Od petka 12. svibnja 2023. drama u Bijednoj Našoj, a izvanredno stanje se intenziviralo za vikenda! I vrag će znati – ako to uistinu ni premijer ne zna – do kada će trajati. Interventna policija i duge cijevi su na prepad blokirali zagrebački Markov trg ne bi li zaštitili živote i inače sigurnosno zaštićenog premijera Andreja Plenkovića i valjda članove njegove vlade, od terorista za koje, doduše, nitko ne zna tko su, jesu li ili nisu, gdje su, kakvi su i zašto su, a navodno žele eutanazirati HDZ-ov državni vrh.
Dramatično ozbiljan pred kamerom režimske tzv. javne kuće HRT-a, što su prenijeli i ostali domaći mediji, šef je vlade i HDZ-a Andrej Plenković kazao da je dobio dvije prijetnje smrću i podsjetio na mladića iz okolice Kutine koji je prije tri godine kalašnjikovom teško ranio policajca na ulazu u Banske dvore i izrešetao zgradu. Već dan kasnije – nakon odavanja počasti na zagrebačkom groblju Mirogoju tzv. bleiburškim žrtvama (ustašama i inim nacifašistima iz tzv. NDH, deportiranim svibnja 1945. iz Austrije položiti račun pobjedničkim antinacifašističkim vlastima za ratne i zločine protiv čovječnosti počinjenima u razdoblju 1941.-1945. godine), Plenković je kazao da je primio još pet prijetnji smrću.
Tko ostaje na listi potencijalnih terorista od kojih interventna policija i duge cijevi čuvaju Banske dvore? Proustaški ekstremisti kao hrvatska filijala ekstremističko-desnog pokreta što opasno diže glavu po Uniji i to najviše u zemljama tzv. prve brzineČijih, zašto, kako, etc., nije našao važnim objasniti. Tek: „Prijetnji ima mnogo, stalno se događaju i nikad ih ne treba zanemarivati. Samo ih je jutros bilo pet!“ Poručio je političkim oponentima da bi morali ozbiljnije shvatiti u kakvom vremenu živimo, a javnost je saznala i to da policija intenzivno traga za osobom/osobama što stoji/e iza prijetnji smrću i njemu i članovima njegove vlade. Malo je čudno da interventna policija s dugim cijevima čeka teroriste baš oko Banskih dvora – jednog ili više njih, ne znaju ni sami, ako ih uopće čekaju – koji da žele pobiti premijera i ministre. Naime, premijer više ubija vrijeme u Bruxellesu i po HDZ-ovim destinacijama uzduž i poprijeko Bijedne Naše no u uredu na Markovom trgu, a ministarske crne limuzine pak troše benzin poreznih obveznika na putu do Banskih dvora tek tu i tamo, na premijerov poziv. E sad, dok se, je li, vozikaju od svojih domova do radnih mjesta u ministarstvima i opet kući ili pak odvaljuju „poslove“ s putnim nalozima i dnevnicama, čuva ih – dragi bog. Ili su teroristi neki priglupi ubojice, pa drže kako je doći glave premijeru i ministrima – sic transit – samo pred Banskim dvorima!?
Ili je cijela ta prepad-drama s interventnom policijom i dugim cijevima na Markovom trgu koji, onako ograđenog još prije tri godine, uvelike obilaze strani turisti u proputovanju kroza Zagreb, zapravo, politikantski show u HDZ-državnoj režiji. Radi predizbornog skretanja javne pozornosti s vala štrajkova (liječnici, medicinske sestre, suci, prosvjetari, valjda i policija, vatrogasci, umirovljenici i ini nezadovoljnici srozavajućim životnim standardom i primanjima što ih dnevno gaze inflacija, skupoća svega i svačega, socijalna nepravda, nesigurnost, itsl. Za što je izravno krivo loše HDZ-Plenkovićevo upravljanje zemljom i političko-financijsko guranje/uplitanje RH u ukrajinski rat, koji SAD/EU/NATO vodi protiv Rusije. Do posljednjeg Ukrajinca, pa makar hrvatski radnici i umirovljenici – „solidarno“ s europskima – pasli travu!? Koliko i dokle treba dolijevati cisterne ratnog kerozina na ukrajinski požar i, štono sutra, na oganj koji SAD/EU/NATO neodgovorno i opasno podmeće Kini. Šef eurounijske diplomacije Josep Borrell Fontelles je neki dan poručio nakon brifiranja ministara vanjskih poslova zemalja članica EU-a: Kina mora ostaviti Tajvan na miru i sankcionirati Rusiju zbog rata u Ukrajini, inače joj se loše piše u odnosima s Europom. Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede, tko je komu prijatelj, a tko – terorist.
„Jučer sam tražio pregled prijetnji od 2016. godine do danas“, kazao je Plenković novinarima, „i mogu reći da ih ima jako puno, ali javnost time ne opterećujemo. Ne treba nikad podcjenjivati takve prijetnje i zato policija i obavještajne službe djeluju. Nastoje prikupiti informacije, utvrditi o čemu se radi, stoji li tko iza tih prijetnji ili ne, a to će objašnjavati MUP. Neprihvatljiva je teza o nekakvoj mistifikaciji, da mi državni dužnosnici ne smijemo govoriti o tomu, već službe koje rade svoj posao, da treba tajiti. Obratno, u današnje komunikacijsko vrijeme sve treba reći javnosti, pojasniti stvari, ne revitalizirati teroristički akt koji se dogodio 2020. godine napadom na vladu. Oni koji to relativiziraju i podcjenjuju, a bilo ih je i s desnog i s lijevog političkog spektra, trebali bi ozbiljnije shvatiti u kakvom vremenu živimo. SOA-ino izvješće (netom prihvaćeno u Saboru, op. a.) također jasno govori o dvije identificirane skupine s liderima i ciljem rušenja ustavnog poretka nasilnim putem. To je tu među nama, nije to nešto što predstavlja strah i bojazan da bi se ugrozile demokratske vrednote Hrvatske, ali takve pojave su tu. Prije par mjeseci smo imali i političke stranke koje su dolazile pred HDZ raditi političke prosvjede i među njima ljude s pripremljenim Molotovljevim koktelima. O tomu ćemo progovoriti, govoriti, jasno artikulirati, osuđivati, a službe će se baviti time. Treba obavijestiti javnost da postoje takvi ljudi, koji prijete, koji se okupljaju i imaju planove koji nisu demokratskog ni miroljubivog karaktera. Za uklanjanje sigurnosnih ograda postavljenih na Trgu sv. Marka nakon terorističkog napada na Banske dvore najviše se zalažu oni koji su relativizirali taj napad.“
HDZ i njegovi prvaci već su znatno prije početka Domovinskog rata i međunarodnog priznanja tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene marljivo, udarnički tikve sadili s vragom na vražjoj njivi i nisu ih prestali saditi do danasSOA-ino izvješće – godišnje se predstavlja tzv. Visokom domu, a služba tzv. strogo pov. informacije u međuvremenu redovito šalje predsjedniku RH Zoranu Milanoviću, predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću i premijeru Andreju Plenkoviću – u suštini se ne razlikuje od prethodnih niti ičim sugerira neku osobito zabrinjavajuću terorističku ugrozu. Bilo države i njezina ustavno-pravnog poretka što ga premijer prepotentno nazivlje demokratskim, bilo najvidljivijih državnih dužnosnika, pa koincidencija tog predstavljanja izvješća saborskim zastupnicima i drame s interventnom policijom i dugim cijevima na Markovom trgu tim više bode političke oči i provocira u najširoj javnosti neke sumnje o pravim razlozima i motivima.
„Predsjednik vlade, drugi dan zaredom“, reagirao je priopćenjem šef države Milanović, „uzbunjuje hrvatsku javnost inorrmacijama o tome kako mu prijete. Ne prijete samo njemu, ali samo on od toga radi medijski show i to, izgleda, po uzoru iz neposrednog istočnog susjedstva. Pozivam ga da prestane maltretirati hrvatske građane pričama o svojoj ugrozi jer posao koji je izabrao, vođenje vlade, traži malo više osobne hrabrosti i pouzdanja u institucije hrvatske države. I kad se već sam retorički pita – „najbolje bi bilo da šutimo“? – odgovor je – da, šuti o tome. I pusti ljude koji su zaduženi za sigurnost u Hrvatskoj da rade svoj posao, bez sijevanja reflektora iz privatne režijske komore. Malo više mjere i ukusa ne bi škodilo.“
Bez obzira, je li, na Plenkovićeve motive i razloge zašto je navodne prijetnje smrću ili „prijetnje“ baš sada podigao na alarmantnu potenciju kada ljudi u Bijednoj Našoj, siromašnoj – pa i na Euroviziji ponižavajuće prezrenoj zemlji u glasačkim očima „najbližih europrijatelja“ (sic transit) – najviše trpe zbog ratnohuškačkih političkih manijaka, premijeru jamačno dolazi na naplatu dugogodišnje HDZ-ovo jataštvo (pro)ustaškoj ideologiji. A to jataštvo (pro)ustašama iz zapadnih azila (SAD, Australija, Latinska Amerika, Njemačka, Švedska, Italija, etc.) seže desetljećima u prošlost, proziva izravno Franju Tuđmana. O tomu iz prve ruke svjedoči Tomislav Jakić u knjizi „Nisam zavijao s vukovima“ (2010.), o Tuđman–Šuškovom hodočašću 1990. godine po opskurnim (pro)ustaškim nastambama u SAD-u i Kanadi, nakićenim fotkama tzv. poglavnika tzv. NDH, pa bijelim početnim poljima na šahovnicama i inom simbolikom nacifašističkog mraka, što je sve neodgovorno pripustio naseliti se i ukorijeniti u RH. Jer, financiranje je skorašnjeg Domovinskog rata bilo preče od neprihvaćanja rehabilitacije tzv. nacionalnog idealizma (sic transit). Koji je vidio i još vidi Hrvatsku optikom jedne Ruže Tomašić rođ. Budimir („Hrvatska je država hrvatskog naroda, a svi drugi su u njoj – gosti“).
Premijer više ubija vrijeme u Bruxellesu i po HDZ-ovim destinacijama uzduž i poprijeko Bijedne Naše no u uredu na Markovom trg. Dok Vladine crne limuzine odvaljuju „poslove“ s putnim nalozima i dnevnicama, čuva ih – dragi bog
Tuđmanova ljubimica s kanadskog policijskog motocikla, ali i „zvijezde“ emigrantskog lista Nezavisna Država Hrvatska Pavelićevog zeta Srećka Pšeničnika (izvješća 1975. godine kako je u ganc novoj crnoj uniformi ustaške Ženske loze „krasnoslovila“, pa i sama pisala hvalospjeve tzv. poglavniku i tzv. NDH) drčno se, kazala je tjedniku Novosti, ni danas ne odriče ustaškog pokreta. Zahvaljujući prolaznomu mjestu na HDZ-ovoj listi, dogurala je do basnoslovno plaćene pozicije eurozastupnice. Sic transit. Tko je drugi, ako ne tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, mutnih dana 1990./91. godine dopustio proustaški/neoustaški nastrojenu HSP-u osnivati stranačku vojsku s karakterističnim obilježjima, retorikom i vojnim nazivljem, čak držati brdski top na ulazu u „glavni stan“ nasuprot zagrebačkomu Glavnom kolodvoru? Tko je, ako ne Tuđman odlikovao (ordenom kneza Branimira „za osobite zasluge promicanjem međunarodnog položaja i ugleda RH“, sic transit) i pokušao (neuspjelo) uzeti ustaškoga ratnog i zločinca protiv čovječnosti Ivu Rojnicu za veleposlanika RH u Argentini? Lika koji je, pisao je The New York Times, kazao argentinskim medijima da bi „ponovo učinio sve što sam napravio 1941. godine u Dubrovniku“. A to su masovne strahote nad židovskim i srpskim civilima od kojih se ledi krv u žilama.
HDZ i njegovi prvaci već su znatno prije početka Domovinskog rata i međunarodnog priznanja tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene marljivo, udarnički tikve sadili s vragom na vražjoj njivi i nisu ih prestali saditi do danas. Kukavički, radi izborne alkemije i održanja na vlasti. Dovoljno je bilo i neki dan – za državnog odavanja počasti tzv. bleiburškim žrtvama na Mirogoju (mahom ustašama i domobranima, ratnim i zločincima protiv čovječnosti što su ih saveznici deportirali položiti račun za prolivenu nedužnu krv) – slušati revizionističke bljuvotine povijesnih analfabeta sa samog sljemena HDZ-ove državne vlasti. Ustaše žrtve, partizani zločinci. Sic transit. Da nije bilo partizana, RH danas ne bi postojao. Ali to se ni Plenković niti Gordan Jandroković nadimcima Njonjo i Pudlica zbog odnosa prema stranačkim gazdama ne usude kazati eda se ne bi uvrijedili upravo ti likovi i skupine s čije im mračne strane stižu – prijetnje smrću. S ideološki potkapacitiranim ljudima koji ne žele pojmiti, kao što je činio sav civilizirani svijet punih 45 godina SFR Jugoslavije i još čini iako je više nema, gubitak je vremena dokazivati da se nikakav tzv. hrvatski idealizam i ustaški tzv. NDH ne mogu mjeriti s pobjedničkom hrvatskom partizanskom državom utemeljenom odlukama ZAVNOH-a.
Nikakvi teroristi slijeva ili tzv. jugoslavenski nostalgičari, što je sasvim legitiman osjećaj mnogih s iskustvom života u bivšoj zajedničkoj 24-milijunskoj državi tzv. ravnopravnih naroda i narodnosti, nije dokazano da prijete smrću HDZ-ovom premijeru i njegovim ministrima što si ih je osobno izabrao, nego upravo ti iz obora s kojima je Tuđman i via Gojko Šušak vražje tikve sadio. Kojima je obećavao ili su oni doživjeli da im je obećao tzv. NDH-2, reinkarnaciju, uskrsnuće ušminkane po liberalnoj modi iste luzerske ideologije što je u razdoblju od rujna 1939. do svibnja 1945. zavila svijet u crno, usmrtivši cca 60 milijuna ljudi među kojima je svaki drugi bio – etnički Rus. Najvećim dijelom nedužan civil. Tko je, je li, ako ne HDZ/Tuđmanov režim slavio 1990-ih godina i kasnije ustaškog ideologa Vinka Nikolića i njemu slične povratnike iz emigracije te mnoge izravno instalirao u novu vlast, što je pred tzv. Visokim domom spuštala s jarbola hrvatsku zastavu s crvenom zvijezdom petokrakom i uspinjala na isti jarbol ustašku trobojnicu sa šahovnicom bijeloga početnog polja? Pa, koja je to i kada interventna policija s dugim cijevima čuvala prof. dr. sc. Hrvoja Klasića i prof. dr. sc. Tvrtka Jakovinu, ugledne poznavatelje novije hrvatske povijesti, sveučilišne profesore u Zagrebu, kojima (i obiteljima) proustaški talog prijeti klanjem? Koga je od tih „junaka“ iz nacifašističkog mraka, kada i gdje policija otkrila, a sudstvo primjerno priveo pameti? Bit će: nikad, nikoga i nigdje, jer nikomu od „komunjara“ (sic transit) inicijali nisu – AP. Ni med cvetjem ni pravice, kazao bi stari Fric?
Što je i kako HDZ sijao u osvajanju/obnašanju vlasti u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, to žanje i tako će žnjeti ubuduće. Pa kada sad premijer spominje teroristička legla u Bijednoj Našoj, a ne želi reći tko su ti „ljudi koji prijete, okupljaju se, imaju planove, nisu demokratskog ni miroljubivog karaktera te žele silom srušiti ustavnopravni poredak RH“, on bi po tzv. službenoj dužnosti, umjesto da pametuje oporbi, morao biti najsvjesniji „ozbiljnosti vremena u kojemu živimo“. I tako se ponašati u Bruxellesu i kod kuće, kao što se ne ponaša, pa svoje mea culpa, mea maxima culpa delegira Rusima u ukrajinskom ratu (sic transit). Jer, Rusi deru Hrvate preskupim američkim plinom, naftom, prisiljavaju ih odbijati vlastitoj djeci od usta i tim novcem kupovati američko oružje i pomagati Ukrajini „pobijediti u ratu“ (sic transit)? Rusi poskupljuju Hrvatima kruh, mlijeko, meso, ulje, brašno, režije, obezvrjeđuju im plaće i mirovine, ruše životni standard, otimaju budućnost…, a ne HDZ-Plenkovićeva politika? Nered u državi – uči povijest, ne samo na primjeru Führerova dolaska na vlast 1930-ih godina u velikom ekonomskom depresijom grogiranoj Njemačkoj – humusna je podloga za rušenje svakog režima. I HDZ-ova.
Komunizam, već desetljećima uredno pospremljen u povijesnu naftalinu, više nije relevantan čimbenik, koji bi imao snage i volje teroristički se angažirati protiv HDZ-Plenkovićevog režima, prijetiti nekomu ubojstvom, itsl., pa to što CRO premijer sada nabija na nos cjelokupnoj javnosti i političkoj oporbi može, eventualno, adresirati pojedincima/skupinama s tzv. ekstremne desnice, polit-ideološkog nazora desnijeg od desnog centra. Možebitni ubojica ili ubojice mogu doći samo s te strane. Jest da se Plenkovićevo, je li, ničim izazvano, guranje RH na najratoborniji dio proturuske bojišnice potencijalno osvetilo hrvatskim žiteljima time da je Rusija upisala RH na listu neprijateljskih zemalja, ali Kremlju jamačno ne bi palo na um dekapitirati Plenkovića i njegove nesposobne ministre, jer su mu važni kao lanjski snijeg, a Bijedna Naša u globalnim odnosima nije nikakav igrač. Unatoč tomu, što je – vidjela žaba da se konje potkiva, pa i ona digla nogu!? – Plenković glumatao odana frajera pred Washingtonom i Bruxellesom: bez dokaza proglasio špijunima dio osoblja ruske ambasade u RH te ih zajedno s obiteljima protjerao iz zemlje. Čak im nije dopustio odletjeti iz Zagreba avionom u Moskvu, nego ih je ponizio time da se automobilom odvezu u Zrakoplovnu luku Nikola Tesla u Beograd. To je neljudski, sramota za premijera Plenkovića, njegovu vladu, HDZ i kolateralno za hrvatsku državu, koja nije nikakva pobjeda i koja se, vrag znâ kako, može kad-tad osvetiti žiteljima RH. Ni krivima niti dužnim.
Ni islamski fundamentalisti, o kojima se ponešto apstraktno zbori u SOA-inom izvješću pod stavkom o povratku poraženih bivših ISIL-ovih boraca u susjedne zemlje, nisu baš zainteresirani za nekog tamo premijera i neke tamo ministre u nekom tamo balkanskomu miš-bantustanu koji, da ih se i dekapitira – a čemu? – baš nikomu ne bi nedostajali. Niti bi time baš naudili SAD-u i proameričkom Zapadu, pa… Nije vrijedno truda. Tko onda ostaje na listi potencijalnih terorista od kojih interventna policija i duge cijevi čuvaju Banske dvore? Proustaški ekstremisti kao hrvatska filijala ekstremističko-desnog pokreta što opasno diže glavu po Uniji i to najviše u zemljama tzv. prve brzine, rodnim mjestima nacifašizma što je 1939.-1945. zamračio Kuglu strašnije od vulkanskih erupcija, inkvizicije, kuge i Staljinovih čistki zajedno. Puzeći i ne libeći se batinaštva in vivo, to crnilo mic po mic prodire u javni život i zapasuje poluge vlasti, pa… Je li premijer Andrej Plenković, koji ne smije pustiti glasniji vjetar, a da ne pita „dragu Ursulu“ i „dragoga Charlesa“, sposoban nositi se s pravim opasnostima za CRO sugrađane i zemlju za koje je, kaže, preuzeo odgovornost? Je li osobno svjestan „u kakvom vremenu živimo“? Nije.
A kad je terorizam u pitanju, povijest uči, tajne službe, interventna policija i duge cijevi samo slučajno/iznimno mogu meti spasiti glavu. Smrt dolazi neočekivano, munjevito, bilo kada i bilo gdje. Taj teroristički udar je poput srčanog infarkta: zvizne, gotovo je. E sad, ako CRO premijer ima dioptriju plus glede&unatoč terorističkim prijetnjama, puna šaka brade.
