Crtači poljudske svastike zapravo su udbaške krtice kodnih imena 'Bure' i 'Jojan', infiltrirane u zdravo tkivo hrvatskoga društva sa zadatkom da na svakom koraku kompromitiraju i dezavuiraju Hrvatsku, prikazujući je filonacističkom i filofašističkom tvorevinom koja još nariče za izgubljenim Drugim svjetskim ratom
Ajde, i to smo dočekali: onaj prokleti kukasti križ napokon će, mjesec dana nakon ukazanja, biti do kraja uklonjen s poljudskog travnjaka. Ne, doduše, voljom Hajduka, Grada, Hrvatskog nogometnog saveza ili neke dragovoljno okupljene udruge navijača-volontera, nego desecima tisuća stopala i stražnjica razularenih posjetitelja Ultre, i svime što će oni po njemu proliti ili izlučiti.
Bit će ih, prema procjenama organizatora, sveukupno oko 180 tisuća kroz ovih par dana, i bit će tijesno na poljudskom terenu u svakom trenutku. Pretpostavimo li da će svatko od nazočnih zauzeti jedan četvorni metar travnjaka i uzmemo li u obzir oštrooko policijsko otkriće da su dimenzije svastike 11x11 metara, to vodi zaključku da će samo po tom dijelu igrališta najmanje osam sati dnevno skakati 121 osoba, odnosno 242 stopala. Hajde, nek skakača bude i samo osamdesetak - i dalje nema šanse da simbol Totalnog Zla ostane vidljiv nakon što partijaneri odbauljaju dalje. Nema te zaštitne folije koja se može suprotstaviti njihovoj stimuliranoj energičnosti.
Prošlog rujna, malo nakon Ultre i mnogo nakon 1979., Hajduk je po prvi put promijenio travnjak i osuvremenio sustav drenaže i zalijevanja. Stari travnjak rezali su u kvadratne busene formata 30x30 centimetara i svaki prodavali za 50 kuna. Smjesta se odazvalo više od tisuću najemotivnijih navijača - jedna od najljepših demonstracija stvarne navijačke odanosti za koju sam ikad čuo! - koji su kući ponijeli taj jedinstveni i lako presadivi suvenir, njima beskrajno vredniji od nominalne cijene. "Bogati, ako to ponove i ove godine", kaže jedan moj susjed, stari cinik, 'moraćedu napravit licitaciju, ka na peškariji, za oni dil sa svastikon!'. U krivu je, naravno, jer oni koji bi takav suvenir voljeli u vrtu ili na balkonu zalijevati više nego dobiti jackpot, ti se ne bi ni pojavili na takvoj aukciji, kamoli se nadglasavali većim ponudama. Ne, takvi ušljivci preferiraju mrak i anonimnost, oni se boje izići na dnevno svjetlo i vlastitim licem i imenom jasno i glasno poručiti: "Da, ja sam ustaša i krvi ću vam se napit svima kad moji dođu na vlast!". Oni bi, ukratko, žarko voljeli biti Velimir Bujanec (koja ambicija, a?) ali nemaju mudašca za to. Jednostavno, ni njemu nisu dorasli.
Kad već spominjem tog idola naših svastičara - samo jedna mala digresija. Svi ste, siguran sam, vidjeli barem jednu recentnu fotografiju te domoljubne vertikale i velikana političke misli (moj je osobni favorit ona gdje se grli s ozarenim Karamarkom: podsjetili su me na djetinjstvo i na onaj crtić o dva žapca, Ponču i Toru), a zacijelo vam posljednjih mjeseci nije promakla ni ona s početka devedesetih, kad je indolentnome mužeku sinulo da bi baš bilo hercik posnimiti se u voždovskoj pozi, zalizane kose i u esesovskoj uniformi, s kukastim križem na nadlaktici i gomilom zlih riječi u ustima. Za razliku od ove nove, iz crtića, ta je arhivska snimljena skroz po pravilima totalitarističkog zanata: firerčić je usnimljen uzdignute brade i čelik-pogleda, iz donjega rakursa, iz onoga kuta iz kojeg blejave ovce gledaju svog pastira. I sad, gledam ja malo jednu fotku, malo drugu, pa opet, pa se smješkam, pa odlučim: evo, ljudi, nudim cijeli svoj povrat poreza, čim mi dođe, pouzdanom svjedoku koji će mi detaljno opisati kako je izgledala ta foto-sesija prije skoro četvrt stoljeća. Je li se pripadnik tudum-jugenda popeo na stolac i otamo pozirao, ili je nevoljni snimatelj morao leći na pod da dobije željeni efekt?
No dobro, vratimo se još jadnijim jadnicima. Iz policije zadnjih dana neslužbeno kaplju informacije da su dvojica takvih pod poslovičnim 'okriljem noći' preskočili ogradu i kemikalijom nacrtali simbol zbog kojega je svojedobno dvanaest tisuća ljudi iz Splita i najbliže okolice otišlo u partizane, u naivnoj nadi da će ga zauvijek protjerati iz svoga grada. Famozno okrilje noći tad je, kao u kakvom B-horroru, proparala munja, osvijetlila ih kameri i - sad znamo da nije riječ o nepoznatom počinitelju, nego o dvojici nepoznatih počinitelja. Usrdno se ufam da opsežne istražne radnje sad neće završiti kao u slučaju onog sratentatora, usnimljenog nadzornom kamerom pod okriljem vedra podneva, koji je prosuo svoj mozak po Anti Tomiću, nego da će ova dvojica biti lijepo identificirana, locirana, uhićena i privedena pred istražitelje. I da će njima napokon osobno priznati ono što već cijela državotvorna i domoljubna javnost zna: da su oni zapravo udbaške krtice kodnih imena 'Bure' i 'Jojan', infiltrirane u zdravo tkivo hrvatskoga društva sa zadatkom da na svakom koraku kompromitiraju i dezavuiraju Hrvatsku, prikazujući je filonacističkom i filofašističkom tvorevinom koja još nariče za izgubljenim Drugim svjetskim ratom.
Bude li sreće, pa padnu u ruke poštenim i profesionalnim istražiteljima, otkrit će se ubrzo da je cijela Lijepa naša premrežena udbaškim krtičnjacima i njihovim podzemnim kanalima kroz koje, po nalogu Milanovića, Pusićke, Pupovca i Josipovića, podrivaju same temelje hrvatske državnosti i pripremaju humus za klijanje neke nove Srboslavije. Kroz njih pod okriljem noći prolaze na tisuće njih i, praveći se slijepima za stvarne probleme hrvatskog čovjeka, po fasadama iscrtavaju kukaste i kršćanske križeve uz 'U' s krilcima. Ali lako za to, jugofilska banda sredila im je i da imaju svoje novine, portale i talk-showove, u kojima nekažnjeno difamiraju Domovinu dolijevajući svakodnevno ulje na vatru srbočetničke ideologije. Hoćete li bolji dokaz od ovoga: frajer se javno deklarira kao neonacist i neoustaša, ima dovoljno novca za kokain, ima dovoljno kokaina za kurve, dobije presudu, a i dalje ne samo da javno djeluje, nego je još i među posebnim uzvanicima na svakom važnijem javnom događanju. A komunjare na vlasti! Halo, pa jel vama treba crtat?!
Komunjare na vlasti, a nitko ni ne pomišlja da preboji barem jedan nacistički ili kvislinški grafit, barem na jednoj fasadi, alo?! Zašto tek tako dopuštaju da se u Splitu, tom petokrakaškom bastionu, na svakih pedeset koraka koči barem po jedna takva protuhrvatska črčkarija, stotine je njih po gradu, a ima među njima starijih i od cijelog desetljeća? Kome to ide u prilog, ako ne prokletoj Udbi i njenim krticama?
Dajte, uhvatite više tu dvojicu nepoznatih počinitelja, učinite ih svima poznatima i razotkrijte napokon njihovu kriptoboljševičku krtičku mrežu, sve do samog vrha! Mi ćemo na terenu učiniti sve što je u našoj moći da vam pomognemo i umanjimo štetu, evo, ja ovog časa idem u grad i svakom ću od onih 180 tisuća oduševljenih ultraša, na svakom koraku, pokazivati ono 'U' s križem povrh i objašnjavati da je to izraz splitske dobrodošlice i da zapravo znači 'Ultra je svetinja'.
Daj, policijo, riješi to brzo, jer inače bi nas UEFA mogla izbaciti iz kvalifikacija za europsko prvenstvo. A gdje smo onda?!
tportal
Ajde, i to smo dočekali: onaj prokleti kukasti križ napokon će, mjesec dana nakon ukazanja, biti do kraja uklonjen s poljudskog travnjaka. Ne, doduše, voljom Hajduka, Grada, Hrvatskog nogometnog saveza ili neke dragovoljno okupljene udruge navijača-volontera, nego desecima tisuća stopala i stražnjica razularenih posjetitelja Ultre, i svime što će oni po njemu proliti ili izlučiti.
Bit će ih, prema procjenama organizatora, sveukupno oko 180 tisuća kroz ovih par dana, i bit će tijesno na poljudskom terenu u svakom trenutku. Pretpostavimo li da će svatko od nazočnih zauzeti jedan četvorni metar travnjaka i uzmemo li u obzir oštrooko policijsko otkriće da su dimenzije svastike 11x11 metara, to vodi zaključku da će samo po tom dijelu igrališta najmanje osam sati dnevno skakati 121 osoba, odnosno 242 stopala. Hajde, nek skakača bude i samo osamdesetak - i dalje nema šanse da simbol Totalnog Zla ostane vidljiv nakon što partijaneri odbauljaju dalje. Nema te zaštitne folije koja se može suprotstaviti njihovoj stimuliranoj energičnosti.
Prošlog rujna, malo nakon Ultre i mnogo nakon 1979., Hajduk je po prvi put promijenio travnjak i osuvremenio sustav drenaže i zalijevanja. Stari travnjak rezali su u kvadratne busene formata 30x30 centimetara i svaki prodavali za 50 kuna. Smjesta se odazvalo više od tisuću najemotivnijih navijača - jedna od najljepših demonstracija stvarne navijačke odanosti za koju sam ikad čuo! - koji su kući ponijeli taj jedinstveni i lako presadivi suvenir, njima beskrajno vredniji od nominalne cijene. "Bogati, ako to ponove i ove godine", kaže jedan moj susjed, stari cinik, 'moraćedu napravit licitaciju, ka na peškariji, za oni dil sa svastikon!'. U krivu je, naravno, jer oni koji bi takav suvenir voljeli u vrtu ili na balkonu zalijevati više nego dobiti jackpot, ti se ne bi ni pojavili na takvoj aukciji, kamoli se nadglasavali većim ponudama. Ne, takvi ušljivci preferiraju mrak i anonimnost, oni se boje izići na dnevno svjetlo i vlastitim licem i imenom jasno i glasno poručiti: "Da, ja sam ustaša i krvi ću vam se napit svima kad moji dođu na vlast!". Oni bi, ukratko, žarko voljeli biti Velimir Bujanec (koja ambicija, a?) ali nemaju mudašca za to. Jednostavno, ni njemu nisu dorasli.
Kad već spominjem tog idola naših svastičara - samo jedna mala digresija. Svi ste, siguran sam, vidjeli barem jednu recentnu fotografiju te domoljubne vertikale i velikana političke misli (moj je osobni favorit ona gdje se grli s ozarenim Karamarkom: podsjetili su me na djetinjstvo i na onaj crtić o dva žapca, Ponču i Toru), a zacijelo vam posljednjih mjeseci nije promakla ni ona s početka devedesetih, kad je indolentnome mužeku sinulo da bi baš bilo hercik posnimiti se u voždovskoj pozi, zalizane kose i u esesovskoj uniformi, s kukastim križem na nadlaktici i gomilom zlih riječi u ustima. Za razliku od ove nove, iz crtića, ta je arhivska snimljena skroz po pravilima totalitarističkog zanata: firerčić je usnimljen uzdignute brade i čelik-pogleda, iz donjega rakursa, iz onoga kuta iz kojeg blejave ovce gledaju svog pastira. I sad, gledam ja malo jednu fotku, malo drugu, pa opet, pa se smješkam, pa odlučim: evo, ljudi, nudim cijeli svoj povrat poreza, čim mi dođe, pouzdanom svjedoku koji će mi detaljno opisati kako je izgledala ta foto-sesija prije skoro četvrt stoljeća. Je li se pripadnik tudum-jugenda popeo na stolac i otamo pozirao, ili je nevoljni snimatelj morao leći na pod da dobije željeni efekt?
No dobro, vratimo se još jadnijim jadnicima. Iz policije zadnjih dana neslužbeno kaplju informacije da su dvojica takvih pod poslovičnim 'okriljem noći' preskočili ogradu i kemikalijom nacrtali simbol zbog kojega je svojedobno dvanaest tisuća ljudi iz Splita i najbliže okolice otišlo u partizane, u naivnoj nadi da će ga zauvijek protjerati iz svoga grada. Famozno okrilje noći tad je, kao u kakvom B-horroru, proparala munja, osvijetlila ih kameri i - sad znamo da nije riječ o nepoznatom počinitelju, nego o dvojici nepoznatih počinitelja. Usrdno se ufam da opsežne istražne radnje sad neće završiti kao u slučaju onog sratentatora, usnimljenog nadzornom kamerom pod okriljem vedra podneva, koji je prosuo svoj mozak po Anti Tomiću, nego da će ova dvojica biti lijepo identificirana, locirana, uhićena i privedena pred istražitelje. I da će njima napokon osobno priznati ono što već cijela državotvorna i domoljubna javnost zna: da su oni zapravo udbaške krtice kodnih imena 'Bure' i 'Jojan', infiltrirane u zdravo tkivo hrvatskoga društva sa zadatkom da na svakom koraku kompromitiraju i dezavuiraju Hrvatsku, prikazujući je filonacističkom i filofašističkom tvorevinom koja još nariče za izgubljenim Drugim svjetskim ratom.
Bude li sreće, pa padnu u ruke poštenim i profesionalnim istražiteljima, otkrit će se ubrzo da je cijela Lijepa naša premrežena udbaškim krtičnjacima i njihovim podzemnim kanalima kroz koje, po nalogu Milanovića, Pusićke, Pupovca i Josipovića, podrivaju same temelje hrvatske državnosti i pripremaju humus za klijanje neke nove Srboslavije. Kroz njih pod okriljem noći prolaze na tisuće njih i, praveći se slijepima za stvarne probleme hrvatskog čovjeka, po fasadama iscrtavaju kukaste i kršćanske križeve uz 'U' s krilcima. Ali lako za to, jugofilska banda sredila im je i da imaju svoje novine, portale i talk-showove, u kojima nekažnjeno difamiraju Domovinu dolijevajući svakodnevno ulje na vatru srbočetničke ideologije. Hoćete li bolji dokaz od ovoga: frajer se javno deklarira kao neonacist i neoustaša, ima dovoljno novca za kokain, ima dovoljno kokaina za kurve, dobije presudu, a i dalje ne samo da javno djeluje, nego je još i među posebnim uzvanicima na svakom važnijem javnom događanju. A komunjare na vlasti! Halo, pa jel vama treba crtat?!
Komunjare na vlasti, a nitko ni ne pomišlja da preboji barem jedan nacistički ili kvislinški grafit, barem na jednoj fasadi, alo?! Zašto tek tako dopuštaju da se u Splitu, tom petokrakaškom bastionu, na svakih pedeset koraka koči barem po jedna takva protuhrvatska črčkarija, stotine je njih po gradu, a ima među njima starijih i od cijelog desetljeća? Kome to ide u prilog, ako ne prokletoj Udbi i njenim krticama?
Dajte, uhvatite više tu dvojicu nepoznatih počinitelja, učinite ih svima poznatima i razotkrijte napokon njihovu kriptoboljševičku krtičku mrežu, sve do samog vrha! Mi ćemo na terenu učiniti sve što je u našoj moći da vam pomognemo i umanjimo štetu, evo, ja ovog časa idem u grad i svakom ću od onih 180 tisuća oduševljenih ultraša, na svakom koraku, pokazivati ono 'U' s križem povrh i objašnjavati da je to izraz splitske dobrodošlice i da zapravo znači 'Ultra je svetinja'.
Daj, policijo, riješi to brzo, jer inače bi nas UEFA mogla izbaciti iz kvalifikacija za europsko prvenstvo. A gdje smo onda?!
tportal
