Puno se toga izmijenio u svijetu politike zadnjih desetljeća. Politički pokreti, koncepti, idejni kompleksi, klasične političke stranke i podjele, “politička logika”, politički lideri, izborno tijelo … Sve ono što je dugo trajalo kao “nepromjenjivo”, stvarajući privid zacementirane političke stabilnosti, mijenja se vrtoglavom brzinom. Nestabilnost postaje suvremena konstanta pa čak i nekakav čudnovat preduvjet političkog djelovanja novih tipova politika, pokreta, stranaka i lidera. Stoga ne iznenađuje što “proizvodnja nestabilnosti” sve više postaje zaštitni znak današnjeg društva.
Na razini “gole politike” pojava radikalnih desnih političkih pokreta i opcija zasitila je europsku političku scenu i praksu života u do sada neviđenoj mjeri. Naravno, suština tih procesa je globalna pa stoga i ne čudi što je jedan od glavnih magova radikalne desnice, Steve Bannon, doletjevši “preko bare” iz Sjedinjenih Američkih Država - sebi zadao zadatak da kompletnu radikalnu desnu političku scenu uobliči i objedini u jedan snažan, jedinstven Pokret (“The Moviment”) koji će biti koordiniran iz jednog mjesta. Na neki perverzan način, tako je, u Bannonovoj režiji, naopako okrenuta, “inverzna” Cheova “teorija foca”, jezgre, žarišta (iz kojeg je po Cheu trebao “prema vani” snažno zračiti lijevi revolucionarni plamen). Ona je sada pretvorena u ideju o stvaranju jednog čvrstog “žarišta” iz kojeg bi prema ostatku Europe, pa i dalje, trebao žariti koordinirani radikalno desni koncept (spomenuti Pokret), a ima vrlo zahtijevan cilj dosezanja političke dominacije kapilarno povezane desnice i to od Istoka do Zapada i od Sjevera do Juga - precizno premreženog starog kontinenta.
Steve Bannon (rođen 1953. godine) bivši je bankar koji u politiku ulazi poprilično kasno, tek 2012. godine kada počinje širiti svoj utjecaj kao direktor digitalne medijske kuće Breitbart. Vezan je za američke republikance i promiče radikalno desnu politiku koju karakterizira snažni populističko-antiestablišmentski pečat. Zagovara žestoki nacionalističko antiimigrantski koncept s posebnim naglaskom ukazivanja na naraslu kinesku opasnost koja po njemu sve više ugrožava američku hegemonističku poziciju u svijetu. Vrlo brzo Bannon dolazi do zaključka da je upravo Donald Trump idealno “sredstvo”, instrument za provođenje njegovih političkih ideja u praksu. Nameće se kao šef njegove predsjedničke kampanje pa ne čudi da temelj Trumpove politike postaju američki nacionalizam (“America First”), kao izražena antiimigransta politika i ksenofobija.
Bannon je mislio kako su europski izbori idealan trenutak za ostvarivanje njegovog cilja (FOTO: HINA/EPA/Patrick Seeger)
Ipak, nakon Trumpovog trijumfa, brzo dolazi do razlaza među njima. Naime, Bannonov koncept antiestablišment politike nije više korespondirao s novonastalom političkom situacijom i odnosima u glavnim centrima političke moći. Trump je, ipak, prije svega - čovjek Republikanske stranke čiji politički establišment čine njeni kongresnici i senatori. Njihov glavni zagovornik na “Trumpovom dvoru” je Trumpov zet Jared Kushner koji je dobio zadatak da onemogući Banonnovu ambiciju da se po svom utjecaju na predsjednika izdigne iznad kongresnika i senatora. Taj sukob oko utjecaja rezultirao je Bannonovim odlaskom s funkcije Trumpovog glavnog ideologa i savjetnika. To je prisililo Stevea Bennona da se okrene prema Europi.
Velike ambicije
Kao što to kaže Elías López, urednik Global Opinions, rubrike u The Washington Postu, Bannon “vidi samoga sebe kao velikog vizionara globalnog desnog pokreta”. U Europu dolazi uz veliku pompu, vrlo samouvjeren, prepun samohvale s ciljem da uobliči jedan do sada neviđen, veliki pokret kontinentalne ekstremne desnice. Njegov politički san je stvaranje internacionalne organizacije tvrde desnice (svojevrsne desne Internacionale). On smatra kako je nužno objediniti različite, fragmentirane nacionalne ultradesne političke pokrete. Smatrao je i kako su europski izbori idealan moment za ostvarivanje tog cilja - a to je stvaranje jakog ultradesnog fronta koji bi se pretvorio u snažnu europarlamentarnu grupu.
Esteban Ibarra, predsjednik španjolskog Pokreta protiv netolerancije (Movimiento contra la intolerancia) navodi kako je Bannon, kao osvjedočeni antisemit i islamofob, došao u Europu s ciljem da objedini “tri desnice”. Po njemu, riječ je o objedinjavanju: “derecha extrema” (desnice ekstrema), “extrema derecha” (ekstremne desnice) i “ultraderecha” (ultradesnice). Naravno, u pitanju je igra riječi, ali Ibarra na ovaj ciničan način želi upozoriti kako je Bannonov cilj objedinjavanje svih mogućih europskih radikalnih desnica u jedan jedinstveni Pokret. Krajnji mu je cilj razaranje Europske Unije koristeći se pri tom, na perverzan način, teškim položajem i nestabilnom situacijom najugroženijih slojeva europskog društva, a posebno - radnika. To je uostalom, oduvijek bio stari “politički trik” svih fašizama.
Nakon izbora za Europski parlament postalo je bjelodano da Bannonov koncept nije uspio. Politička mapa Europe nije doživjela radikalno desnu promjenu koja se očekivala. Radikalna desnica uspjela je povećati broj svojih europskih zastupnika, ali daleko ispod svojih očekivanja, bez obzira što po prvi put proeuropski demokršćani i socijaldemokrati nemaju zajedno natpolovičnu većinu u Europskom parlamentu. Ali zato jačaju proeuropski “zeleni” i liberali koji, također, predstavljaju političke protivnike radikalne desnice.
Bannonu se nije priklonio niti Viktor Orban (FOTO: HINA/EPA/Julien Warnard)
Iako je Bannon u studenom prošle godine najavljivao svoju suradnju s kontroverznim Viktorom Orbanom u njegovoj kampanji - do toga, ipak, nije došlo. Isto je tako bombastično najavljivao potpisivanje sporazuma s Matteom Salvinijem o pristupanju njegovom Pokretu kao i formiranje nekakvog udruženja u Bruxellesu koje bi imalo oblik ultradesnog kluba - ali do toga ne dolazi, pa i Salvini javno sve to opovrgava. Na kraju krajeva Bannon je uspio dobiti jedino belgijsku vanparlamentarnu Narodnu stranku (1,1 %) a do najavljene predstave u Bruxellesu nikada nije došlo. Na kraju krajeva Orban ipak ostaje s Pučanima (usprkos tome što su ga oni privremeno suspendirali), dok Salvini glumi kako Bannona jedva da poznaje (“S njim sam razgovarao tek nekoliko puta”, tvrdi), a u Europskom parlamentu radikalna desnica ostaje i dalje fragmentirana i nepovezana.
Bannonove su ambicije bile silno velike. Njegov projekt je bio čvrsto povezivanje europske ultradesnice u rasponu od Poljske pa do Francuske, od Sebastiana Kurza u Austriji do Salvinija u Italiji, od nordijskih ultrasa do Njemačke i radikalno desnog AfD-a, pa sve do profašističkog Voxa u Španjolskoj. Osim toga, u Španjolskoj Bannon želi, ali ne uspijeva u tome, organizirati susret s Pablom Casadom (Narodna stranka - pučani) i s Albertom Riverom (Ciudadanos - Građani, politički centar), koji su ionako bliži desnom političkom centru nego nekakvoj radikalnoj desnici. Najplodnije tlo za svoje djelovanje na kraju je ipak pronašao u Italiji, pa mu je zato posebno teško pao zadnji teški udarac koji je stigao upravo iz Italije.
Proizvodnja budućih ultradesnih vladara Europe
Naime, Bannon je za, uvjetno rečeno, nekakav "svoj suvremeni Wewelsburg" odabrao jedan stari talijanski samostan, sedamdesetak kilometara udaljen od Rima, koji je inače u državnom vlasništvu, a u kojem bi se obrazovala europska desničarska elita, odnosno u kojem bi se “proizvodili” budući europski ultradesni lideri, vladari nekakve predstojeće Nove Europe. Riječ je o 800 godina starom samostanu Certosa di Trisulti (Collepardo). Na istom mjestu, dakle u samostanu, djeluje i katolički Instituto Dignitatis Humanae, za čijeg je ravnatelja postavljen Benjamin Harnwell koji je u rujnu prošle godine izjavio da će Steve Bannon elaborirati plan studija “za dirigirano rukovođenje” namijenjeno “katoličkim desničarskim političarima”.
Bannon je preuzeo osiguravanje financijskih sredstava potrebnih za funkcioniranje tog projekta, ali, talijansko Ministarstvo kulture nedavno je odlučilo uskratiti koncesiju ovom Institutu za daljnje korištenje samostanaca. Glasnogovornik Ministarstva kulture (kojeg inače, vrijedi spomenuti, vodi Pokret pet zvijezda - M5S s kojim Bannon nema baš dobre odnose) Gianluca Vacca izjavio je kako je inspekcija ministarstva otkrila niz neregularnosti u korištenju koncesije. “Dužnost nam je poništiti koncesiju”, zaključio je Vacca.
U Italiji je inače demokratska, a posebno lijeva politička javnost, napala Vladu zbog sumnjivih uvjeta pod kojim je ta koncesija uopće izdana i tako je pod pritiskom javnosti ta specifična europska “tvornica” za proizvodnju obučenih ultradesnih lidera izgleda propala. Talijanski mediji su razvili tezu kako se putem ovog projekta, u koprodukciji Stevea Bannona, političke desnice i najkonzervativnijeg dijela Vatikana, pokušao destabilizirati i sam “lijevi papa” Franjo. Kao prilog toj tezi navodi se činjenica da se na čelu Savjeta konzultanata tog Instituta nalazi poznati vatikanski konzervativac kardinal Raymond Leo Burke.
"Hrvati, oni misle da su vaši životi smeće"
Pažljiviji čitatelj na ovom će mjestu primijetiti kako je američki kardinal Burke stari hrvatski znanac. Njega je kao glavnu zvijezdu nečega što se zove TradFest („festival tradicije i konzervativnih ideja“) na jesen 2016. godine u Zagreb dovukla udruga Vigilare. Ulogu uvaženog gosta vjerojatno duguje svojim ekstremističkim stavovima koje zastupa već dugi niz godina, stoga ni ne čudi da je kao takav idealan partner hrvatskih neokonzervativaca. U Zagrebu se susreo s brojnim političarima, i to iz vrha vlasti. a kao što možete vidjeti na fotografiji srdačno se susreo i s Davorom Ivom Stierom, koji je tada obnašao dužnost potpredsjednika Vlade.
Burke u dobrom društvu (FOTO: HINA)
Profilirao se kao veliki borac za kriminalizaciju pobačaja, tražio je da se političarima koji se ne protive pravu na pobačaj uskrati pričest, rodonačelnik je teze kako je za pedofiliju u Katoličkoj crkvi kriv radikalni feminizam, zagovornik je ideje da bi roditelji svojoj djeci trebali zabraniti druženje s homoseksualnim osobama, a vjernike homoseksualce i razvedene pa ponovno vjenčane osobe izjednačavao je s ubojicama ... Upravo zbog ovakvih i sličnih radikalnih stavova, odlukom pape Franje, Burke je završio na marginama crkvene strukture. Iako ga pri posjeti Hrvatskoj nije želio primiti kardinal Josip Bozanić, Burke je i dalje svojevrsna ikona hrvatske desnice, o čemu svjedoči i članak o Burkeu na hrvatskoj Wikipediji gdje, naravno, nema ni spomena svim njegovim prethodno pobrojanim stavovima.
Nesumnjivo kod nekih u Hrvatskoj takav status ima i sam Bannon. Međutim, koliko mu je u ovoj misiji bila važna Hrvatska koja daje mali broj europarlamentaraca i s kim se u Hrvatskoj povezao, možemo samo pretpostavljati. U intervjuu za Večernji list s kraja prošle godine Bannon je objasnio kako misli da su države Višegradske skupine, uključujući i Hrvatsku, jedan od geopolitički najvažnijih prostora u svijetu. „Planiram posjetiti Hrvatsku i regiju, upoznati ljude, upoznati se pobliže sa situacijom kod vas“, najavio je tada, poručujući Hrvatima da „globalisti“ njihove živote smatraju „smećem“ i da će kad god osjete potrebu u zemlju dovesti još više migranata i niskokvalificiranih radnika.
Konačni udar?
Inače, bogatstvo Stevea Bannona procjenjuje se na 44 milijuna eura. Dio tog novca odlučio je uložiti u svoj projekt stvaranja Pokreta. Ali pokazalo se kako financijsko ulaganje u radikalno desne političke opcije nailazi na veće ili manje zakonske probleme u čak devet od 13 ciljanih zemalja, zbog toga jer je riječ o inozemnim sredstvima i fondovima pomoću kojih se očito pokušava utjecati na političku situaciju u određenom broju suverenih europskih država pa tako i na političku mapu cijele Europe. Najliberalniji uvjeti vezani za tu vrstu financijskih transakcija su upravo u Italiji koja mu je zbog desničarske vlasti i inače najviše odgovarala kao jezgra, žarište (foco) njegovog djelovanja. Stoga je ovaj zadnji udarac bio poprilično bolan za Bannona.
Neki analitičari smatraju kako je Bannon zanemario povijesne razlike nastanka raznoraznih desnih pokreta u europskim državama i postojeće razlike među njima. Marine Le Pen, recimo, u njemu ne vidi dobrodošlog istomišljenika nego prije “američkog uljeza”, španjolski profašisti također imaju određen zazor prema njemu …
Nizozemski profesor Rob Rimen (ravnatelj Instituta Nexus) smatra kako se određena vrsta neofašizma vraća na scenu zajedno s renesansom “kulture kiča”, pa tako i “političkog kiča”. Demokracija, objašnjava on, dolazi uz neke uvjete kao što su - ljudsko dostojanstvo, njegovanje kulturnih i moralnih vrijednosti, postojanje suosjećanja za druge, “razumijevanje značaja ljepote” ... Nažalost, izvitoperena “demokracija masa” najčešće prezire te vrijednosti i djeluje, po njemu, na bazi golog instinkta, tražeći Vođu. U uvjetima rastućih socijalnih fobija i ksenofobija, zaključuje, nastaje plodan humus za razvoj i rast radikalno desnih političkih pokreta u Europi danas. On u svom intervjuu El Paisu (18.06.2019.) iznosi tezu kako upravo Trump pokušava sebe promovirati kao svojevrsnog novog mesiju koji će riješiti sva socijalna zla. A ako ne uspije u tome - krivci su, naravno, uvijek “drugi”, oni “drugačiji”. Fašisti trebaju strah, mržnju, krivca … Rimen uvjereno tvrdi da “Trump ima potpuno fašistički um jer fašizam mrzi demokraciju i slobodnu političku raspravu. Pravi fašist je ujedno “pravi lažov”, pojašnjava. Takve ne zanimaju ni obrazovanje, ni kultura, ni “filozofija” i slične stvari. Zato je možda paradigmatično i vrlo simbolično da su neki dan na konstituirajućoj sjednici Europskog parlamenta engleski desničari Nigela Faragea, iz stranke Brexit, okrenuli leđa Beethovenu i njegovoj “Odi radosti”, izražavajući na taj način na najslikovitiji i najbolji način pravu suštinu i bit svih suvremenih radikalnih desnica.
lupiga
