Santo subito? Ne baš odmah

Neviđena količina bijesa i mržnje provalila je iz nekih, sve samih smjernih hrvatskih katolika, po portalima i društvenim mrežama, kada su čuli izjavu pape Franje o procesu kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca.

Suština Papine izjave je da se još ispituje istina, da je stoga bila osnovana komisija u kojoj su i episkopi Srpske pravoslavne crkve i da patrijarha Irineja i njega „jedino zanima istina«. »Ne pogriješiti. Čemu služi jedna izjava o svetosti, ako nije jasna istina? Ne služi nikome“.

Tako je Papa u avionu odgovorio na pitanje novinara Silvija Tomaševića.Eto, Papa kao da ne shvaća da je pitanje svetosti jednog kardinala iz vremena NDH naprosto pitanje života i smrti za hrvatski narod i za Hrvatsku.

Kako izdržati težinu bespuća hrvatske povijesne zbiljnosti i kakav je putokaz za budućnost ne bude li Stepinac proglašen svetim?Još od prije nekoliko godina pa praktički sve do danas iz vrha Kaptola uvjeravali su nespokojnu hrvatsku javnost da je „Papa uvjeren da je Stepinac svet“.

Pa evo, i Marijana Petir u predizbornoj vrućici kaže da je s Papom triput razgovarala o Stepincu pa je i njoj Papa navodno govorio kako je Stepinac svet. Premijer Andrej Plenković komentira da će „ono što kardinal Stepinac zaslužuje doći, a kada - o tome ne odlučuje ni Vlada, ni političke stranke. Mi to jako želimo“.

Jedini i krucijalni problem je što tu uvjerenost Pape u svetost Stepinca ne možemo čuti izravno iz Papinih usta. I zašto kardinala, kad je već tako uvjeren, naprosto ne proglasi svetim i - svršena stvar.

Prije će biti da on u to uopće nije uvjeren - kao što je to uostalom sada jasno i rekao - i da za vrijeme Franjinog pontifikata Stepinac neće postati svecem.Ne zaboravimo da je papa Franjo Argentinac i da jako dobro zna tko su ustaše, nacisti i fašisti. Oni su imali jako utočište u Argentini, Bergoglio je živio s njima.

Zato će u delikatnim pitanjima koja su na bilo koji način s njima u vezi, biti jako oprezan.

Sva ta očekivanja u vezi kanonizacije kardinala Stepinca su sitno politikantska, umjesto da se ograničimo na to da je to unutarcrkveno pitanje.Što većina Srba misli o Stepincu znamo, SPC u najmanju ruku ne misli da bi trebao postati svecem.

Ali, dobro, Srba više tu ionako nema. A među Hrvatima neki to „jako žele“, neki to žele ali ne toliko jako, neke za to uopće nije briga, jer, kakav je to problem u njihovim životima hoće li Papa jednog kardinala koji je umro prije 59 godina proglasiti svetim?

A neki Hrvati to ne žele jer bez obzira što misle o Stepinčevoj ulozi u NDH, misle da bi taj čin u ovim hrvatskim okolnostima dodatno pridonio reviziji hrvatske povijesti u Drugom svjetskom ratu.

Ne postaje svaki kardinal Katoličke crkve, više desetljeća poslije smrti, obavezno svetac. Nije svetac niti papa Pijo XII, čiji pontifikat je trajao u vrijeme Mussolinija i Hitlera i Drugog svjetskog rata.

Prema tome, neka nitko ne tlači Papu u ime svih nas, bilo nas Hrvata ili građana Hrvatske. Mi smo oko pitanja svetosti kardinala ionako podijeljeni ili nas nije briga, a jedan takav tobožnji veliki interes govori samo o jadnoj politici, plemenskoj provincijalnosti i zapuštenosti društva i države.

Takve lažne fiksacije poznaju uglavnom samo autoritarni i totalitarni režimi.U kaznene inkriminacije i kasniju presudu protiv kardinala Alojzija Stepinca u procesu u komunističkoj Jugoslaviji malo tko danas vjeruje. Stepinac nije bio ratni zločinac, niti je bio ideolog ustaškog režima.

Ali, je li svetac? Osim što je sve do kraja rata podržavao NDH kao hrvatsku državu koju su priznale samo tri sile osovine, čak ne niti Vatikan, pomagao je i nekim, čak i mnogim Židovima i Srbima. Ali je protiv sustavnih rasnih fašističkih zakona NDH javno nešto ozbiljnije rekao tek krajem 1943. godine. Dakle, nevjerojatni zločinački sustav rasnih zakona osvijestio je tek nekoliko godina nakon njihovog proglašenja.

A kako bi kardinalova svetost, bez obzira je li je on zaslužio ili nije, objektivno utjecala na povijesni revizionizam u Hrvatskoj? Jednostavno. Misa „poginuloj hrvatskoj vojsci“ u Bleiburgu koja će se održati ove subote karakterizira se kao najveći naci-skup u Europi, jer budući da je komemoracija poraženoj „vojsci“ a ne samo (i nevinim) žrtvama, ima jasnu ultradesničarsku notu pa Austrija skup želi što prije zabraniti.

Takvih manifestacija nema u drugim zemljama.Hrvatska predsjednica također komemorira „poginulu hrvatsku vojsku“ 8. svibnja pa navodi u priopćenju da to čini u povodu „Dana spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i neovisnost“. Ustaška vojska kao hrvatska vojska koja se borila za slobodu i neovisnost. Mogli bismo navesti još stotinu primjera. Da je revizija povijesti gotovo 30-godišnjom indoktrinacijom daleko otišla u Hrvatskoj, zna i papa Franjo.

novilist