Stroj za maglu

Vlast niže skandale brzinom dostojnom olimpijskog finala u sprintu, a od svih nanizanih skandala najveći je onaj da vlast negira postojanje ijednog skandala.

Sve je divno, vladajući, posebno HDZ i Andrej Plenković nam nastoje nametnuti pogled kroz ružičaste naočale jer skandala nema, jer sve je predramatizirano, a ono što je predramatizirano treba da bude dedramatizirano, jer ničije odgovornosti nema, Arsen Dedić bi u antologijskoj »Kući pored mora« zapjevao »ničeg nema, ničeg nema«, a taj stih i u našoj današnjici proizlazi iz strofe koja mu prethodi: »Raznašane valima i vjetrom/ tu su tople ruševine ljeta/ na rubu napuštenog mora/ i jednog izgubljenog svijeta«.

Svijet kakve-takve normalnosti gubimo danomice, ruševine te normalnosti još su tople, sve je to svježe srušeno. I nije još sve srušeno, ima još toga za rušiti, a rušenje je, baš kao i građenje, stvaralački posao. Nije zaludu anarhist Mihail Aleksandrovič Bakunjin napisao »strast za razaranjem također je kreativna strast«.

Sve to što se ruši ipak treba nekako kreativno prikriti, ne upropaštava se jedno društvo otvoreno i transparentno. Zato je dobrodošlo sredstvo u upropaštavanju jednoga društva stroj za maglu, a zadatak stroja za maglu nije skrivanje laži (jer ona se i ne skriva, ona je ono jasno vidljivo čime se upropaštava društvo, laž se, načelno, ne može sakriti, pa ju i ne treba skrivati) nego prikrivanje istine. Istina je ta koju se prikriva maglom, istina je ta koju se pokušava ogrnuti jedva prozirnom koprenom.

Da je laž sastavni dio, dapače temeljno sredstvo, upropaštavanja društva, a da je istina nešto što se prikriva, vidjeli smo u samo nekoliko dana u barem dva slučaja, u barem dva skandala. Skandali se nižu toliko brzo da je prošlotjedni skandal s uprezanjem policije u kola jednog regionalnog HDZ-ovog političara, župana sisačko-moslavačkog, ne bi li se zastrašilo novinarku Đurđicu Klancir već gotovo zaboravljen.

Nije on zaogrnut maločas spomenutom jedva prozirnom koprenom, na taj skandal pada veo zaborava. A da se u tome lagalo, da se to svjesno radilo ne bi li se prikrilo istinu jasno je svakome tko zna što je policija izjavljivala o tom slučaju. Čim je skandal izbio, iz Policijske uprave zagrebačke priopćili su da »iz dostavljene dokumentacije policija nije mogla nedvojbeno utvrditi o kojoj konkretnoj osobi bi se točno radilo jer u Hrvatskoj postoji više osoba imenom i prezimenom novinarke. Jedini pouzdani podatak je bio da se radi o novinarki portala net.hr«.

U jednome danu to ime i prezime, ta mnogostruka i mnogolika »Đurđica Klancir«, je u zemlju propala i nestala i od više istoimenih i istoprezimenih osoba nije ostala ni jedna. Glavni ravnatelj policije Nikola Milina izjavio je da »u policijskim evidencijama osoba imena Đurđica Klancir ne postoji. Postoje osobe s dodatkom imena ili dodatkom prezimena. Policajci u Sisku nisu bili sigurni o kojoj se osobi radi i zatražili su pomoć kolega«.

Taj policijski stroj za maglu tek je predigra za stroj za maglu iz Banskih dvora. Punim kapacitetom taj je stroj radio proteklih dana, nakon što je ministrica Gabrijela Žalac automobilom udarila i ozlijedila 10-godišnju djevojčicu vozeći automobil iako joj je vozačka dozvola istekla prije dvije godine i devet mjeseci. Ostavit ćemo po strani ministričinu izjavu »to što mi se dogodilo, ne bih poželjela da se ikome dogodi«.

Naime, nešto se je, valjda, dogodilo djevojčici, ona je udarena automobilom na ulici. Fokusirat ćemo se na izjave o ostavkama. U subotu je glasnogovornik Vlade Marko Milić za naš list izjavio da ministrica Žalac nije ponudila ostavku niti Vlada to od nje očekuje.

U ponedjeljak, na Dan velikih suza, ministrica Žalac je izjavila da je premijeru Plenkoviću ostavku ponudila još u subotu. To je, dakle, taj stroj za maglu. Slagati, obmanuti, ne govoriti istinu, namjerno davati suprotne izjave o istoj temi i suprotnim izjavama odgovarati na sadržajno ista pitanja, prijepodne priopćiti jedno, poslijepodne izjaviti nešto sasvim drugo – sve to nije slučajnost, sve to je strategija kolosalnog obmanjivanja i manipuliranja.

Cilj te strategije kolosalnog obmanjivanja i manipuliranja, uz već spomenuto upropaštavanje društva, je u konačnici jednostavan – onoga tko je primjenjuje ne može se uhvatiti za riječ. Ta strategija pokazuje i potpunu indiferentnost vladajućih prema građanima, biračima, državljanima, puku, poreznim obveznicima, zovite ih kako god hoćete.

Oni su potpuno nevažni zato što su potpuno nemoćni. Iza stroja za maglu ne krije se strah i nesigurnost u vlastitu poziciju moći, upravo suprotno; krije se svijest o vlastitoj svemoći kojoj nitko ništa ne može, pa se, komu se na vlasti prohtije, može rugati zdravom razumu građana kako hoće, gdje hoće i koliko hoće.

 

novilist