Hasanbegović je bio u proustaškoj stranci, pisao proustaške tekstove za proustaški časopis, slavio dan uspostave ustaške države, a danas se fotografira s ustaškim simbolima. Nedostaje mu tek malo hrabrosti za outanje
Je li Zlatko Hasanbegović ustaša? Bio je u proustaškoj Hrvatskoj čistoj stranci prava, cmizdrio je za ustašama u časopisu decentnog naziva ‘Nezavisna Država Hrvatska’, slavio dan uspostave ustaške države, zatim se pridružio Hrvatskoj demokratskoj zajednici čiji je neprežaljeni prvi poglavica nalazio lijepe riječi o NDH te imao dovoljno veliko srce za ostarjele ustaše – Vinko Nikolić – i nešto mlađe ustašofile – Gojko Šušak. Konačno, eto nam Hasanbegovića prošle nedjelje u Dragama, između Šibenika i Zadra, gdje je otkriven spomenik najpoznatijem mještaninu, osuđenom ubojici i teroristu Miru Barešiću. Barešić je pod nerazjašnjenim okolnostima poginuo u ratu početkom devedesetih u uniformi Hrvatske vojske, a status iznimnog domoljuba stekao je u travnju 1971. godine likvidiravši Vladimira Rolovića, jugoslavenskog ambasadora u Švedskoj.
Osim što se našao među biranim predstavnicima žive sile – slavljenju ubojice prisustvovali su general Ljubo Ćesić Rojs, saborski zastupnici Željko Glasnović i Miro Bulj, povjesničar Josip Jurčević, biskup Mile Bogović, savjetnik Kolinde Grabar-Kitarović Ante Deur, pravaši Pero Ćorić, Ivan Tepeš i Dražen Keleminec, diler Velimir Bujanec, obični ribar Ante Gotovina – Hasanbegović se fotografirao
s nekom četvoricom Hrvata koji drže hrvatsku zastavu na čijem crvenom dijelu piše Frankfurt s uvećanim U, dok je u sredini šahovnica s prvim bijelim poljem. Novinari tportala pitali su ga za objašnjenje, a on se pravdao gužvom, nemogućnošću da vidi tko nosi kakva obilježja i sličnim glupostima.
Negdje na početku kratkog vođenja Ministarstva kulture Hasanbegović je, pod pritiskom javnosti, ustaše nazvao najvećim moralnim posrnućem hrvatskog naroda. Danas se, po analogiji, njegov ministarski mandat može nazvati jednim od većih posrnuća u hrvatskim vladama poznatim po svakakvim posrtanjima, a ministar bićem kojem nedostaje tek malo hrabrosti za političko samodefiniranje i outanje.
Naravno, nije Hasanbegović jedini ministarski biser. Na primjer, Vlaho Orepić vjerojatno spada u omiljenije pojave u rodnom kraju. Malo frajerskog garda, diskretna vegetacija ispod nosa, sudjelovanje u ratu, eto dobitne kombinacije za simpatije kod oba spola. Onda se, za nevolju, počeo baviti politikom. I što ona učini od čovjeka? Jednog od lošijih hrvatskih ministara unutarnjih poslova, a to je, podsjećamo, funkcija na kojoj je bio čak i Ivica Kirin. Ministra koji je prvo potrošio nekoliko mjeseci na vegetiranje u uredu, da bi u posljednje vrijeme, kad su se približili izbori, počeo često i ne baš mudro istupati.Na primjer, nakon ustaškog derneka u Srbu gdje je Dražen Keleminec sa svitom, uz blagoslov policije, danima onemogućavao prilazak spomeniku antifašističkim ustanicima, Orepić kaže da u društvu u posljednje vrijeme ne vidi porast nacionalizma, ali vidi porast primitivizma. Potom je pozvao ‘akademsku zajednicu’ da se izjasni o događajima u Srbu 1941. godine, kao da je ‘akademska zajednica’ stroga, ali pravična učiteljica koja će odmjeriti koliko je dva plus dva, a koliko sedam puta šest… Akademskih zajedničara, Orepiću, ima među ustašama, kao i među normalnim svijetom.
Još ranije, odgovornost za ovoljetne incidente u Srbu dijelio je između ustaša i srpske zajednice, jer zna ministar kako je u državi okupanoj desnim ekstremizmom mudro relativizirati ustašluke. Uz to, nedavno se s idejno-političkog rada bacio na kadrovska pitanja, pa je smijenio glavnu direktoricu MUP-ove tvrtke AKD i to zbog postupaka nedopustivih onima ‘kojima je povjereno upravljanje javnim dobrom’. Osim direktorice, u pravednom je gnjevu pomeo Nadzorni odbor. Njoj je predbacio aneks ugovora o radu koji je, kako je zapazio, štetan za AKD i, k tomu, donesen ‘u vakuumu nakon izbora, a prije formiranja vlasti, 27. studenoga prošle godine’. Ustvrdio je da zbog odredbi aneksa smjena direktorice košta više od dva milijuna kuna.
‘Orepić laže’, koncizno je primijetila Anita Perković-Škalic, smijenjena direktorica. Medijima je na uvid dala svoj ugovor o radu i sporni aneks koji tek normira njezin povratak na staro radno mjesto u slučaju smjene.
Da je početkom godine Tihomir Orešković u ured ministra unutrašnjih poslova postavio vazu umjesto Orepića, ona barem ne bi pričala gluposti, a reorganizirala bi MUP kao i on.
Pojela ova dvojica skoro polovicu rubrike. Jesu ministri, ali šta je previše je. U nastavku – samo zabava. Na primjer, ljetovanje Tihomira Oreškovića, premijera na odlasku i izrazitog zaljubljenika u hrvatske državne vile. To ti je hrvatski ekonomski liberal novoga kova. Rasprodavao bi državne tvrtke, jer više nismo u socijalizmu, a koristio bi sve rezidencijalne blagodati naslijeđene iz vremena kad je Zdravko Tomac bio na vlasti.Orešković je s obitelji prešao iz vile Costabella u Opatiji u vilu Kovač na Hvaru. Kako informira Jutarnji list, selidba premijera u ostavci na otok bila je obavijena velom tajne ‘kako bi se zadržala sigurnost obitelji Orešković’, a gospođa Sanja odmah se, u društvu gorila, prošetala Hvarom. Voli žena šetnje, poznata je po tome.
Tužna je priča o Oreškoviću. Najavljivan kao bogati frajer pun novca, a uskoro će ga trebati tjerati dimnim bombama iz državnih nekretnina.
Nastavljamo u revijalnom tonu. Ivan Vilibor Sinčić, Ivan Lovrinović i Goran Aleksić zajedno izlaze na izbore. Lovrinović je bio gospodarski strateg Mosta dok nije shvatio da za njega nema mjesta u vladi, Aleksić je koordinator Udruge Franak, a Sinčić predsjednik Živog zida, stranke koja ima solidan rejting premda nije sigurno ni tko je vodi, ni što hoće. Koalicija im se zove Promijenimo Hrvatsku i ne obećava ništa dobro.
Nadzorni odbor Hrvatske radiotelevizije dostavio je Trgovačkom sudu prijedlog o imenovanju Marija Raguža, predstavnika radnika u NO-u, vršiteljem dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a. Dužnost bi trebao preuzeti početkom rujna kad Siniši Kovačiću, sadašnjem vedeu, istekne šestomjesečni mandat.Okončat će se tako ravnateljevanje obilježeno otvorenim pretvaranjem HRT-a u servis vladajuće stranke i Crkve u Hrvata. Ne idealiziramo prošlost, sluganstvo je, uz časne iznimke, upisano u HRT-ov DNK, ali ovo što ostaje iza Kovačića loše je čak i tamo gdje su navikli na loše. Smjena, subito!
Ustaša
Je li Zlatko Hasanbegović ustaša? Bio je u proustaškoj Hrvatskoj čistoj stranci prava, cmizdrio je za ustašama u časopisu decentnog naziva ‘Nezavisna Država Hrvatska’, slavio dan uspostave ustaške države, zatim se pridružio Hrvatskoj demokratskoj zajednici čiji je neprežaljeni prvi poglavica nalazio lijepe riječi o NDH te imao dovoljno veliko srce za ostarjele ustaše – Vinko Nikolić – i nešto mlađe ustašofile – Gojko Šušak. Konačno, eto nam Hasanbegovića prošle nedjelje u Dragama, između Šibenika i Zadra, gdje je otkriven spomenik najpoznatijem mještaninu, osuđenom ubojici i teroristu Miru Barešiću. Barešić je pod nerazjašnjenim okolnostima poginuo u ratu početkom devedesetih u uniformi Hrvatske vojske, a status iznimnog domoljuba stekao je u travnju 1971. godine likvidiravši Vladimira Rolovića, jugoslavenskog ambasadora u Švedskoj.
Osim što se našao među biranim predstavnicima žive sile – slavljenju ubojice prisustvovali su general Ljubo Ćesić Rojs, saborski zastupnici Željko Glasnović i Miro Bulj, povjesničar Josip Jurčević, biskup Mile Bogović, savjetnik Kolinde Grabar-Kitarović Ante Deur, pravaši Pero Ćorić, Ivan Tepeš i Dražen Keleminec, diler Velimir Bujanec, obični ribar Ante Gotovina – Hasanbegović se fotografirao
s nekom četvoricom Hrvata koji drže hrvatsku zastavu na čijem crvenom dijelu piše Frankfurt s uvećanim U, dok je u sredini šahovnica s prvim bijelim poljem. Novinari tportala pitali su ga za objašnjenje, a on se pravdao gužvom, nemogućnošću da vidi tko nosi kakva obilježja i sličnim glupostima.
Negdje na početku kratkog vođenja Ministarstva kulture Hasanbegović je, pod pritiskom javnosti, ustaše nazvao najvećim moralnim posrnućem hrvatskog naroda. Danas se, po analogiji, njegov ministarski mandat može nazvati jednim od većih posrnuća u hrvatskim vladama poznatim po svakakvim posrtanjima, a ministar bićem kojem nedostaje tek malo hrabrosti za političko samodefiniranje i outanje.
Domobran
Naravno, nije Hasanbegović jedini ministarski biser. Na primjer, Vlaho Orepić vjerojatno spada u omiljenije pojave u rodnom kraju. Malo frajerskog garda, diskretna vegetacija ispod nosa, sudjelovanje u ratu, eto dobitne kombinacije za simpatije kod oba spola. Onda se, za nevolju, počeo baviti politikom. I što ona učini od čovjeka? Jednog od lošijih hrvatskih ministara unutarnjih poslova, a to je, podsjećamo, funkcija na kojoj je bio čak i Ivica Kirin. Ministra koji je prvo potrošio nekoliko mjeseci na vegetiranje u uredu, da bi u posljednje vrijeme, kad su se približili izbori, počeo često i ne baš mudro istupati.Na primjer, nakon ustaškog derneka u Srbu gdje je Dražen Keleminec sa svitom, uz blagoslov policije, danima onemogućavao prilazak spomeniku antifašističkim ustanicima, Orepić kaže da u društvu u posljednje vrijeme ne vidi porast nacionalizma, ali vidi porast primitivizma. Potom je pozvao ‘akademsku zajednicu’ da se izjasni o događajima u Srbu 1941. godine, kao da je ‘akademska zajednica’ stroga, ali pravična učiteljica koja će odmjeriti koliko je dva plus dva, a koliko sedam puta šest… Akademskih zajedničara, Orepiću, ima među ustašama, kao i među normalnim svijetom.
Još ranije, odgovornost za ovoljetne incidente u Srbu dijelio je između ustaša i srpske zajednice, jer zna ministar kako je u državi okupanoj desnim ekstremizmom mudro relativizirati ustašluke. Uz to, nedavno se s idejno-političkog rada bacio na kadrovska pitanja, pa je smijenio glavnu direktoricu MUP-ove tvrtke AKD i to zbog postupaka nedopustivih onima ‘kojima je povjereno upravljanje javnim dobrom’. Osim direktorice, u pravednom je gnjevu pomeo Nadzorni odbor. Njoj je predbacio aneks ugovora o radu koji je, kako je zapazio, štetan za AKD i, k tomu, donesen ‘u vakuumu nakon izbora, a prije formiranja vlasti, 27. studenoga prošle godine’. Ustvrdio je da zbog odredbi aneksa smjena direktorice košta više od dva milijuna kuna.
‘Orepić laže’, koncizno je primijetila Anita Perković-Škalic, smijenjena direktorica. Medijima je na uvid dala svoj ugovor o radu i sporni aneks koji tek normira njezin povratak na staro radno mjesto u slučaju smjene.
Da je početkom godine Tihomir Orešković u ured ministra unutrašnjih poslova postavio vazu umjesto Orepića, ona barem ne bi pričala gluposti, a reorganizirala bi MUP kao i on.
Bombe
Pojela ova dvojica skoro polovicu rubrike. Jesu ministri, ali šta je previše je. U nastavku – samo zabava. Na primjer, ljetovanje Tihomira Oreškovića, premijera na odlasku i izrazitog zaljubljenika u hrvatske državne vile. To ti je hrvatski ekonomski liberal novoga kova. Rasprodavao bi državne tvrtke, jer više nismo u socijalizmu, a koristio bi sve rezidencijalne blagodati naslijeđene iz vremena kad je Zdravko Tomac bio na vlasti.Orešković je s obitelji prešao iz vile Costabella u Opatiji u vilu Kovač na Hvaru. Kako informira Jutarnji list, selidba premijera u ostavci na otok bila je obavijena velom tajne ‘kako bi se zadržala sigurnost obitelji Orešković’, a gospođa Sanja odmah se, u društvu gorila, prošetala Hvarom. Voli žena šetnje, poznata je po tome.
Tužna je priča o Oreškoviću. Najavljivan kao bogati frajer pun novca, a uskoro će ga trebati tjerati dimnim bombama iz državnih nekretnina.
Preporoditelji
Nastavljamo u revijalnom tonu. Ivan Vilibor Sinčić, Ivan Lovrinović i Goran Aleksić zajedno izlaze na izbore. Lovrinović je bio gospodarski strateg Mosta dok nije shvatio da za njega nema mjesta u vladi, Aleksić je koordinator Udruge Franak, a Sinčić predsjednik Živog zida, stranke koja ima solidan rejting premda nije sigurno ni tko je vodi, ni što hoće. Koalicija im se zove Promijenimo Hrvatsku i ne obećava ništa dobro.
Vršitelji
Nadzorni odbor Hrvatske radiotelevizije dostavio je Trgovačkom sudu prijedlog o imenovanju Marija Raguža, predstavnika radnika u NO-u, vršiteljem dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a. Dužnost bi trebao preuzeti početkom rujna kad Siniši Kovačiću, sadašnjem vedeu, istekne šestomjesečni mandat.Okončat će se tako ravnateljevanje obilježeno otvorenim pretvaranjem HRT-a u servis vladajuće stranke i Crkve u Hrvata. Ne idealiziramo prošlost, sluganstvo je, uz časne iznimke, upisano u HRT-ov DNK, ali ovo što ostaje iza Kovačića loše je čak i tamo gdje su navikli na loše. Smjena, subito!
