Rodna škorologija na krijesti mržnje i podjela

„Pozivamo HDZ i Možemo! da javno obznane koaliciju – lažemo dok možemo“, naslovio je Domovinski pokret na svojoj službenoj FB stranici prilog zbirci dokaza o nesposobnosti za zdravu, „mušku“, profesionalnu i navijačima atraktivnu političku utakmicu u kojoj je uvjerljivom igrom, je li, kadar napuniti gledalište. „Kao što je Domovinski pokret već pozvao Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca da javno potpišu koaliciju i tako službeno ozakone izvanbračnu političku zajednicu HDSDSSZ-a (za mjesto svečanog potpitivanja tog trgovačkog sporazuma predlažemo, simbolično – Vukovar), tako sada na isti način, pozivamo Plenkovića i Tomislava Tomaševića da legaliziraju Koaliciju za nametanje rodne ideologije!“ Tzv. desnica desnija od desnoga centra i Miroslav Škoro već fasovali podsmijeh politički razumnog općinstva i Plenkovićevu prijezirnu ignoranciju, no Škoro i Domovinski pokret otpočetka su skloni zinuti više no što su kadri progutati, i rado suicidno kukuriču prije zore

Marijan Vogrinec

Miroslav Škoro, lakonotni gubitnik triju izbora zaredom – predsjedničkih (uvjerljivo ispao već u prvom krugu i blamirao se u javnom sučeljavanju), parlamentarnih (najavljivao, a nije ušao u vladajuću koaliciju s HDZ-om i nije postao premijerom) i gradonačelničkih u Zagrebu (hametice ga je u drugom krugu pomeo tzv. zeleno-lijevi Tomislav Tomašević), nikako da se ostavi ćoravog političkog posla i vrati estradnomu mikrofonu. Na estradi ipak nekima nešto znači. Ali, ruku na srce, u tzv. visokoj politici…, sestre i braćo, ne ide mu pa ne ide. Jest i to da u politici – bila tzv. visoka ili niska, svejedno – ima bijeloga kruha u izobilju, za nasititi se zadugo po uspjehu n izborima, ali ne baš za svakoga. Kao što ne može svaki mladac što mu ćaća već u pelenama tutne loptu umjesto zvečke postati Lionel Messi ili barem Luka Modrić, ne može biti ni uspješan/vjerodostojan političar svak koji pomisli kako je štruca bijeloga baš njemu namijenjena. A Škoro, opet ruku na srce, nije ni na domaćoj estradi – propaloj poslije 1990-ih godina s prvog kata kakvoće u memljivi podrum – ni izdaleka Luka Modrić, kakvim se nesamokritički precjenjuje, nego ni darovitiji drugoligaš u provinciji koji ima izgleda dohvatiti se unosnijeg ugovora za naprasni prijelaz među barem trojicu s vrha prvoligaške tablice.

„Da nije bilo HDZ-a“, kazao je neki dan u tv-emisiji „Briefing“ Jutarnjeg lista bivši potpredsjednik i saborski zastupnik HSP-a Tonči Tadić (ispisao se 2007. godine radi znanstvene karijere fizičara u Institutu Ruđera Boškovića), „Škore ne bi bilo nigdje. Pjevao bi po Slavoniji na svadbama pod šatrama za 200 ljudi. HDZ ga je digao iz te bezlične mase i dao mu da pjeva domoljubne tuđmanice po njihovim stranačkim skupovima. Nakon toga je bio HDZ-ov zastupnik, pa diplomat dok ga neki ljudi nisu uvjerili da bi mogao dobro proći sa svojim imidžem pa je počeo stvarati stranku. No, kada stvoriš stranku onda to nije samo predsjednik stranke, nego gomila ljudi s vlastitim vizijama i ambicijama. Domovinski pokret je usisao škart HDZ-a, HSP-a, bivšeg Pašalićevog Hrvatskog bloka, svega… Sve se to slilo tamo poput spužve koja povuče prljavu vodu.“

Neuspjela infuzija

Iskusan političar i dobar poznavatelj zdravstvenog kartona radikalnije tzv. desnice, Tadić također tvrdi kako su „sve stranke u Hrvatskoj, osim HSP-a i Mosta nezavisnih lista, nastale od ljudi koji su bili u HDZ-u i očajnički pokušavaju napraviti desnu kopiju HDZ-a. A nikad kopije nisu bile dobre kao original. Sve što je do sada proizašlo iz HDZ-a je propalo jer HDZ najbolje zna što je politički inženjering kao i vođenje stranke i države, dok ostali sve to uče u hodu. Ista je priča i na ljevici. Da izgubi vlast, HDZ bi vrlo brzo erodirao i došao u nezavidan položaj u kakvom je danas SDP“. Što će reći Tadićeva iskustvena poruka? Ideologije i politike su lažna mantra i služe za predizborno nabacivanje biračkom općinstvu zavaravajuće, plastične mrkve; zapravo je drugo ime za domoći se – čim komotnije, čim brže, čim lakše… – što većeg broja štruca bijeloga. Škoro, neiskusan u politici kakav jest, a uvjeren o startnu najmanje 10-postotnu potporu „Hrvatica i Hrvata“ (sic transit) kod kuće i u dijaspori, otpočetka je zajahao na isluženo ideološko kljuse. Ozbiljno lipsajuće već traljavih i sve traljavijih godina po smrti tzv. prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, pa 2013./14./15. godine tragikomično priključeno na pogrešnu Karamarko-HDZ-ovu „domoljubno“-šatorašku infuziju.

Koja pak infuzija, naravno, ne samo nije uspjela, nego je zgrozila većinsku javnost s makar dva zrna soli u glavi, što je ubrzo došlo na naplatu HDZ-u, pa stranačkom šefu Tomislavu Karamarku, pa cirkus-vladi RH 2016. Godine, pa nasilu izguranoj na Pantovčak gaf-predsjednici RH Kolindi Grabar-Kitarović, pa… Budući da razmrvljenoj i nesložnoj tzv. desnici desnijoj od desnog centra nikako da krene – tragično zakopanoj u Drugi svjetski rat i ustašku nacionalnu veleizdaju (tzv. NDH) koje luzerstvo ne može ničim oprati, iskompleksiranoj mrzilačkim protusrpstvom, bivšom SFR Jugoslavijom, Titom, komunistima, udbašima, nekatolicima, itsl., Škoro se prilijepio za tu ideološku agendu opsesije najcrnjom epizodom novije hrvatske prošlosti i srednjovjekovnog katolicizma, pa mamuza li mamuza već lipsalo kljuse od kojega – dokazano već na svim izborima dosad, pa i na zadnjim lokalnim/regiona – itekako boli glava dvotrećinsko biračko tijelo. Kaže Škoro, nastojeći gradonačelnički poraz u Zagrebu s 0-6 ublažiti barem na 0-2: „Ničija nije gorjela do zore, pa neće ni vaša“.

I mamuza li mamuza dalje. Možda i jest intimno svjestan da sâm i s tima i takvima u Domovinskom pokretu – skinuo je svoje ime i prezime iz službenog naziva stranke što ju je osnovao nakon uvjerljivoga gubitka izbora za Pantovčak i stavio se za predsjednika, sic transit) – neće dugo i daleko dogurati u političkom oktogonu, ako ne nađe jačeg partnera. Ali koga? Svima se zamjerio na tzv. desnici, pogotovo HDZ-u, pa… I nikoga u politički zrelijoj javnosti neće pridobiti za sebe, promijeniti mu „mentalni sklop“, ako se bjesomučno obara na već odavno ismijanu (čak u HDZ-u prigodom državnog pristajanja na Istanbulsku konvenciju) tzv. rodnu ideologiju, svako malo opet na „trgovačku“ koaliciju HDZ-a i SDSS-a mrskog mu Milorada Pupovca (trajnu i u drugom premijerskomu mandatu), pa nebulozno na „koaliciji Možemo!-HDZ“, pa kupnju polovnih borbenih aviona u Francuskoj, a ne u SAD-u… Potezi očajnika? Ma ne, novi dokaz o nesposobnosti za modernu, odgovornu i učinkovitu političku utakmicu. A ta se nije niti će se ikada dobiti na nepokošenom igralištu prepunom krtičnjaka i s momčadi kojoj su motiv – tempi pasati. I crno-sivi dresovi su im odavno demode konfekcija, pa…

„Pozivamo HDZ i Možemo! da javno obznane koaliciju – lažemo dok možemo“, naslovio je Domovinski pokret na svojoj službenoj FB stranici (potpisnik objave Mario Radić, zamjenik stranačkog predsjednika Škore) prilog zbirci dokaza o nesposobnosti za zdravu, „mušku“, profesionalnu i navijačima atraktivnu političku utakmicu u kojoj je uvjerljivom igrom, je li, kadar napuniti gledalište. „Kao što je Domovinski pokret već pozvao Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca da javno potpišu koaliciju i tako službeno ozakone izvanbračnu političku zajednicu HDSDSSZ-a (za mjesto svečanog potpisivanja tog trgovačkog sporazuma predlažemo, simbolično – Vukovar), tako sada na isti način, pozivamo Plenkovića i Tomislava Tomaševića da legaliziraju Koaliciju za nametanje rodne ideologije! Duhovno ishodište novog političkog sporazuma je služenje globalnim, umjesto nacionalnim interesima, a ovim putem slobodni smo predložiti im i zajedničko ime – LAŽEMO DOK MOŽEMO.“

Kao što su tzv. desnica desnija od desnoga centra i Miroslav Škoro već fasovali podsmijeh politički razumnog općinstva i Plenkovićevu prijezirnu ignoranciju budući da HDZ ima pravo koalirati s kim želi – kao i svaka ina stranka sa svakom nađu li zajednički pred/poslijeizborni interes – sviđalo se to komu ili ne, Domovinski bi pokret mogao tek napuhati i Plenkoviću i Tomaševiću (kad bi mu dopustili) neku stvar kroz neku u slučaju nekog, je li, oblika suradnje. Što je u principu isključeno, iako se u politici nikad ni o čemu ne može unaprijed zaključivati. Gotovo je tek kad je gotovo. I točka. Ali, Škoro i Domovinski pokret otpočetka su skloni zinuti više no što su kadri progutati, i rado suicidno kukuriču prije zore.

„Domovinski pokret od Andrije Plenkovića ovim putem zahtijeva (pazi: Škoro zahtijeva (sic transit), kao da mu je Plenković mali od kužine, a ne obratno, op. a.) da se istog trenutka (sic transit, „istog trenutka“, op. a.) javno očituje o skandalu iz Porta, gdje se Hrvatska nije pridružila (sasvim ispravno, op. a.) zahtjevu Mađarske i Poljske kojim bi se iz zaključaka tzv. Deklaracije o unaprjeđenju socijalne kohezije izbacio izraz ‘rodna ravnopravnost’. Neka hrvatskom narodu odgovori na jednostavno pitanje; u čije ime i za čiji račun provodi ovakvu politiku? Provođenje ‘rodne ideologije’ je očito primjer Plenkovićeva služenja globalističkim interesima i probriselskoj birokratskoj agendi.“ Da pukneš od smijeha: dođe miš lavu i ljutito mu prijeti u ime nekih koji ga za to uopće nisu ovlastili… Hrvatsko je izaslanstvo na skupu u Portugalu postupilo ispravno, kao većina u EU, podržalo rodnu ravnopravnost koja proizlazi iz temeljnih ljudskih prava, doktrine humanizma i notorne logike suvremenog svijeta u kojemu nikad više žene ne smiju biti drugoredne u odnosu na muškarce.

Politikantska Škorina rodna škorologija – skrpana na kilavo utemeljenima tamjansko-svetovodnom reliktima i daleko prije inkvizicijskoga genocida nad „vješticama“ i „hereticima“ – nema blage veze s jednakopravnošću rodova i pred bogom i pred zakonom u civiliziranim, uljuđenim zemljama. I duboko je neprihvatljiva svakomu s makar dva zrna soli u glavi. Svih 27 čelnika eurounijskih zemalja na Socijalnom je summitu u Portu podržalo Deklaraciju o unaprjeđenju socijalne kohezije u EU, gdje je radna verzija o „promicanju rodne ravnopravnosti“ formulirana time da će se „pojačati napori u borbi protiv diskriminacije i aktivno uklanjati rodni jaz (…) te poricati jednakost“. Unija će u sljedećih 10 godina kontrolirati provode li zemlje članice 20 načela usuglašenih 2017. godine o rodnoj jednakosti u socijalnom području. Ponajprije, je li, ravnopravnosti žena i muškaraca u zapošljavanju, cjeloživotnom obrazovanju, pravednijim plaćama, učešću u pregovorima s poslodavcima, etc. Škorina rodna škorologija je protiv. Za ultrakonzervativne tzv. desničarske vlasti u Mađarskoj i Poljskoj to nije ništa novo, rigidnošću prednjače u Uniji, i ne trebaju biti uzor HDZ-u.

I, pazi sad!

Tko normalan danas, u digitalno doba, u prvoj četvrtini 21. Stoljeća i kad tehnički ljudski um već prekopava planet Mars, može imati nešto protiv pune, temeljite i dosljedne ravnopravnosti žena i muškaraca u društvu? U svim njegovim dijelovima i razinama, bez ostatka. Zvala se ta ljudska pravda, jednakopravnost – rodna, žensko-muška, ideološka, djelatna ili kako god, ali: jednakopravnost, jednakovrijednost… Bez ostatka i dvojbe. Ne po tamjansko-svetovodno diskriminirajućem „braćo i sestre“ – to su barem zadnjih sto i kusur godina globalne, krvave borbe za ženska prava tempi passati – nego „sestre i braćo“, iz dubokog poštovanja prema tzv. nježnijima, roditeljicama humanog života… Po četirima oktroiranim među biskupima, priznatim evanđeljima u Novom zavjetu, ali i desetak (možda i više?) službeno nepriznatih, tzv. gnostičkih, ni Adam nije nadređen Evi. Dapače, ispao je slabiji i gluplji, muški rod, blejava ovca, jer da se – još neopran od „stvaralačkog“ blata u „stvaralačkom tjednu“ – dao nagovoriti u Edenu na lopovluk, krađu… I fasovao izgon iz raja zajedno s družicom.

I, pazi sad: Škoro i Domovinski pokret – autsajderi u političkom oktogonu s rodnom škorologijom na gaćama – neće dopustiti ovo, pa neće ono, pa će stati na branik pred tzv. zeleno-lijevom „okupacijom“ Zagreba (i šire), pa zahtijevaju od premijera, pa su protiv kupnje višenamjenskih borbenih aviona od Francuza „jer u domovinskom ratu nisu bili hrvatski prijatelji“ (sic transit), pa ne žele hrvatske građane srpske manjine u vlasti RH… Sve glupost do gluposti od kojih boli glava i normalno je da većinsko biračko tijelo zazire od takvih ljudi takvih ideoloških i škoroloških ideja. Kad ono, tko uopće pita Škoru i Domovinski pokret što oni žele kad ih nikakav tzv. hrvatski narod (a što je s ostalih cca 25 posto žitelja Bijedne Naše?) nije većinski ovlastio da ga zastupaju pred legitimnom vlašću? Odnosno da agresivno nameću rodnu škorologiju, ideologiju „za dom nespremnih“, „hodača za život“, mrmljača očenaša pred bolničkim ginekologijama, samozvanih istražitelja krivaca za Domovinski rat i ratnih zločinaca samo jedne etničke pripadnosti (srpske), etc.? Nitko. U politici mogu sudjelovati po demokratrskim uzusima, koliko im birači dopuštaju. I to je to. Samopozvali su se na puno više, a to nije dobro ni za koga.

„Nametanjem protunarodne (protunarodne, sic transit!? – op. a.) ‘rodne ideologije’ na podmukli se način pokušava rastočiti zdravo društvo (ako je zdravo, valjda je zdravo i izabralo vlast koju želi, pa što se Škoro buni, op. a.) i uvesti potpuno neprihvatljiva kvaziideološka mjera (otkud Škoro znâ što Plenković i Tomašević žele i da je to neprihvatljivo, komu? – op. a.), koja za konačni cilj ima degradaciju (sic transit, op. a.) obitelji, kao nukleusa i čvrstog temelja svake normalne zajednice (službena statistika tvrdi da svaki treći brak završava razvodom, op. a.)“, tvrdi Domovinski pokret na FB-u. „U konkretnom se slučaju, da budemo potpuno jasni, ne radi ni o kakvoj zaštiti manjinskih prava, već o vulgarnom pokušaju da se većini građana nametne (sic transit, ‘većini’, pa ‘nametne’!? – op. a.) manjinska, kvazisvjetonazorska agenda.“ Glupost na entu: sve što nije „mi Hrvati i nitko više“, „braćo i sestre“, kraljevska mitologija od stoljeća sedmog i „za dom spremni“ kao stari hrvatski pozdrav (sic transit), sve je to i ono što uz to neizostavno ide, je li – „manjinska, kvazisvjetonazorska agenda“!? Ne bu išlo, smješka se dobroćudni Štijef za šankom.

Da politikantska komedija bude smješnija, čak se i razuman dio tzv. Crkve u Hrvata – što ga bolje od ikoga reprezentira riječki nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije msgr. Mate Uzinić – vidljivo odmiče od rigidnosti svjetonazora mračnih epizoda kršćanske prošlosti kakva nadahnjuje škorološki atak na suvremeno društvo i, štoviše, njegovu budućnost. Upravo na Međunarodni dan borbe protiv homofobije, msgr. Uzinić je na svomu FB zidu objavio javnu zamolbu za oproštaj od homoseksualnih osoba kojima je Crkva nanijela i još nanosi neviđenu bol diskriminacijom po rodnoj osnovi i seksualnom izboru. To iznimno vrijedno/napredno reagiranje, međutim, dočekano je u dijelu katoličke javnosti s čuđenjem, negodovanjem i kritikom bez ikakve razumne argumentacije. Kao da je javno bogohulio pastir kakvima Crkva kritično oskudijeva, a zapravo je pokazao da u okoštaloj vjerskoj tvorbi ima svećenika koji napredno misle, Crkvi žele dobro i – budućnost.

„Svaku osobu, bez obzira na njezinu seksualnu orijentaciju, dužni smo poštivati u njezinu dostojanstvu i prihvaćati s poštovanjem te pomnije izbjegavati svaki znak diskriminacije, posebice bilo koji oblik agresije i nasilje“, zapisao je msgr. Mate Uzinić. „Žao mi je što još uvijek ima katolika koji se s ovim ne slažu. I osobito šo ima onih koji misle da služe Kristu i Crkvi diskriminacijom, agresijom i nasiljem, uvredama i pogrdnim komentarima na račun homoseksualnih osoba.“ Više stotina negativnih komentara – škorološki zadrtih pojedinaca koje svaki izbori prokazuju kao manjinu što nema šanse u naprednom, sekularnom i humanom društvu – popratilo je nadbiskupovu zamolbu za oproštaj što se homoseksualne osobe i dalje mogu osjećati odbačenima od Crkve i svojih obitelji, a ti su ljudi/vjernici dio Crkve „koja treba biti obitelj za sve svoje članove“. Mirni i medijski nenametljiv pastir msgr. Mate Uzinić je i ranije već dizao tlak tzv. katolibanima u (izvan)kleričkim redovima. Znao je javno ustati protiv ustaškog pokliča „za dom spremni“.

Prije mjesec dana je zbog velikog broja zaraženih i umrlih od bolesti SARS-CoV-2 smanjio broj vjernika na misama te odgodio prvu pričest i krizmu u Rijeci i Dubrovniku. U Zagrebu i Splitu to nisu učinili (sic transit) i bio metom agresije tzv. katolibana koji su mu spominjali masoneriju, udbaše, itsl. gluposti iz škorološkoga mrzilačkog arsenala. Neki istupi su koincidirali s tzv. Danom neposluha (10. svibnja) u Njemačkoj kada u katolički svećenici na misnim slavljima blagoslovili istospolne brakove (što pak podliježe strogoj zabrani vatikanske Kongregacije za nauk vjere, sic transit), pa se od „neposluha“ morao ograditi osobno predsjednik Njemačke biskupske konferencije Georg Bätzing. Mediji su zabilježili i tu „bogohulnu“ medijsku izjavu msgr. Uzinića od prije godine dana kako se „jesti mora, ali u crkvu ne mora ići“ kojom je izuo iz cipela drčna splitskog „pastira“ koji je slavio misu unatoč zabrani i agresivno nasrnuo na novinarku koja je samo obavljala svoj posao: željela je samovolju.

Mađioničarski šešir

Prije dva mjeseca je opet uzburkao tzv. katolibansku krv tvrdnjom da se „ne treba bojati drukčijih glasova, koji propituju uvriježene stavove“. To je pak jednog od najboljih medijskih znalaca/analitičara stanja u Katoličkoj crkvi Dragu Pilsela (argentinskog studenta teologije kod Jose Maria Bergoglia, današnjeg pape Franje) motiviralo za tvrdnju da je msgr. Mate Uzinić „nagovjestitelj zdrave Crkve koja ne robuje nacionalizmu“. Ima još niz primjera, gdje se riječki nadbiskup koadjutor msgr. Uzinić pokazao uzornim pastirom uzornih stavova koji bi morali biti u Crkvi dominantni. Koje uostalom uvelike zastupa i „komunistički“, globalno cijenjeni papa Franjo. No, kao što Papa ima jaku konzervativno-prigodnu opoziciju, tako je i msgr. Mate Uzinić – doduše glasan i utjecajan, uzdanica nove i bolje Crkve no što je ikad bila – tzv. crvena krpa takvima što ih je Miroslav Škoro okupio u svomu Domovinskom pokretu. Ostala, je li, tzv. desnica desnija od desnog centra gotovo je beznačajna, zanemariva.

Politička, nacionalna/istička, rodna, svjetonazorska, „domoljubna“ ili kakva već škorologija iz toga mađioničarskog šešira, ćiribu-ćiriba, nema prođu na suvremenom tržištu razvojnih vizija i socijalnih ideja čak ni u demokratski još – da se hrvatski izrazimo – jako faličnoj Bijednoj Našoj. Škoro ima iz temelja mijenjati sadržaj/program i političku potku svoje stranke i vidljivije si trbuhozborce zamijeniti intelektualno stabilnijima i komentarima na račun svjetonazorski zrelijima ili, dok je još za vremena, vratiti se estradnomu mikrofonu. Estrada mu, dokazano, bolje leži od politike. Pogotovo tzv. visoke. Štono kaže Ante Tomić u „Vlaškim poslima“: netko bi mu dobronamjeran trebao reći neka se okani ćoravog posla. Ne treba mu.

tacno