Pomak za pamćenje

Nema nijedne riječi koju je predsjednik Republike Zoran Milanović izgovorio jučer na komemoraciji žrtava u Jasenovcu a da nije za potpisati. Bez patetike, ali s pijetetom, Milanović je govorio o tome koliko je dobro da se cijeli državni vrh okupio ove godine na tom tužnom mjestu, uz prisustvo predstavnika romske, srpske i židovske zajednice te antifašista.

To je signal, rekao je, ali pritom nije propustio spomenuti da je vrijeme i da se ploča HOS-a s pozdravom ZDS na njoj, koja je ranije bila premještena iz Jasenovca u Novsku, ne samo ukloni i od tamo, nego doslovno »baci« s tog mjesta, jer se pod tim geslom neke paravojne formacije u Domovinskom ratu nisu borile za Hrvatsku nego za restauraciju Hrvatske kakva je bila za vrijeme Drugog svjetskog rata, dakle za - NDH.

Njegova je poruka i da se nada da će nakon ove velike krize s koronavirusom Hrvatska postati država gdje će se takve, koji promiču ZDS, gledati ne samo s podsmijehom, nego i prijezirom.

I povijesni revizionisti, koji relativiziraju broj stradalih u Jasenovcu, dobili su svoje: u tome nema nikakve akademske aure, to je čisto lupetanje, rekao je.

Vrlo je pohvalno govorio i o tome da je Vlada počela obilježavati i stradanje hrvatskog naroda na Sutjesci, prvi put od prošle godine, pa je čak rekao i kako ne bi volio da ga se počne doživljavati »advokatom« ove Vlade, svjestan da je neke stvari zdravorazumski potrebno podržati. A zajednički posjet Jasenovcu svakako je jedna od takvih stvari.

I dok Milanović govori, kao što je i najavio u kampanji da će njegov posao biti da govori, premijer Andrej Plenković više šuti. A to je dobro. On je jučer samo rekao kako njegova Vlada u kontinuitetu posjećuje Jasenovac, uz decidiranu osudu zločina i pruženu ruku tolerancije svim manjinama. I to je sasvim dovoljno, sve dok djela prate takve deklaracije.

Jer Plenković je svjestan da je zbog desnice u njegovim vlastitim redovima najbolje da ne širi i ne produbljuje ideološke rasprave. Iako je tu desnicu do nogu potukao nedavno na unutarstranačkim izborima, ideološko politiziranje nije potrebno sada ni njemu, ni HDZ-u, a pogotovo ne hrvatskoj javnosti koja je ovih dana zaokupljena preživljavanjem u korona-krizi.

Premijer Plenković je toga svjestan, a svojim jučerašnjim izjavama jasno je dao do znanja da je bitno što se čini, a ne samo što se govori, jer je višekratno ponovio da je ovo već četvrta godina da predstavnici Vlade dolaze u Jasenovac točno na dan obljetnice proboja iz logora, bez obzira na okolnosti koje u društvu vladaju, pa i sad na korona-krizu.

Treći element jučerašnje komemoracije činili su predstavnici manjina i udruga antifašista. Dragocjena je pritom inicijativa antifašista da iskoriste situaciju s mjerama oko korone da pozovu sve iz državnog vrha isti dan na komemoraciju i da se prekine donedavna ružna praksa odvojenih kolona.

Tako ispada da je korona-kriza pomirila nepomirljivo, no to je samo privid: volja je postojala i u Vladi i na Pantovčaku da upravo tako bude. A manjinci, koji su pozdravili ovakvu inicijativu i također došli, mada s određenom rezervom za sljedeću godinu, vjerojatno su najviše zadovoljni što je tako, jer oni su ti koji primarno komemoriraju svoje sunarodnjake, ljude koji su izgubili život samo zbog pripadnosti svojoj naciji u paklu Drugog svjetskog rata. Oni, međutim, moraju govoriti »pod ručnom« kao što su jučer i činili, jer kontinuitet politike jedne Vlade, Plenkovićeve, neće značiti ništa ako se takva praksa normalnog, zajedničkog dolaska u Jasenovac ne nastavi i u idućim mandatima, iduće i svake druge godine. Rezerva koju imaju manjine stoga je razumljiva.
No, ovo je svakako pomak, i treba ga cijeniti.