Tko će obraniti predsjednicu od bivših fanova?

Kao žena i majka, Kolinda Grabar Kitarović morala bi znati da se ne može biti - malo trudna. Kao predsjednica bi, na vlastitu primjeru, mogla naučiti da se, jednako, ne može biti malo principijelan ili principijelna.

"Želimo li, dakle, govoriti o uzrocima koji su potaknuli 'narastanje netolerancije i jačanje poruka mržnje', ne možemo mimoići takve radikalizirajuće poruke i ne upitati se koliko su one ohrabrivale istomišljenike, kao i neistomišljenike, na slične postupke... Želim biti vrlo jasna: onako kako treba osuditi postupke koji su upereni protiv ravnopravnosti, sigurnosti i dostojanstva političkih, etničkih i drugih manjina u Hrvatskoj, tako treba osuditi i sve postupke koji vrijeđaju hrvatski narod i bilo koju većinsku zajednicu...", otpisala je Kolinda Grabar Kitarovići, predsjednica Hrvatske – Miloradu Pupovcu, predsjedniku SNV-a, odgovarajući na njegovo pismo u kojem je upozorio na, eno piše gore, "narastanje netolerancije i jačanje poruka mržnje", napade na javne ličnosti čiji su stavovi suprotni onima Domoljubne koalicije i njezinih kerbera, puštenih s lanca uz blagoslov upravo Banskih dvora. Bilo je to prije samo tri mjeseca, sredinom veljače ove godine.

"Razočarana sam što su me upravo oni koji se navodno zalažu za slobodu govora i medija prekinuli za vrijeme govora u Novinarskom domu. Ne dopuštajući mi iznošenje mišljenja, pokazali su kako nisu iskreni zagovornici slobode govora, već očito angažirani aktivisti. I dalje ću se ustrajno zalagati za očuvanje slobode medija i za odgovornost za izrečenu javnu riječ", napisala je Kolinda Grabar Kitarovići, predsjednica Hrvatske, na svom Facebook profilu, komentirajući ono što je doživjela na Međunarodni dan slobode medija, kada je na konferenciji u organizaciji HND-a izviždana, dok je iza nje pisalo kako hrvatska Vlada ubija medije.

Nije, dakle, ni stotinu dana prošlo otkako je Pupovcu objašnjavala da oni "koji vrijeđaju hrvatski narod i bilo koju većinsku zajednicu" mogu i trebaju biti pljunuti usred Zagreba, a predsjednica se zatekla, gle čuda, u manjini. Drugačije rečeno, u Novinarskom domu većina, velika većina, ma svi okupljeni, ne zagovaraju tezu prema kojoj je sloboda govora ustvari sloboda podilaženja brojnijima ili moćnijima. I gle čuda, kada je uslijedila reakcija na akciju, predsjednica je zaboravila što je govorila prije samo tri mjeseca. Negdje joj se zagubila ona misao o tome kako "treba osuditi i sve postupke koji vrijeđaju bilo koju većinsku zajednicu", ustupivši mjesto razočarenju jer joj "angažirani aktivisti" nisu dopustili da pravo na "iznošenje mišljenja", suprotnog dominantnom.

Tko zna je li nakon povratka u ured Kolinda Grabar Kitarović ponovo pročitala ne ono svoje, nego pismo Milorada Pupovca, u kojem, uz ostalo, piše: "Jezik najmračnijih područja internetskih portala, najmračnijih pivnica pa i najmračnije strane ne tako davne hrvatske i europske povijesti dobiva pravo javnosti i zauzima javni prostor i stvara atmosferu mržnje, straha i sasvim potencijalnog nasilja." Vjerojatno nije, a trebala je...

"Nakon onog domoljubnog zanosa prvih dana poslije inauguriranja Kolinde, nakon onih domoljubnih riječi iz njezinih usta, nakon što me je kao Hrvata i PHR-a sunce domovinske ljubavi obasjala, jer 10 godina prije Nje, Mesić i Yusifović su nas vraćali pod srpsku čizmu, opet se nad Hrvatskom nadvio zloduh, zloduh izdaje i poltronstva. Osudila je javno NDH, točnije, natjecali su se tko će teže riječi kazati tih dana Jasenovačkih, samo kako bi se dodvorila lijevim fašistima, a oni je jednako 'vole', kao i prije... Nema više onog domoljublja kod Kolinde, pa makar da je i bio lažan, nema više ničega kod nje zbog čega bi mi Hrvatsko srce zaigralo i kazalo to je moja Predsjednica, koja se ne da komunistima i njihovim zakulisnim igrama. To nije ona naša Kolinda s početka mandata, jer je prodala dušu vragu, čitaj komunistima i Udbi koji su uništili našu početnu ljubav i domoljubni zanos prema njoj, a to je ono što Ona nije razumjela. Kaže kako ne će ići ni u Jasenovac niti na Bleiburg jer ne želi doprinositi daljnjim ideološkim podjelama u RH. Kakve li floskule u duhu i po mjeri Milanovićevih fašista... Ima li čovjeka na vidiku, državnika, koji ne će klečati pred Beogradom i Europom, s kojim ne će manipulirati komunisti i koji će znati osluškivati bilo svoga naroda?", jedan je od mnogobrojnih, ali i jedan od najblažih komentara čitatelja na portalu na kojem se, uz ostalo, zagovara legitimiranje ustaškog pozdrava, protjerivanje preostalih Srba iz Hrvatske, veliča NDH-a i, općenito, objavljuju dvije vrste tekstova: jedni za sudnicu zbog širenja vjerske i rasne mržnje, a drugi za umobolnicu pod hitno.

Uglavnom, na tom mjestu što ga pristojan svijet, za razliku od HDZ-ovih i HSP-ovih glasača, zaobilazi, svakog se dana publici dopušta korištenje jezika "najmračnijih pivnica pa i najmračnije strane ne tako davne hrvatske i europske povijesti", kojim se kreira atmosfera "mržnje, straha i sasvim potencijalnog nasilja".

Dakle, tamo je predsjednica postala ono što su Mirjana Rakić, Jelena Lovrić, Rada Borić, Milanka Opačić i mnoge druge odavno: neprijateljica čiji su istupi i stavovi "potaknuli 'narastanje netolerancije i jačanje poruka mržnje", jer, prema uredništvu i pratećem osoblju, "vrijeđaju hrvatski narod".

Osim toga, budući da je i žena, Kolinda Grabar Kitarović je izložena, svakoga dana, svakom prilikom, od non do stop, najogavnijim seksističkim uvredama macho fašista koji je samo iz jednog razloga neće pljunuti na ulici ili pokušati nešto gore: predsjednica, naime, ima osiguranje, za razliku od onih što im je, nema tome puna tri mjeseca, objašnjavala da su njezini glasači graničari slobode tuđega govora.

Tako, dakle, današnja izdajnica i dojučerašnja ljubimica sama, na svom primjeru, otkriva kako je to i kada imaš stav koji je u istoj mjeri civilizacijski, antifašistički i manjinski, ali i da je njezino i HDZ-ovo podilaženje talogu hrvatskog društva zapravo bilo ustupanje nacionalističkom superegu koji je, kao i kod svih drugih fanatika, nemoguće zadovoljiti. Jednostavno, svaki ustupak samo podrazumijeva sljedeći.

No, koliko god bilo teško objasniti Kolindi Grabar Kitarović razliku između zvižduka javnim osobama u vrijeme javnoga nastupa – i koliko je razlika između njih i verbalnih napada na ulici ili pozivanja na dekapitaciju - e toliko je nužno stati u obranu njezine "ravnopravnosti, sigurnosti i dostojanstva" pred nerealiziranim silovateljima iz famozne rubrike komentari čitatelja, kako se, uzgred rečeno, na hrvatskom zove ono što su u rano Miloševićevo doba bili "odjeci i reagovanja" beogradske Politike.

Jer, kao što je Kolinda Grabar Kitarović, valjda, napokon naučila: ne može se biti malo trudna i malo principijelna ili principijelan. Čak ni u politici poput njezine.