[caption id="attachment_13507" align="alignleft" width="570" caption="Nekad bilo pa se spominjalo"][/caption]
Suša je ove godine uveliko osiromašila slavonskog seljaka, ali suša u općini Vrpolje traje već godinama. Žalosno je to za ovu općinu, u kojoj, pored toliko saborskih zastupnika, nema nikakve proizvodnje osim poljoprivrede i nešto malo privatnih obrta. Ni ideja načelnice o izgradnji zatvora nije ugledala svjetlo dana iako je o tome naveliko pričala, kao da je to gotova stvar. Govorimo o decentralizaciji i razvijanju sela, a ne možemo zadržati mlade ljude radnim mjestima, niti im išta drugo ponuditi da ostanu u svojim mjestima. Povezanost s gradovima svedena je minimum , na nekoliko autobusnih i željezničkih linija, a cijena karte za autobus iznosi 30 kn za 30 km. Za 60 kn dnevno možete pronaći solidan stan u gradu. Izgradnja industrijske zone postoji samo u prostornom planu, a mislim da bi to bio prioritet da ova općina krene s mjesta , privuče ulagače, zadrži mlade ljude, kako bi svoju budućnost ostvarili ovdje.
Kako napisati još jedno štivo o Sušionici voća i povrća u Vrpolju, a ne ponavljati sve što je već rečeno? Probao bih opisati, kako su to doživjeli žitelji općine Vrpolje, kooperanti Sušionice. Kad se pročula vijest da će se Sušionica graditi, svi su sa odobravanjem i planovima za buduću suradnju čekali početak rada sušionice. Napokon će slavonski seljak moći proizvoditi i prodati svoj proizvod prerađivaću bez prisustva posrednika. A gdje bi dalje i mogla prosperirati Sušionica, ako ne u srcu Slavonije, okružena tolikom plodnom zemljom? Sami počeci bili su skromni, par hrabrih i bolje stojećih poljoprivrednika ušli su u suradnju sa sušionom. Sušionica i država kreditirali su proizvodnju. Dobit je bila skromna , ali ljudi su se tješili, prva je godina, još učimo,nemamo odgovarajuće strojeve , iduće godine će biti bolje. Slijedeće godine kreditirana je i proizvodnja i nabavka strojeva. Broj kooperanata se prilično povećao. Godina je bila povoljna za proizvodnju , prinosi dobri, a nakon što su se predali proizvode svi su bili zadovoljni. No, samo do obračuna. Ljudi su se vraćali ljuti i revoltirani. Visoke cijene usluga savjetnika i strojeva, a ponajviše nerealnih odbitaka na primjese zemlje u proizvodima i kvalitete istih, dotjerale su proizvodnju na rub financijske isplativosti. Bili su sretni oni koji su imali odlične prinose, a nisu na kraju ostali dužni. Dobit nikakva, a krediti ostaju na naplatu. Slijedećih godina broj kooperanata se primjetno smanjio, jer, rezonirali su, ako s onako dobrim prinosima nema dobiti kako će biti kad bude loša godina. Surađivali su većinom oni koji su morali, radi kredita ili dugova. Ostali su se vratili tradicionalnoj proizvodnji. Probala je uprava Sušionice i vlastitom proizvodnjom na općinskom zemljištu, ali ni to nije bilo dugog vijeka.Trenutno je Sušionica u stečaju i duguje 120 miliona kuna radnicima i vjerovnicima. Od početnih 40 trenutno radi 4 radnika. Država je kroz godine uložila dodatnih 100 milijuna kn ali ni to nije pomoglo pokretanju punog proizvodnog kapaciteta koji je 2,5 tone na sat ,dok je kroz Sušionicu za 8 godina prošlo tek 5000 tona.
Pitanje je sad u čemu je (bio) problem. Ako je u lošem idejnom proračunu onda ni nastavak proizvodnje, pod bilo kojim vlasnikom, neće biti isplativ. Ako je lošoj upravi i malverzacijama, onda bi USKOK trebao ovdje imati posla. No objašnjenja nema, a Sušionica sa svojim dugovima stoji i ne uspijeva se prodati ni na petoj dražbi, a radnici se pitaju kada će stići plaća za lipanj i kako preživjeti do tada?
Predsjednik izvršnog odbora Hrvatskih laburista općine Vrpolje
Darko Novoselović
Suša je ove godine uveliko osiromašila slavonskog seljaka, ali suša u općini Vrpolje traje već godinama. Žalosno je to za ovu općinu, u kojoj, pored toliko saborskih zastupnika, nema nikakve proizvodnje osim poljoprivrede i nešto malo privatnih obrta. Ni ideja načelnice o izgradnji zatvora nije ugledala svjetlo dana iako je o tome naveliko pričala, kao da je to gotova stvar. Govorimo o decentralizaciji i razvijanju sela, a ne možemo zadržati mlade ljude radnim mjestima, niti im išta drugo ponuditi da ostanu u svojim mjestima. Povezanost s gradovima svedena je minimum , na nekoliko autobusnih i željezničkih linija, a cijena karte za autobus iznosi 30 kn za 30 km. Za 60 kn dnevno možete pronaći solidan stan u gradu. Izgradnja industrijske zone postoji samo u prostornom planu, a mislim da bi to bio prioritet da ova općina krene s mjesta , privuče ulagače, zadrži mlade ljude, kako bi svoju budućnost ostvarili ovdje.
Kako napisati još jedno štivo o Sušionici voća i povrća u Vrpolju, a ne ponavljati sve što je već rečeno? Probao bih opisati, kako su to doživjeli žitelji općine Vrpolje, kooperanti Sušionice. Kad se pročula vijest da će se Sušionica graditi, svi su sa odobravanjem i planovima za buduću suradnju čekali početak rada sušionice. Napokon će slavonski seljak moći proizvoditi i prodati svoj proizvod prerađivaću bez prisustva posrednika. A gdje bi dalje i mogla prosperirati Sušionica, ako ne u srcu Slavonije, okružena tolikom plodnom zemljom? Sami počeci bili su skromni, par hrabrih i bolje stojećih poljoprivrednika ušli su u suradnju sa sušionom. Sušionica i država kreditirali su proizvodnju. Dobit je bila skromna , ali ljudi su se tješili, prva je godina, još učimo,nemamo odgovarajuće strojeve , iduće godine će biti bolje. Slijedeće godine kreditirana je i proizvodnja i nabavka strojeva. Broj kooperanata se prilično povećao. Godina je bila povoljna za proizvodnju , prinosi dobri, a nakon što su se predali proizvode svi su bili zadovoljni. No, samo do obračuna. Ljudi su se vraćali ljuti i revoltirani. Visoke cijene usluga savjetnika i strojeva, a ponajviše nerealnih odbitaka na primjese zemlje u proizvodima i kvalitete istih, dotjerale su proizvodnju na rub financijske isplativosti. Bili su sretni oni koji su imali odlične prinose, a nisu na kraju ostali dužni. Dobit nikakva, a krediti ostaju na naplatu. Slijedećih godina broj kooperanata se primjetno smanjio, jer, rezonirali su, ako s onako dobrim prinosima nema dobiti kako će biti kad bude loša godina. Surađivali su većinom oni koji su morali, radi kredita ili dugova. Ostali su se vratili tradicionalnoj proizvodnji. Probala je uprava Sušionice i vlastitom proizvodnjom na općinskom zemljištu, ali ni to nije bilo dugog vijeka.Trenutno je Sušionica u stečaju i duguje 120 miliona kuna radnicima i vjerovnicima. Od početnih 40 trenutno radi 4 radnika. Država je kroz godine uložila dodatnih 100 milijuna kn ali ni to nije pomoglo pokretanju punog proizvodnog kapaciteta koji je 2,5 tone na sat ,dok je kroz Sušionicu za 8 godina prošlo tek 5000 tona.
Pitanje je sad u čemu je (bio) problem. Ako je u lošem idejnom proračunu onda ni nastavak proizvodnje, pod bilo kojim vlasnikom, neće biti isplativ. Ako je lošoj upravi i malverzacijama, onda bi USKOK trebao ovdje imati posla. No objašnjenja nema, a Sušionica sa svojim dugovima stoji i ne uspijeva se prodati ni na petoj dražbi, a radnici se pitaju kada će stići plaća za lipanj i kako preživjeti do tada?
Predsjednik izvršnog odbora Hrvatskih laburista općine Vrpolje
Darko Novoselović
