Mihaila Šiškina The Guardian je proglasio najvećim živućim ruskim piscem. Osvojio je sve najveće ruske književne nagrade, uspoređuju ga s Vladimirom Nabokovom, a osim po svojim romanima poznat je i po političkom angažmanu. Šiškin je među ruskim piscima, naime, najveći kritičar Vladimira Putina. U Zagrebu je gostovao u sklopu programa Europea u dvorištu, koji organizira Naklada Ljevak - izdavač posljednjeg Šiškinovog romana „Pismovnik“. Priliku smo iskoristili da s "najvećim živućim ruskim piscem" napravimo razgovor, ne o književnosti, nego o politici. Njegova tvrdnja da su Rusija (i Europa) u predratnom stanju naprosto nam nije ostavljala izbora.



Mihail Šiškin rođen je 1961. godine u Moskvi, gdje je završio studij engleskog i njemačkog jezika. Od 1995. godine živi i radi u Švicarskoj. O ruskom predsjedniku Putinu i njegovoj politici Šiškin je nedavno zapisao: "Putin zna da onu crvenu liniju koju je on davno ostavio iza sebe Zapad neće moći prijeći. Ta je linija spremnost za rat. Ljudskoj je psihi teško prijeći iz poratnog doba u predratno. Sredstva masovnog informativnog terora u Rusiji pomogla su Rusima učiniti taj korak. Štoviše, Rusija je već u ratu. U neobjavljenom ratu protiv Zapada."

Prije samog početka razgovora, koji imamo zahvaliti ljubaznim ljudima iz izdavačke kuće Ljevak te prevoditelju, rusistu i bonvivanu Ivi Alebiću, ruski pisac nam je ispričao jednu anegdotu: "Kad sam jučer letio ovamo avionom, zatražio sam pivo. Dali su mi hrvatsko pivo koje je zapravo bilo jako dobro, ali prve riječi koje sam pročitao na hrvatskom bile su: 'S ponosom'. Na ruskom to znači - 'proljev'." Naravno, bila je to šala, dobrodošla za početak nimalo šaljivog razgovora.

Mihail Šiškin (FOTO: Lupiga.Com)

Osim po svojim djelima, u Europi i svijetu ste (pre)poznati kao oštar kritičar ruskog režima i politike. Osjećate li se stoga sigurno kad putujete u Rusiju, odnosno strahujete li za svoje zdravlje i život?

- Ja sam kritičar vlasti, ali na listi neprijatelja vlasti nisam ni na prvoj ni na drugoj stranici. Mislim da više straha treba osjetiti Hodorkovski (ruski oligarh Mihail, op.a.), čak i kad je u Švicarskoj. Glavni neprijatelj režima prije njega bio je opozicijski lider Aleksej Navalni, kojeg su stavili u kućni pritvor. Treba znati da se suočavamo s diktaturom 21. stoljeća i to se nikako ne može usporediti sa Staljinovom diktaturom. Sad su diktature otvorene i svatko tko je nezadovoljan, kažu mu: "OK; možete otići! Fuck off!". No, to je i dalje diktatura. Mi živimo u društvu s tehničkim mogućnostima kakve nisu postojale za vrijeme Staljina. Vjerojatno znate za film "Trumanov show". Svi u Rusiji danas žive u "Putinovom showu", a masovni mediji su stvorili drugačiju stvarnost. Ljudi žive u drugom svijetu i ako se nađete u drugom svijetu vi uopće ne znate da "pravi svijet" postoji. Čovjek je sam po sebi ona informacija koju dobije. Čovjek je ono što dobije. U 19. stoljeću je "postojao" poznati satiričar Kozma Prutkov. On nije postojao, to je bila izmišljotina. Nekoliko pisaca ga je stvorio kao književnu personu i on je cijelo vrijeme pisao aforizme. Poznat je njegov aforizam: "Čovjek je poput kobasice, čime ga nafiluješ takav će i biti". Dakle, ako ljude tijekom jednog mjeseca filujete isključivo mržnjom, oni će biti mržnja. No, ja u tome vidim optimizam: ako te ljude, koji danas podržavaju Putina i njegovu diktaturu, budete filovali nečim drugim, oni će biti drugačiji. Ako na državnoj televiziji budu postojale javne diskusije i debate i ako se bude govorilo slobodno, vjerojatno ti ljudi nakon određenog perioda neće podržavati Putina. Zato imam dobre i loše vijesti za vas: loša vijest je da bi u slučaju izbora ljudi danas glasali za Putina i za rat. Dobra je vijest da za njega vjerojatno neće glasati ako im se ponudi alternativa i mogućnost drugog mišljenja, drugo gledište. Zato Putin kontrolira državnu televiziju i zato u javnom prostoru Rusije nema nikakvih rasprava.

Kako tumačite činjenicu da su nekad disidenti bježali sa istoka na zapad, dok danas NSA-ov zviždač Edward Snowden od SAD-a bježi u Rusiju. Osnivač WikiLeaksa Julian Assange pak već dvije godine živi u ekvadorskoj ambasadi, možda zato što se nije stigao dokopati istoka.

- Što se tiče ljudi koji bježe sa zapada na Istok, mogu reći samo jednu stvar: Dečki, niste baš shvatili stvari. Naravno, te će ljude na kraju iskoristiti. Slučajevi poput Snowdena su tragedija i nerazumijevanje situacije. Jako je dobro što na zapadu postoje ljudi koji pokušavaju doći do istine u onim trenucima kad se istina skriva. No, glavna razlika između istoka i zapada je, naravno, odgovornost političara. Na Zapadu, dakle, političar nosi odgovornost pred biračima i pred njima je odgovoran za sve; za politiku, ekologiju i slično. On zna da će za njega, ako ne bude onako kako su birači htjeli, za pet godina sve biti gotovo. U Rusiji je upravo suprotno: svi snose odgovornost za ono što je njihov šef, diktator rekao i oni moraju to izvršavati, dok sam diktator nema nikakvu odgovornost, ni prema prošlosti, niti prema ikome.

"Zapadu je jednostavno potreban mir!"  (FOTO: Lupiga.Com)

Kažete da će Putin na kraju iskoristiti Snowdena. Bojite li se da će Zapad iskoristiti Vas i vašu opravdanu kritičarsku poziciju kako bi što više ocrnio glavnog protivnika, a to je u ovom trenutku Putin i njegov režim.  

- Mislim da moja pozicija Zapadu uopće nije prijatna. Zapad želi da ga se ostavi na miru. Ljudi viču: "Želimo plin! Želimo mir! Želimo radna mjesta koja osigurava, naravno, Putin!" U tom smislu moja pozicija uopće ne odgovara onim ljudima koji nastoje pronaći zajednički jezik sa Putinom.

Upozorili ste na ruske masovne medije, koji šire režimsku propagandu. Zar na zapadu nije slična situacija? Ovdje u Hrvatskoj, na primjer, građani su itekako izloženi zapadnjačkoj propagandi. Ne mislite li da su i na Zapadu ljudi poput kobasica?

- Naravno, i Hrvati su kao kobasice! I Amerikanci. Kada čitam da američki imperijalisti pokušavaju posvađati Europu s Rusijom ja sam izvan sebe i onda tu kobasicu želim začiniti biberom. Bojim se da će na sljedećim izborima na vlast doći oni političari koji žele sklopiti sporazum sa Putinom iz razloga što nam "Putin osigurava radna mjesta". Sjetite se iskustva Drugog svjetskog rata, kad je Zapad razmišljao ovako: neka je Hitler sit, samo neka on nas ne napada, treba ga pustiti na miru. Nitko nije shvaćao kakvu igru igra Hitler, a zapravo je igrao igru kakvu danas igra Putin. Zapad pokušava shvatiti Putina stavljajući se na njegovo mjesto. Zapad vidi crvenu crtu i ne prelazi je. Nije se spreman žrtvovati. Oni misle da niti Putin neće prijeći tu crvenu crtu, da nije spreman žrtvovati. Njima nikako nije jasno zašto Putin ipak prelazi tu crvenu crtu.

Sjetite se Iraka, Sirije, Libije i drugih intervencija diljem svijeta, pri čemu naglašavamo da je Zapad vojno daleko nadmoćniji od Rusije. Ne mislite li, dakle, da je Zapad - posebice SAD - itekako sklon prelaziti crvenu crtu o kojoj govorite?

- Glavni problem je sljedeći: Zapadu je jednostavno potreban mir. S Putinom je situacija drukčija: ako bude mir, onda rusko stanovništvo neće gledati vanjsku politiku, nego će pogledati Kremlj. Rusi će se u tom slučaju pitati zašto rastu cijene, zašto smo se posvađali sa čitavim svijetom, zašto naši dečki umiru u ratu i zašto trpimo sistem lopova koji nas kradu? Zato Putin nikako ne može dopustiti mir. On mora imati rat. Ako ima rat, ljudi će na njega i dalje gledati kao na nekakvog oca koji nas spašava od neprijatelja. Kad imate rat, situacija je vrlo jednostavna: postoje naši, postoje neprijatelji, postoje narodne izdajice. Putin sebi zato ne može dopustiti mir. Jedino što može jest nastavljati dalje i dalje s ratom. To je razlika između Putina i Zapada.

"Šalju li korporacije ljude u smrt?" (FOTO: Lupiga.Com)

Zar vam se ne čini da takav kritički fokus na Putina, ta demonizacija Putina kao takvog, zapravo prikriva neke druge geostrateške interese i odnose moći?

- Ne.

Ne pristajete, dakle, na to da je vaš kritički fokus isključivo na Putina politički naivan? Na predavanju koje ste ovdje održali rekli ste da od Tolstoja treba učiti o naivnosti. Ponavljamo pitanje: nije li naivno reći da je u cijeloj geostrateškoj konstelaciji problematičan samo jedan čovjek? Iz Vašeg izlaganja stječe se dojam da bi sve bilo u redu, samo kad bi se uklonilo Putina. 

- Da.

Dakle, nije naivna pozicija prema kojoj je Putin kriv za sve. 

- Ne.

Mislite da bi bez Putina sve bi bilo drugačije.

- Da.

Što bi se u tom slučaju dogodilo?

- Tko zna.

"Hrvati su kao kobasice!" (FOTO: Lupiga.Com)

Pa ipak, to zvuči malo naivno, kao Putin je sam đavo, a sve drugo je na mjestu.

- To je pitanje odgovornosti. Vidite, u normalnom društvu, odgovornost je podijeljena. Imate političare, imate sudove, imate Ustav...

Na Zapadu imate korporacije, koje nisu demokratski birane. U Rusiji imate oligarhe, a na Zapadu se oni zovu korporacije. Što bi bila glavna razlika?

- Šalju li korporacije ljude u smrt?

Da!

- Dobro, slažem se s vama. Što da kažem! Htio sam samo reći: patrijarhalni sistem u Rusiji je srednjevjekovni sistem, gdje svu odgovornost snosi patrijarh, car. I ako je vrijeme loše, i ako ljudi nemaju što jesti, čija je to odgovornost? Careva. Čak i ako nije pravi car. Znate, ako razmišljate o Rusiji, morate razumjeti kako stvari funkcioniraju. Možda je to careva greška.

lupiga