CIJELI Zagreb je dva dana zaredom bio u potpunoj blokadi da bi neka dva lika sjedili i razgovarali. Tramvaji, auti, ceste, sve u kaosu.
Mislim da nigdje ne otkrijem toliko libertarijanca u sebi nego kad dolazi neki "državnik" pa razjebu promet u cijelom gradu. Baš me opere bijes kad to vidim.
Znam da je svakome njegov posao najvažniji i njegova briga najveća, ali kakav obraz moraš imati da blokiraš milijunski grad radi nekih svojih poslova? Majke skupljaju djecu iz vrtića, bolesnici idu na preglede i terapije, djeca u školu, poduzetnici na poslovne razgovore, developeri idu štancati kilometre koda, pijanci idu piti, dečki i cure se idu naći... svi imaju svoj život i svima je njihova briga najvažnija.
Deru tkivo grada i zemlje da bi trkeljali o SP-u u Rusiji
Jučer stotine ako ne i tisuće auta stoje na zelenom valu i ne mogu se maknut i samo se slažu jedni na druge. Neki grad i zemlja imaju svoje tkivo koje ti podereš bez problema i bez osjećaja krivnje da bi, u principu, sjedio i s nekim trkeljao i komentirao tko je navijao za koga na SP u Rusiji. Poklonio dres Modrića. I, naravno, jeo štrukle ili koja već sranja jedu, pa onda novine o tome pišu što su "veliki državnici" jeli.
Koliko je milijuna radnih sati tu izgubljeno i može li se to kvantificirati? Znam za sebe - izgubio sam neplanski dvaput po pola sata i izravnih 30 kuna na (liberalizmu zahvaljujući) jeftini taksi. Pa ako sam ja samo prosječna mjera, vi množite. Znam, živimo u zemlji gdje većinu apsolutno zabole kita za "izgubljene radne sate", ali eto ja kao neka časna budala razmišljam na taj način, i pritom "radni sati" ne moraju biti rad, može biti vrijeme provedeno s obitelji, u kafiću, s frendovima, štogod. Sve osim stajanja u blokiranom autu ili tramvaju.
Nije to problem samo Zagreba i Kineza
Možemo li tužiti državu za te sate? Tko ima pravo i obraz-đon da radi svoje spike to ljudima uništi?
Ne mislim sad samo na Zagreb, i ne mislim samo na Kineze i naše, govorim općenito, znam da toga ima svugdje i u državama s dužim demokratskim tradicijama. U Tuđmanovo vrijeme ovih blokada je bilo svaki tjedan. Valjda ti ljudi misle da je samo njihov posao vrijedan. Ta bahatost kreće s vrha i manifestira se dalje u svim porama, do onog inspektora koji zatvara kafić radi pet kuna ili carinika koji maltretira babu koja prodaje med kraj ceste. Ili nekog uhljeba koji uzme vladin avion za 100 kuna jer mu se ne da letjeti Lufthansom. Njima je to jednostavno okej.
Meni je neugodno u dućanu prodavačicu maltretirati 5 sekundi ili 50 centimetara da nešto radi i dohvaća, ako baš ne mora i ako sam to mogao sam, a ova ekipa kaže milijunskom gradu "e sad nam ga dudlajte jer mi moramo popit čaj i ćakulati o Modriću". Ja na njihovu mjestu s tim ne bi mogao živjeti, uopće se ne šalim.
Kakvi se to razgovori ne mogu voditi Skypeom?
Naravno, protuodgovor je u stilu - to su ljudi na važnim funkcijama i što oni dogovore imat će (pozitivan) učinak na puno građana ove zemlje. Prvo, uopće u to nisam siguran. Možda su Kinezi jedan od rijetkih primjera da se zbilja nešto i dogovori, ali 95% takvih posjeta prođe bez ikakvog pozitivnog ekonomskog efekta. Čisti gubitak vremena. Drugo, u redu, dogovorit će se velike stvari, ali mogu li se one dogovoriti negdje gdje se ne ometa milijun ljudi. Možda preko Skypea, putem kojeg se isto dogovaraju ogromni poslovi? Ili mailom? ili neka sastanče na Brijunima, gdje nema nikog?
Treće, ako ti (navodni) milijunski posao daje pravo na nešto, može li onda recimo Infobip kad nešto dogovara sa strancima blokirati pola grada? Može li neka manja firma onda blokirati kvart? Ne može, naravno, ta razina je dopuštena samo državi.
Ovaj tekst je sasvim očišćen od ideologije lijevo-desno i odnosi se na sve vlade i države, na opći odnos pojedinca prema monster-mašini. Mislim da se tu vidi pravo slobodarstvo. Mislim da svaki pravi liberal ili libertarijanac mora osjetiti gnjev kad vidi ovakve stvari.
Testirajte se, jeste li (bili) bijesni kad čekate pol sata na Zelenom valu jer prolazi kolona s nekim pajacem? I ako jeste, zbog čega točno?
index
Mislim da nigdje ne otkrijem toliko libertarijanca u sebi nego kad dolazi neki "državnik" pa razjebu promet u cijelom gradu. Baš me opere bijes kad to vidim.
Znam da je svakome njegov posao najvažniji i njegova briga najveća, ali kakav obraz moraš imati da blokiraš milijunski grad radi nekih svojih poslova? Majke skupljaju djecu iz vrtića, bolesnici idu na preglede i terapije, djeca u školu, poduzetnici na poslovne razgovore, developeri idu štancati kilometre koda, pijanci idu piti, dečki i cure se idu naći... svi imaju svoj život i svima je njihova briga najvažnija.
Deru tkivo grada i zemlje da bi trkeljali o SP-u u Rusiji
Jučer stotine ako ne i tisuće auta stoje na zelenom valu i ne mogu se maknut i samo se slažu jedni na druge. Neki grad i zemlja imaju svoje tkivo koje ti podereš bez problema i bez osjećaja krivnje da bi, u principu, sjedio i s nekim trkeljao i komentirao tko je navijao za koga na SP u Rusiji. Poklonio dres Modrića. I, naravno, jeo štrukle ili koja već sranja jedu, pa onda novine o tome pišu što su "veliki državnici" jeli.
Koliko je milijuna radnih sati tu izgubljeno i može li se to kvantificirati? Znam za sebe - izgubio sam neplanski dvaput po pola sata i izravnih 30 kuna na (liberalizmu zahvaljujući) jeftini taksi. Pa ako sam ja samo prosječna mjera, vi množite. Znam, živimo u zemlji gdje većinu apsolutno zabole kita za "izgubljene radne sate", ali eto ja kao neka časna budala razmišljam na taj način, i pritom "radni sati" ne moraju biti rad, može biti vrijeme provedeno s obitelji, u kafiću, s frendovima, štogod. Sve osim stajanja u blokiranom autu ili tramvaju.
Nije to problem samo Zagreba i Kineza
Možemo li tužiti državu za te sate? Tko ima pravo i obraz-đon da radi svoje spike to ljudima uništi?
Ne mislim sad samo na Zagreb, i ne mislim samo na Kineze i naše, govorim općenito, znam da toga ima svugdje i u državama s dužim demokratskim tradicijama. U Tuđmanovo vrijeme ovih blokada je bilo svaki tjedan. Valjda ti ljudi misle da je samo njihov posao vrijedan. Ta bahatost kreće s vrha i manifestira se dalje u svim porama, do onog inspektora koji zatvara kafić radi pet kuna ili carinika koji maltretira babu koja prodaje med kraj ceste. Ili nekog uhljeba koji uzme vladin avion za 100 kuna jer mu se ne da letjeti Lufthansom. Njima je to jednostavno okej.
Meni je neugodno u dućanu prodavačicu maltretirati 5 sekundi ili 50 centimetara da nešto radi i dohvaća, ako baš ne mora i ako sam to mogao sam, a ova ekipa kaže milijunskom gradu "e sad nam ga dudlajte jer mi moramo popit čaj i ćakulati o Modriću". Ja na njihovu mjestu s tim ne bi mogao živjeti, uopće se ne šalim.
Kakvi se to razgovori ne mogu voditi Skypeom?
Naravno, protuodgovor je u stilu - to su ljudi na važnim funkcijama i što oni dogovore imat će (pozitivan) učinak na puno građana ove zemlje. Prvo, uopće u to nisam siguran. Možda su Kinezi jedan od rijetkih primjera da se zbilja nešto i dogovori, ali 95% takvih posjeta prođe bez ikakvog pozitivnog ekonomskog efekta. Čisti gubitak vremena. Drugo, u redu, dogovorit će se velike stvari, ali mogu li se one dogovoriti negdje gdje se ne ometa milijun ljudi. Možda preko Skypea, putem kojeg se isto dogovaraju ogromni poslovi? Ili mailom? ili neka sastanče na Brijunima, gdje nema nikog?
Treće, ako ti (navodni) milijunski posao daje pravo na nešto, može li onda recimo Infobip kad nešto dogovara sa strancima blokirati pola grada? Može li neka manja firma onda blokirati kvart? Ne može, naravno, ta razina je dopuštena samo državi.
Ovaj tekst je sasvim očišćen od ideologije lijevo-desno i odnosi se na sve vlade i države, na opći odnos pojedinca prema monster-mašini. Mislim da se tu vidi pravo slobodarstvo. Mislim da svaki pravi liberal ili libertarijanac mora osjetiti gnjev kad vidi ovakve stvari.
Testirajte se, jeste li (bili) bijesni kad čekate pol sata na Zelenom valu jer prolazi kolona s nekim pajacem? I ako jeste, zbog čega točno?
index
