Pouke "slučaja Kuščević": Nije se dogodilo ništa posebno. Jamitelji u Hrvatskoj žive vjećno

t’s not personal, Lovro! It’s strictly business! Hladno, poput Michaela Corleona prije nego li će sprašiti metak u čelo korumpiranog policijskog kapetana McCluskeya, odradio je Andrej Plenković Lovru Kuščevića.

I dok su se mediji natjecali u samohvali tko je prvi upucao nerežiškog šerifa, a novinari poput lovaca na glave slavodobitno dizali u zrak ministarske skalpove, zapravo se nije dogodilo ništa. Ništa bitnoga. Lovro Kuščević prešao je s jedne strane Markovog trga na drugu, dvije fotelje zamijenio je za tri, saborskog zastupnika, županijskog i općinskog vijećnika. Štalica je ostala kuća, na pašnjaku rastu vile. U 44. je ostvario svoj američki san, zašto bi mu zbog toga bilo neugodno. Kaznenog progona se ne boji, dok sve ne padne u zaborav štitit će ga imunitet. I svi oni koje je u zajednici zadužio. Još i više oni u organizaciji o kojima puno toga zna.

Ili možda netko misli da je Kuščevićevim odlaskom na pričuvni položaj Hrvatska postala nekim puno boljim i zdravijim mjestom za život? Državom u kojoj je korupcija iskorijenjena za sva vremena? Društvom koje se diči poštenjem i vladavinom prava? Ima li ikoga u domovinskoj i raseljenoj Hrvatskoj, kod kuće i u dijaspori, tko vjeruje kako je iznuđeni odlazak Lovre Kuščevića pobjeda dobra nad zlom?

Ima li kako na nebeskoj tako i u zemaljskoj Hrvatskoj takvih fanatika i fantoma koji bi ovu demisiju pripisali u političke zasluge fantomskoj Hrvatskoj narodnoj stranci? Ima li na cijeloj zemaljskoj kugli, na svim morima i kontinentima, u zraku i ispod vode jedan jedini pojedinac koji bi se potpisao svojim imenom i prezimenom ispod izjave da su »Ivan Vrdoljak, Predrag Štromar i HNS prozvavši Kuščevića zbog nečasnih poslova visoko podigli ljestvicu moralnih vrijednosti u hrvatskoj politici.«?

Ne, takav se idiot nije i neće roditi. Nije Kuščević ustuknuo zbog plodova rada istraživačkog novinarstva, već zbog onoga koje čita misli visokim, neimenovanim izvorima iz HDZ-a koji su im »prišapnuli« kako »vladajući poredak osigurava vitalnost i dugovječnost tako što od vremena do vremena izvodi na javno strijeljanje svoju sliku i priliku«. I to je to što nam je već odavno rekao Michael Corleone, ništa osobno, isključivo biznis. U prijevodu sa sicilijanskog: »Slučaj Kuščević upućuje na žrtvovanje pohabana kriminalca u cilju kriminalne regeneracije«.

Ne, mafija ne likvidira zbog emocija već zato da bi opstala, obnovila se poput feniksa i nastavila dalje uspješno poslovati. Onaj koji se nađe na tom putu, spava s ribama. Nije li, uostalom, Lovro Kuščević znao što ga čeka, nije li bio pravodobno upozoren s najvišeg mjesta kako »stranka ne smije biti talac niti jednog svog člana«? Nije li i sam pljeskao govorniku prije zakletve?

I zato to što se dogodilo Lovri Kuščeviću nema nikakve važnosti, jer se naprosto ništa nije dogodilo! Petnaest minuta slave onih koji su umislili da su Eliot Ness koji je došao glave Al Caponeu, brzo će pasti u zaborav. Stići će novi i otporniji, oprezniji i bezobzirniji za još jedno iskustvo koje im kaže da sve valja obaviti i obogatiti se i prije 44. Kad se dogodi »talačka kriza«, bit će prekasno. Bitan je samo biznis, on mora perpetuirati, modificirati se i postojati otporan na sve moguće nametnike i klimatske promjene.

Ono što je započeto prije 30 godina s prvom luparom, pa se od tranzicijske i ratne pljačke preko farbanja tunela i Fimi-medije razvilo do nekretninskog biznisa, ne smije prestati i zaustaviti se. Kutlin bicikl i dalje vozi, samo se izmjenjuju oni koji pedaliraju. Jamitelji žive vječno. Kuščeviću je na kraju nedostajalo tek malo elokvencije i inteligencije da se na kraju s publikom slavodobitno i dostojanstveno oprosti: »Ja sam svoju dionicu odradio. Sada je vrijeme za druge. To je pravilo i života i to je pravilo i politike. «

Doviđenja, i hvala na suradnji!

novilist