Kad već nije uspio impresionirati brojem osvojenih mandata, Andrej Plenković je nakon završenih izbora za Europski parlament opet izvukao dobre odnose s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel kao najveći trijumf HDZ-a.

A kad se HDZ, kao stranka s potpunim pomanjkanjem osjećaja za javni interes, pohvali moćnim prijateljima, onda je uvijek jasno da ćemo uskoro svi platiti skupu cijenu. I dok su se analitičari i komentatori trudili shvatiti zašto je Merkel došla baš u Zagreb, zaključujući da je to zasigurno zbog skorašnjeg hrvatskog predsjedavanja Europskom unijom, a ne treba ni zanemariti da da HDZ sa svojim nacionalističkim kičem donosi određeni broj mandata u Europski parlament, odgovor je zapravo ponudila sama Angela Merkel tokom boravka u hrvatskoj vladi.

"Konkretno smo razgovarali kako bi trebalo poboljšati izgradnju digitalne infrastrukture. Hrvatski je partner tu njemački Telekom, i to treba brzo učiniti, jer o radnim mjestima budućnosti odlučivat će pitanja digitalne infrastrukture. Kad u posjet dođe ministar gospodarstva, razgovarat ćemo konkretno o tome te o privlačenju novog vala investitora u Hrvatsku", kazala je Angela Merkel, stojeći uz Andreja Plenkovića koji je nakon toga dobio nekakav važan zadatak pregovarača Europskih pučana oko podjele mjesta u birokraciji EU nakon izbora za Parlament.

Angela Merkel već nekoliko godina u ime Hrvatskih telekomunikacija (HT), u vlasništvu njemačkog Telekoma (DT), vrši pritisak na sve hrvatske vlade kako bi spriječila Hrvatsku da samostalno razvije vlastitu digitalnu infrastrukturu koja neće zavisiti od njemačke kompanije pa je jasno da je došla lobirati za HT i to se nije libila reći. Premijer Andrej Plenković šutio je o tome kao zaliven jer do sad nije bilo govora o Deutsche Telekomu kao partneru u izgradnji državne agregacijske svjetlovodne mreže, zbog čega je HT prosvjedovao kad god mu se ukazala prilika, a zaštita njemačke države koju HT uživa rezultirao je stalnim odgađanjem ovog strateškog projekta za Hrvatsku.

Bilo je gotovo dirljivo gledati paradigmatski primjer HDZ-ovog dugogodišnjeg vladanja: čelnik stranke koja navodno brani nacionalne interese,  u zgradi Vlade - kojom navodno kao premijer suvereno  vlada - pokorno sluša moćnu navodnu prijateljicu dok mu zapovijeda da digitalnu infrastrukturu, za koju postoji gotovo jednoglasno mišljenje da je preduvjet budućeg razvoja neke države, preda u ruke inozemne privatno-državne kompanije čije interese brani i promiče upravo željezna kancelarka.

Prije toga je HDZ  pogurao zakon kojim je domaću naftnu kompaniju predao u ruke strane kompanije usko povezane s autoritarnim vladarom, da bi se odmah nakon toga upisao u povijest kao konačni grobar jedine preostale velike industrije koja je bila u stanju proizvesti jedan od najkompliciranijih i najsloženijih proizvoda, a danas šutke sluša kako njemačka dužnosnica gorljivo brani vlastitu industriju - pa makar zbog toga država kojoj je došla u goste plati visoku cijenu zaostajanja u razvoju.

DT se već dulje vrijeme preko HT-a žestoko opire državnom projektu gradnje digitalne infrastrukture u Hrvatskoj, odnosno svjetlovodne agregacijske mreže za širokopojasni internet koju bi trebale izgraditi hrvatske državne kompanije koje već imaju razvijenu svjetlovodnu mrežu, poput HEP-a, Hrvatskih željeznica ili HAC-a. Ta mreža bi ostala u državnom vlasništvu, a infrastruktura bi se iznajmljivala svim zainteresiranim teleoperatorima. Riječ je  o strateški važnom projektu koji bi trebao osigurati pristup brzom internetu u svim krajevima Hrvatske, bez obzira na njihovu današnju razvijenost.  Puno ime mu je Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, a kako je njegovu stratešku važnost prepoznala i Europska komisija, čak 101 milijun eura za izgradnju je osigurano iz fondova EU.

HDZ-ova vlada, osokoljena Komisijinom potporom, u travnju prošle godine donijela je odluku da se s projektom konačno krene u realizaciju, ali do danas nije poznato u kojoj je fazi. Slično je bilo i s prethodnom SDP-ovom vladom, koja je još 2013. donijela odluku o gradnji državne agregacijske mreže, ali je pod njemačkim pritiskom stisnula kočnicu kad je trebalo krenuti s izgradnjom.

HT smatra da je za sve potrebe Hrvatske dovoljna njegova mreža koju treba samo malo nadograditi. Njemačkoj kompaniji je toliko važno da zadrži svoju dosadašnju dominantnu poziciju, da je Angela Merkel u više navrata posljednjih godina upozoravala da se Hrvatska slučajno ne upušta u gradnju svjetlovodne mreže ako će izostaviti HT, odnosno Deutsche telekom u kojem njemačka država ima gotovo 32 posto vlasništva.

Korijen problema s HT-om, a onda posljedično i s Njemačkom, leži u privatizaciji HT-a 1999. godine,  odnosno prodaji tadašnjeg državnog telekoma Deutsche telekomu kad je ujedno i cjelokupna telekomunikacijska mreža i bitna infrastruktura predana u ruke HT-u, što je državu ostavilo bez ikakve mogućnosti da samostalno utječe na razvoj vlastite digitalne infrastrukture, oviseći o hirovima inozemne državno-privatne kompanije. Rezultat je danas kristalno jasan: građani Hrvatske, prema podacima Europske unije, plaćaju najskuplji širokopojasni internet, a pristup internetu, posebice u ruralnim područjima, poražavajući je u odnosu na prosjek EU.

Prema posljednjem Indeksu digitalnoga gospodarstva i društva (DESI) Europske komisije, Hrvatska je na dnu po gotovo svim parametrima. Najveći prigovori Komisije odnose se na povezivost, dostupnost širokopojasne veze u ruralnim područjima, te lošu pokrivenost brzom širokopojasnom mrežom. Komisija je i primijetila da “pozicionirani operator zajedno sa svojim društvima kćerima ima veoma visok tržišni udio”, što znači da su i u Komisiji shvatili da HT sa svojim tvrtkama kćerima ima određenu vrstu monopola na tržištu kojega je spreman braniti tako da u pomoć pozove njemačku kancelarku kako bi izvršila pritisak na sve hrvatske Vlade koje se usude na samostalni razvoj vlastite infrastrukture.

Već je Milanovićeva vlada shvaćala da bi pristajanje na  HT-ov plan o nadogradnji njegove postojeće mreže doveo do monopola te tvrtke, ostavljajući ostale operatore u neravnopravnom položaju.

Država, jedinice lokalne samouprave i uprave, te konkurenti HT-a - svi su oni dali glas za izgradnju državne agregacijske mreže, dok se jedino protivi HT koji iza sebe ipak ima moćnog saveznika – njemačku državu kao svojeg suvlasnika.

Nakon što je i Europska komisija odobrila državnu gradnju ove infrastrukture u Hrvatskoj, kao dio ambiciozne Digitalne agende Europske unije, HT-u je izbijen argument o potrebi da privatni investitor bude ključan igrač u gradnji mreže, pa mu nije preostalo ništa drugo nego da preko njemačkih dužnosnika vrši konstantni pritisak. Novi list je tako još 2015. godine pisao da se Angela Merkel požalila hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović da Hrvatska gradnjom paralelne inftrastrukture kvari posao HT-u.

Merkeličin pritisak nije prestao do danas, a čini se da je shvatila da uz batinu mora ponuditi i mrkvu pa je došla u Zagreb kako bi se Plenković mogao pohvaliti prijateljstvom s kancelarkom. Merkel je platila malu cijenu, jer čak ni njemački mediji nisu pretjerano propitivali njezino sudjelovanje na skupu na kojem se pjevalo o teritoriju druge države kao dijelu Hrvatske, na kojem je tu pjesmu pjevao pjevač s dugim dosjeom uzvikivanja lokalnog nacističkog pozdrava te na kojem se revidirala povijest nacističke hrvatske države. Plenković je odšutio njezinu tvrdnju da je DT taj koji će sudjelovati u gradnji jednog od najvećih strateških projekata Hrvatske u posljednje vrijeme, pa se čini da će hrvatsko društvo na kraju skupo platiti cjelokupni račun, kao što ga uosalom plaća već 29 godina.

Pitanje je samo je li HT u službi vanjske politike Njemačke, ili je njemačka država u službi HT-a, ali to je ionako manje važno. Važno je da je Hrvatska pala tako nisko u vlastitoj beznačajnosti da mora dobiti dozvolu jedne telekomunikacijske kompanije da se samostalno razvija. Pitali smo HT o gradnji mreže, ali oni su nam samo odgovorili da ni na koji način nisu sudjelovali u organizaciji dolaska Angele Merkel, iako ih to nitko nije pitao. Pitali smo i Vladu, ali tamo odugovlače s odgovorom pa više nismo htjeli, a ni mogli čekati.

Baš kao ni Hrvatska suverenu i samostalnu mrežu širokopojasnog interneta, ali imamo osjećaj da ćemo se i tu načekati.