Ljudi govore ‘potrebit’ umjesto ‘potreban’ jer im to zvuči hrvatskije, oportunije, legitimnije, iako te dvije riječi imaju različita značenja. ‘Doprijela’ zvuči nacionalnije nego ‘doprla’, i tako dalje i tomu slično
‘Je li ova atmosfera s navijačkih okupljališta u Hrvatskoj doprijela do Pariza’, pita Ana Brdarić reportera Antonia Vuksanovića, koji u odgovoru ponavlja njenu grešku:‘Da, Ana, doprijela je…’
Doprijela!?
Brojne političke intervencije u jezik unijele su konfuziju koju ćemo teško popraviti. Bizarno, ali danas, u vrijeme desetaka moćnih gadgeta - od googletranslatea do brojnih gramatičkih softvera - grešaka ima više no ikad ranije. Ljudi govore ‘potrebit’ umjesto ‘potreban’ jer im to zvuči hrvatskije, oportunije, legitimnije, iako te dvije riječi imaju različita značenja. ‘Doprijela’ zvuči nacionalnije nego ‘doprla’, i tako dalje i tomu slično.
Zašto je grešaka sve više? Zato što je najsavršeniji gramatički alat - čovjek. Tiskovine štampane poslije Drugoga svjetskog rata najčešće nisu imale, u onoj bijedi, ni jedan tipfeler. Na jednom tekstu radili su pisac, urednik, lektor, korektor, pa opet urednik, a danas je svaka rečenica sudbinski osuđena na inokosne dosege svoga tvorca, jer nikakvih daljnjih kontrola uglavnom nema. Jedan alat, excel tablica sa troškovima poslovanja nakladničke kuće, kumovao je pismenosti masovnih medija: poslodavci na kraju godine zagledaju u tu tablicu, u njoj traže prostore za uštede, i prvo režu glave koje nisu baš neophodne - lektorske, redaktorske, itd. Nekad je to bilo pitanje ugleda, statusa, pismenosti, prestiža, ukratko - pitanje časti. Danas je sve samo pitanje - profita.
Glagolski pridjev aktivni glasi, inače: ‘doprla’. Nema ‘doprijela’ i nema tog pravopisa i pravogovora u kojemu će taj oblik pridjeva biti legitimiran, RTL-u na znanje i ravnanje.
U Studiju 4 gostuje čovjek koji govori o ekonomiji, brojkama, javnom i općem dugu, i - to ne zvuči nimalo ohrabrujuće. Iz riječi dr. Đure Njavre, dekana Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, proizlazi da bi samo mahnit čovjek u ovom trenutku mogao priželjkivati vlast.‘2016. godina je zadnja laka godina za Hrvatsku. Već od iduće godine ćemo morati otplatiti dug i kamate u visini od dvije i pol milijarde eura, i tako deset godina. Hoćemo li to moći? Ako se ne pripremimo ove godine, od iduće godine, mogući su problemi koji će nas dovesti do grčkog scenarija’, govori Njavro.
Što to znači? Znači da će naredna vlada, čak i ako se nastavi era jeftinog novca na svjetskim tržištima kapitala, morati rezati proračun za nekoliko milijardi kuna, možda desetak, pa i više. A to, opet, znači šatore, čekićanja, crnoje, grmoje, plinske boce i slične užitke. Sućut pobjednicima!
Oleg Butković prolijeće pored novinara, čujemo pitanja o stravičnoj krizi vlade, on odgovara: ‘Bit će bonaca, iza ružnog dolazi lipo…’ Takvih fraza naši političari proizvode more - ‘idemo delat’; ‘neka institucije rade svoj posao’; ‘o čemu mi pričamo’, ‘budimo iskreni’; ‘danas je lijep dan’; bla-bla, truć truć.Iza ovih se fraza kriju dvije stvari. Strašna intelektualna praznina, nemoć, posvemašnje odsustvo potrebe i snage da se jezik izdigne iznad razine najotrcanijih banalnosti, klišea iz seoske krčme. I drugo, strah od postavljanja pitanja na koja nema nikakva odgovora. Bijeda jezika je bijeda uma, bijeda koncepta, bijeda politike. ‘Stupanj sklonosti apsolutnoj vladavini razmjeran je preziru spram vlastite zemlje’ kaže Tocqueville, genij liberalne političke teorije. Iza ovakve upotrebe fraza naziremo prezir prema demosu i sklonost apsolutnoj vladavini, onoj koja ne dozvoljava pitanja, ili bar - u nemogućnosti da zabrani pitanja - harlekinizira odgovore.
Prihvatiti kao prvi posao u politici posao predsjednika vlade, u zemlji čiji jezik ne poznaješ a politiku nisi proučavao niti sekunde i nisi dobio ni jedan jedini glas - to se zove hrabrost! Tim Orešković pozvao je nedavno na borbu za Hrvatsku. Hm, otrcano, ali - zašto se to nije sjetio 1991. godine? Kad je preuzeo dužnost vidjelo se da natuca hrvatski. Zašto ga u dijaspori nije učio? Tima je u Hrvatsku, čini se, vratila supruga, pa ćemo ovih dana na velikoj sceni imati dva uprizorenja Shakespeareova komada o Macbethu, kodorskom tanu kojega upropasti i u zlo gurne odveć ambiciozna žena - u Oreškovićevu, kao i Karamarkovu slučaju, čini se da je to bilo presudno. No, u CV-u će ostati notica: bio je predsjednik vlade, u mobitelu ima brojeve telefona Angele Merkel, Obame, Camerona…
Božo Petrov postao je aforističar! Kaže da su sve dosadašnje vlade prvu godinu kadrovirale, drugu izvodile teže dijelove plana, kao i treću, da bi u četvrtoj ulazile u izbore, dok ova vlada radi obrnuto - ona u prvoj godini kani odraditi izbore.Na ovoj vladi možemo vidjeti zašto je Karl Mahnheim bio u pravu kad je tvrdio da je politika ‘iracionalni manevarski prostor’. Koaliciju Bože Petrova i Tomislava Karamarka de facto je inicirala Kolinda Grabar Kitarović, nepoznatim manevrom na ranojutarnjim konzultacijama, s kojih je Petrov - ljut kao ris - izjurio kao tane, razvrgnuo već dogovorenu koaliciju sa Zoranom Milanovićem i popodne se spetljao s Karamarkom. Potom su u tri sata našli premijera, Tima Oreškovića. Da Kolinda tog jutra nije intervenirala, Božo Petrov sklopio bi vladu sa Zoranom Milanovićem i ta bi se vlada ovih dana raspadala. HDZ bi se potom vratio na vlast sa više od 80 mandata. Ovako, predsjednica je nepromišljenim manevrom prilično razdrmala desni centar: pobijedi li u sučeljavanju Brkića i Karamarka ovaj drugi, HDZ se dugo neće oporaviti…
Reporteri središnjeg Dnevnika donose reportažu iz Vrgorca, u kojemu se ponovo odvijaju izvanredni izbori. Središnje pitanje su glasači iz Ljubuškog, koji u Vrgorcu glasaju za HDZ. Lokalna lista mladih, Most, SDP i lijeva opozicija bore se protiv te prakse dok je čelnica HDZ-a smatra normalnom. ‘To su naši državljani’, kaže gospođa iz HDZ-a.U anketi među građanima čujemo različita mišljenja, ali jedno se izdvaja. Nekakav čičica, vrlo flegmatičan, izriče na Kovačić / Barišićevoj televiziji vrlo nepoćudnu rečenicu: ‘Komunizam je’, kaže on, ‘bio bolji’.
Urednici su opet spavali!
A to da urednici spavaju doista se vidi po rezultatima - 15. svibnja, kad je instaliran novi studio, Dnevnik je pratilo 10,48 posto opće populacije. Idućeg tjedna gledanost je pala na 5,9 posto po danu, potom se srušila na 5,7 posto, da bi se u zadnje vrijeme kretala oko 4,8 posto. Niti jedno javno poduzeće ne bi lako prošlo nakon čistke 70 ljudi, pa ni HRT. No ovdje se glave kotrljaju kao u bilijaru, nikoga nije briga. Rezultat će biti strašan: pad gledanosti srozat će oglašavanje, to će smanjiti televizijski proračun, spirala propasti će se nastaviti a krivaca biti neće. No, koga briga - sve je dobro dok si pri vlasti, a vlasta je bogata i vlasta te časti…
‘Nemojte podcjenjivati Bandića’ - govori zagrebački gradonačelnik o sebi, u trećem licu, pa nastavlja - ‘Bandić ne pregovara s partnerima putem medija; Bandić nikada nije licitirao. Jadne su stranke ako im mediji sastavljaju Vladu, jeste li kad vidjeli kako se bira papa, jeste li kad vidjeli da ga biraju mediji?’Bandić je masi novinara opet prodao bozu. Naravno da papu ‘biraju’ i mediji, danima prije konklave nagađa se o imenima, primaju se oklade, formiraju koeficijenti. Još do prije tjedan dana, Milan Bandić bio je ključni medijski promotor nove većine, licitirao je sa pet, deset, dvanaest zastupnika - ali na to ga nitko nije upozorio. Hrvatska je osuđena na blefere.
portalnovosti
RTL Danas
‘Je li ova atmosfera s navijačkih okupljališta u Hrvatskoj doprijela do Pariza’, pita Ana Brdarić reportera Antonia Vuksanovića, koji u odgovoru ponavlja njenu grešku:‘Da, Ana, doprijela je…’
Doprijela!?
Brojne političke intervencije u jezik unijele su konfuziju koju ćemo teško popraviti. Bizarno, ali danas, u vrijeme desetaka moćnih gadgeta - od googletranslatea do brojnih gramatičkih softvera - grešaka ima više no ikad ranije. Ljudi govore ‘potrebit’ umjesto ‘potreban’ jer im to zvuči hrvatskije, oportunije, legitimnije, iako te dvije riječi imaju različita značenja. ‘Doprijela’ zvuči nacionalnije nego ‘doprla’, i tako dalje i tomu slično.
Zašto je grešaka sve više? Zato što je najsavršeniji gramatički alat - čovjek. Tiskovine štampane poslije Drugoga svjetskog rata najčešće nisu imale, u onoj bijedi, ni jedan tipfeler. Na jednom tekstu radili su pisac, urednik, lektor, korektor, pa opet urednik, a danas je svaka rečenica sudbinski osuđena na inokosne dosege svoga tvorca, jer nikakvih daljnjih kontrola uglavnom nema. Jedan alat, excel tablica sa troškovima poslovanja nakladničke kuće, kumovao je pismenosti masovnih medija: poslodavci na kraju godine zagledaju u tu tablicu, u njoj traže prostore za uštede, i prvo režu glave koje nisu baš neophodne - lektorske, redaktorske, itd. Nekad je to bilo pitanje ugleda, statusa, pismenosti, prestiža, ukratko - pitanje časti. Danas je sve samo pitanje - profita.
Glagolski pridjev aktivni glasi, inače: ‘doprla’. Nema ‘doprijela’ i nema tog pravopisa i pravogovora u kojemu će taj oblik pridjeva biti legitimiran, RTL-u na znanje i ravnanje.
Studio 4
U Studiju 4 gostuje čovjek koji govori o ekonomiji, brojkama, javnom i općem dugu, i - to ne zvuči nimalo ohrabrujuće. Iz riječi dr. Đure Njavre, dekana Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, proizlazi da bi samo mahnit čovjek u ovom trenutku mogao priželjkivati vlast.‘2016. godina je zadnja laka godina za Hrvatsku. Već od iduće godine ćemo morati otplatiti dug i kamate u visini od dvije i pol milijarde eura, i tako deset godina. Hoćemo li to moći? Ako se ne pripremimo ove godine, od iduće godine, mogući su problemi koji će nas dovesti do grčkog scenarija’, govori Njavro.
Što to znači? Znači da će naredna vlada, čak i ako se nastavi era jeftinog novca na svjetskim tržištima kapitala, morati rezati proračun za nekoliko milijardi kuna, možda desetak, pa i više. A to, opet, znači šatore, čekićanja, crnoje, grmoje, plinske boce i slične užitke. Sućut pobjednicima!
Vijesti, HRT
Oleg Butković prolijeće pored novinara, čujemo pitanja o stravičnoj krizi vlade, on odgovara: ‘Bit će bonaca, iza ružnog dolazi lipo…’ Takvih fraza naši političari proizvode more - ‘idemo delat’; ‘neka institucije rade svoj posao’; ‘o čemu mi pričamo’, ‘budimo iskreni’; ‘danas je lijep dan’; bla-bla, truć truć.Iza ovih se fraza kriju dvije stvari. Strašna intelektualna praznina, nemoć, posvemašnje odsustvo potrebe i snage da se jezik izdigne iznad razine najotrcanijih banalnosti, klišea iz seoske krčme. I drugo, strah od postavljanja pitanja na koja nema nikakva odgovora. Bijeda jezika je bijeda uma, bijeda koncepta, bijeda politike. ‘Stupanj sklonosti apsolutnoj vladavini razmjeran je preziru spram vlastite zemlje’ kaže Tocqueville, genij liberalne političke teorije. Iza ovakve upotrebe fraza naziremo prezir prema demosu i sklonost apsolutnoj vladavini, onoj koja ne dozvoljava pitanja, ili bar - u nemogućnosti da zabrani pitanja - harlekinizira odgovore.
N1, izravan prijenos sjednice Vlade
Prihvatiti kao prvi posao u politici posao predsjednika vlade, u zemlji čiji jezik ne poznaješ a politiku nisi proučavao niti sekunde i nisi dobio ni jedan jedini glas - to se zove hrabrost! Tim Orešković pozvao je nedavno na borbu za Hrvatsku. Hm, otrcano, ali - zašto se to nije sjetio 1991. godine? Kad je preuzeo dužnost vidjelo se da natuca hrvatski. Zašto ga u dijaspori nije učio? Tima je u Hrvatsku, čini se, vratila supruga, pa ćemo ovih dana na velikoj sceni imati dva uprizorenja Shakespeareova komada o Macbethu, kodorskom tanu kojega upropasti i u zlo gurne odveć ambiciozna žena - u Oreškovićevu, kao i Karamarkovu slučaju, čini se da je to bilo presudno. No, u CV-u će ostati notica: bio je predsjednik vlade, u mobitelu ima brojeve telefona Angele Merkel, Obame, Camerona…
Dnevnik, HTV1
Božo Petrov postao je aforističar! Kaže da su sve dosadašnje vlade prvu godinu kadrovirale, drugu izvodile teže dijelove plana, kao i treću, da bi u četvrtoj ulazile u izbore, dok ova vlada radi obrnuto - ona u prvoj godini kani odraditi izbore.Na ovoj vladi možemo vidjeti zašto je Karl Mahnheim bio u pravu kad je tvrdio da je politika ‘iracionalni manevarski prostor’. Koaliciju Bože Petrova i Tomislava Karamarka de facto je inicirala Kolinda Grabar Kitarović, nepoznatim manevrom na ranojutarnjim konzultacijama, s kojih je Petrov - ljut kao ris - izjurio kao tane, razvrgnuo već dogovorenu koaliciju sa Zoranom Milanovićem i popodne se spetljao s Karamarkom. Potom su u tri sata našli premijera, Tima Oreškovića. Da Kolinda tog jutra nije intervenirala, Božo Petrov sklopio bi vladu sa Zoranom Milanovićem i ta bi se vlada ovih dana raspadala. HDZ bi se potom vratio na vlast sa više od 80 mandata. Ovako, predsjednica je nepromišljenim manevrom prilično razdrmala desni centar: pobijedi li u sučeljavanju Brkića i Karamarka ovaj drugi, HDZ se dugo neće oporaviti…
Dnevnik, HTV1
Reporteri središnjeg Dnevnika donose reportažu iz Vrgorca, u kojemu se ponovo odvijaju izvanredni izbori. Središnje pitanje su glasači iz Ljubuškog, koji u Vrgorcu glasaju za HDZ. Lokalna lista mladih, Most, SDP i lijeva opozicija bore se protiv te prakse dok je čelnica HDZ-a smatra normalnom. ‘To su naši državljani’, kaže gospođa iz HDZ-a.U anketi među građanima čujemo različita mišljenja, ali jedno se izdvaja. Nekakav čičica, vrlo flegmatičan, izriče na Kovačić / Barišićevoj televiziji vrlo nepoćudnu rečenicu: ‘Komunizam je’, kaže on, ‘bio bolji’.
Urednici su opet spavali!
A to da urednici spavaju doista se vidi po rezultatima - 15. svibnja, kad je instaliran novi studio, Dnevnik je pratilo 10,48 posto opće populacije. Idućeg tjedna gledanost je pala na 5,9 posto po danu, potom se srušila na 5,7 posto, da bi se u zadnje vrijeme kretala oko 4,8 posto. Niti jedno javno poduzeće ne bi lako prošlo nakon čistke 70 ljudi, pa ni HRT. No ovdje se glave kotrljaju kao u bilijaru, nikoga nije briga. Rezultat će biti strašan: pad gledanosti srozat će oglašavanje, to će smanjiti televizijski proračun, spirala propasti će se nastaviti a krivaca biti neće. No, koga briga - sve je dobro dok si pri vlasti, a vlasta je bogata i vlasta te časti…
Dnevnik, Nova TV
‘Nemojte podcjenjivati Bandića’ - govori zagrebački gradonačelnik o sebi, u trećem licu, pa nastavlja - ‘Bandić ne pregovara s partnerima putem medija; Bandić nikada nije licitirao. Jadne su stranke ako im mediji sastavljaju Vladu, jeste li kad vidjeli kako se bira papa, jeste li kad vidjeli da ga biraju mediji?’Bandić je masi novinara opet prodao bozu. Naravno da papu ‘biraju’ i mediji, danima prije konklave nagađa se o imenima, primaju se oklade, formiraju koeficijenti. Još do prije tjedan dana, Milan Bandić bio je ključni medijski promotor nove većine, licitirao je sa pet, deset, dvanaest zastupnika - ali na to ga nitko nije upozorio. Hrvatska je osuđena na blefere.
portalnovosti
