Jednako kao što Vučićevoj radikalnoj publici i biračima u Srbiji odgovara njegova retorika, jednako tako radikalne reakcije na takve incidente u Hrvatskoj najviše odgovaraju onima koji i sami čine radikalnu desnicu, kojima smeta umjerena i građanska politika Plenkovićeve Vlade, i čiji je glasnogovornik ovih dana valjda trebao biti bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, koji je pokušao najaviti svoj povratak na velika vrata
To izgleda kao scenarij koji je osobno napisao Tomislav Karamarko: Milorad Pupovac sjedi u Bačkoj Palanci komemorirajući žrtve Oluje, zajedno s Aleksandrom Vučićem koji Hrvatsku atribuira kao zemlju politke hitlerovske manire, a isti taj Pupovac je jedna od važnijih karika opstanka aktualne hrvatske Vlade. Nakon toga, kreće napad na Pupovca, a u desničarskom dijelu spektra i na Plenkovića, koji ga drži uz sebe. Do konkluzije je veoma lako doći: hrvatska desnica likuje što se Pupovac našao na krivom mjestu u krivo vrijeme, i čeka da to na kraju dođe glave umjerenog premijera Andreja Plenkovića.
Kad se analizira recentna situacija oko komemoriranja, kao i proslave Oluje u samoj Hrvatskoj, može se zaključiti nekoliko stvari. Prvo, Vučić je doista prešao granicu i premijer je s pravom rekao »što je previše, previše je«.
Drugo, pitanje je da li je Pupovac doista trebao biti u Bačkoj Palanci u takvom društvu, umjesto da Oluju obilježi u Kninu zajedno s drugim zastupnicima u Saboru, a ako je već bio, je li trebao reagirati i otići kad je čuo Vučićeve optužbe (ni Dodik nije bio ništa bolji).
Treće, svojim naknadnim priopćenjem, iako zakašnjelim, SDSS i Pupovac su u tako osjetljivoj i već napetoj situaciji reagirali vrlo oprezno, zaigravši na kartu individualizacije zločina i kritike kolektivizacije krivnje.
Jasno da predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj mora paziti da zadrži stanovitu ekvidistancu između dviju strana, a Pupovac je to učinio mudro, uz jasnu poruku da će ostati partner ovoj hrvatskoj Vladi, da razumije sugrađane Hrvate, ali da se pojedinačni ispadi tipa proslave u Glini uz uzvike ZDS ne mogu tolerirati.
Svojim prisustvom u Srbiji na komemoriranju žrtava Oluje dao je i poruku svojim sunarodnjacima, da razumije tegobe koje su i oni prošli. Na koncu, svojim priopćenjem Pupovac se ipak uspio u dovoljnoj mjeri ograditi i od spornih izjava samoga Vučića, s kojim sigurno neće zaoštravati odnose, ali i s kojim se zacijelo ne slaže da moderna Hrvatska nalikuje Trećem Reichu.
Jer da nalikuje, kako bi i sam činio dio Plenkovićeve većine u Saboru? Time bi u prvom redu politički srušio sam sebe i svrhu svoga političkog postojanja, koji mnogi zlonamjerno nazivaju pozicijom »profesionalnoga Srbina« u Hrvatskoj.
Stoga, da se vratimo na početak priče, jednako kao što Vučićevoj radikalnoj publici i biračima u Srbiji odgovara njegova retorika, jednako tako radikalne reakcije na takve incidente u Hrvatskoj najviše odgovaraju onima koji i sami čine radikalnu desnicu, kojima smeta umjerena i građanska politika Plenkovićeve Vlade, i čiji je glasnogovornik ovih dana valjda trebao biti bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, koji je pokušao najaviti svoj povratak na velika vrata.
Jedino takvoj strukturi odgovaraju napadi na SDSS i Milorada Pupovca, jer je samo tako moguće rušiti Plenkovićev rejting, a s druge strane i podržavati retrogradne ideje Željke Markić i ostalih koji žele dokinuti puni legitimitet manjinskih zastupnika u Saboru.
No, s obzirom da je Hrvatska, kao zemlja koja je već neko vrijeme dio EU-a, ipak korak ispred Srbije, jednako tako je i u Hrvatskoj ovakva retorika prevladana, i ona možda još pali u Srbiji, ali kod većine građana u Hrvatskoj više ne.
Ovdje postoji svijest o pobjedi u Domovinskom ratu, ali i o tome da je u tom procesu bilo žrtava, kojima također treba dati primjereni pijetet. A i film s Karamarkom smo odavno odgledali.
novilist
