Uf, bolje da stanem, mogao bih ovako danima... Još će me netko i jugofašističkom srboustaškom komunjarom proglasiti...
Hajde, valjda ćemo preživjeti do nedjelje i napokon dočekati da si HDZ izabere predsjednika/predsjednicu. Što se mene tiče, može biti i doživotni/doživotna, jer ne da mi se za koju godinu opet mjesecima bježati pred tim freak-reality-showom, pred svim tim likovima koji iskaču iz svakog medija kao da su uopće ikome danas imalo važni.
Milošević i Šešelj
Premda mi je, kao i svakom prisebnom građaninu ove zemlje, potpuno svejedno tko će od nedjelje voditi HDZ i tko će biti novi faraon, ipak moram priznati da mi je, izbombardiranome svim mogućim vijestima o njihovim međusobnim "čupanjima gučaka", neko vrijeme najozbiljniji favorit među kandidatima bio Domagoj Ivan Milošević. Zašto? Zato što je prije nekoliko mjeseci najavljeno osnivanje (u međuvremenu je i osnovana, znam) dalmatinske konzervativne regionalističke stranke, a kao inicijator toga CIA-projekta (Contradictio In Adjecto, naime) pojavio se stanoviti g. Denis Šešelj. Stranka je, velim, u međuvremenu osnovana, zove se Hrvatski demokratski slobodarski savez Dalmacije, skraćeno HDSSD (zvuči poznato?) ali za predsjednika joj nije izabran spomenuti g. Šešelj, nego dr. Hrvoje Tomasović. Ne znam nikoga tko se na tu vijest ražalostio više od mene, premda je dr. Tomasović, inače vrsni kirurg, moj zemo (Splićanin iz Zagreba, naime) i bilo bi nekako logičnije da se veselim uspjehu našijenca u tuđini.
Nije me ražalostilo to što mi je zemljak izabran za predsjednika nove stranke, nego to što na to mjesto nije došao g. Denis Šešelj. U tom je trenutku postalo posve besmisleno navijati i za Domagoja Ivana Miloševića u hadezeovskim internim izborima... Šešelja su, hajde, u HDSSD-u izabrali za glavnog tajnika, glavni tajnik je ipak glavni tajnik, dobro, ali nije glavni tajnik isto što i predsjednik, nema tu utjehe...
A zamislite kako bi to lijepa slika bila, da nam hrvatsku najtvrđu desnicu, najdomoljubniju i najkatoličkiju, predvode - sveudilj slušajući naputke Ivana Miklenića, a ne svojih glavnih stanova i odbora - Milošević i Šešelj! I još da uđu u koaliciju sa Srbom (HSP), pa koji to Hrvat i katolik ne bi glasao za njih?!
Nemojte vi ić u pizdu materinu...
Ali dobro, ima vremena. Nije daleko dan kad će kormilo HNSP-ZD-a (Hrvatske najčišće stranke prava - Za Domestos!) preuzeti Trpimir Slobodan Karadžić, a na čelo Svehrvatskog istarsko-konavljansko-međimurskog pokreta za ujedinjenje stati Višeslav Ramiz Mladić. A koaliciju svih njih tad će, pri preuzimanju vlasti, blagosloviti kaptolski muftija Tomislav Tvrtko Slavoljub Andonovski.
Uf, bolje da stanem, mogao bih ovako danima... Još će me netko i jugofašističkom srboustaškom komunjarom proglasiti...
Ma neće, znam ja vas, pametni ste vi i sve kužite. Zato i jesam odlučio da vam više ne dopuštam komentare ispod svojih tekstova. Štono bi rekao neprežaljeni Mosor, jednom kad je napuštao društvo: "Molim vas ko boga, nemojte vi ić u pizdu materinu, ja idem!".
Preuzeto s portala: www.nacional.hr
Hajde, valjda ćemo preživjeti do nedjelje i napokon dočekati da si HDZ izabere predsjednika/predsjednicu. Što se mene tiče, može biti i doživotni/doživotna, jer ne da mi se za koju godinu opet mjesecima bježati pred tim freak-reality-showom, pred svim tim likovima koji iskaču iz svakog medija kao da su uopće ikome danas imalo važni.
Milošević i Šešelj
Premda mi je, kao i svakom prisebnom građaninu ove zemlje, potpuno svejedno tko će od nedjelje voditi HDZ i tko će biti novi faraon, ipak moram priznati da mi je, izbombardiranome svim mogućim vijestima o njihovim međusobnim "čupanjima gučaka", neko vrijeme najozbiljniji favorit među kandidatima bio Domagoj Ivan Milošević. Zašto? Zato što je prije nekoliko mjeseci najavljeno osnivanje (u međuvremenu je i osnovana, znam) dalmatinske konzervativne regionalističke stranke, a kao inicijator toga CIA-projekta (Contradictio In Adjecto, naime) pojavio se stanoviti g. Denis Šešelj. Stranka je, velim, u međuvremenu osnovana, zove se Hrvatski demokratski slobodarski savez Dalmacije, skraćeno HDSSD (zvuči poznato?) ali za predsjednika joj nije izabran spomenuti g. Šešelj, nego dr. Hrvoje Tomasović. Ne znam nikoga tko se na tu vijest ražalostio više od mene, premda je dr. Tomasović, inače vrsni kirurg, moj zemo (Splićanin iz Zagreba, naime) i bilo bi nekako logičnije da se veselim uspjehu našijenca u tuđini.
Nije me ražalostilo to što mi je zemljak izabran za predsjednika nove stranke, nego to što na to mjesto nije došao g. Denis Šešelj. U tom je trenutku postalo posve besmisleno navijati i za Domagoja Ivana Miloševića u hadezeovskim internim izborima... Šešelja su, hajde, u HDSSD-u izabrali za glavnog tajnika, glavni tajnik je ipak glavni tajnik, dobro, ali nije glavni tajnik isto što i predsjednik, nema tu utjehe...
A zamislite kako bi to lijepa slika bila, da nam hrvatsku najtvrđu desnicu, najdomoljubniju i najkatoličkiju, predvode - sveudilj slušajući naputke Ivana Miklenića, a ne svojih glavnih stanova i odbora - Milošević i Šešelj! I još da uđu u koaliciju sa Srbom (HSP), pa koji to Hrvat i katolik ne bi glasao za njih?!
Nemojte vi ić u pizdu materinu...
Ali dobro, ima vremena. Nije daleko dan kad će kormilo HNSP-ZD-a (Hrvatske najčišće stranke prava - Za Domestos!) preuzeti Trpimir Slobodan Karadžić, a na čelo Svehrvatskog istarsko-konavljansko-međimurskog pokreta za ujedinjenje stati Višeslav Ramiz Mladić. A koaliciju svih njih tad će, pri preuzimanju vlasti, blagosloviti kaptolski muftija Tomislav Tvrtko Slavoljub Andonovski.
Uf, bolje da stanem, mogao bih ovako danima... Još će me netko i jugofašističkom srboustaškom komunjarom proglasiti...
Ma neće, znam ja vas, pametni ste vi i sve kužite. Zato i jesam odlučio da vam više ne dopuštam komentare ispod svojih tekstova. Štono bi rekao neprežaljeni Mosor, jednom kad je napuštao društvo: "Molim vas ko boga, nemojte vi ić u pizdu materinu, ja idem!".
Preuzeto s portala: www.nacional.hr
