Gledajući iz perspektive dosadašnjih izbora u Hrvatskoj, ali i različitih istraživanja, hrvatskoj »desnici« bilo je priklonjeno oko 55 posto građana, a hrvatskoj »ljevici« oko 45 posto. Sve je to jako uvjetno, jer naravno, mnogi, pa možda i većina, su negdje pri »centru« ili ne pristaju na takve i slične svjetonazorske podjele.
Andrej Plenković ostaje barem do sklopljene nagodbe o Agrokoru. Ako nagodbe ne bude do 10. srpnja i ako se rok bude morao produljiti, tada će biti destabiliziran i vjerojatno će morati odstupiti. Previše se vezao za nagodbu o Agrokoru i cijeli taj proces toliko »podržavio« da će biti izravno odgovoran ako stvar ne uspije.
Ali, u njegovoj stranci nema zasad veće opasnosti da ga maknu. Davor Ivo Stier je u subotu na Saboru HDZ-a rekao neke bitne stvari koje HDZ-ovci na takvim mjestima ne govore, ali su inače već jako dugo dobro poznate stručnoj i svakoj drugoj javnosti. Na primjer, da dogovornu ekonomiju socijalizma u Hrvatskoj nismo zamijenili tržišnom ekonomijom, nego klijentelizmom i ortačkim kapitalizmom. Nije ništa novo, nego to što je ciljao na Plenkovića i aferu Hotmail. Stier je i sramežljivo najavio svoju kandidaturu za predsjednika HDZ-a (onda kad za to dođe vrijeme). Dobio je u Ciboninoj dvorani veliki pljesak, no Stier nije osobito uporni borac, nije ni dovoljno komunikativan, ni rođen za lidera.
Ipak, Andrej Plenković neće moći ostvariti ono o čemu je samouvjereno govorio još samo 20-ak dana ranije, pa i u onom TV-intervjuu simultanki – a to je da vodi HDZ točno tamo gdje treba biti, u desni centar. On je još i dodao – tamo gdje ga je pozicionirao Franjo Tuđman, ali valjda nije mislio ono što je rekao jer bi to značilo da želi HDZ i Hrvatsku odvesti u potpunu međunarodnu izolaciju. Naime, tamo je Hrvatsku ostavio Tuđman. Pretpostavljamo da je mislio da želi HDZ kao modernu stranku desnog centra, koja je kao i velika većina drugih takvih – građanska stranka, koja jednako štiti ljudska prava svih svojih građana.
Neće moći odvesti HDZ baš tamo gdje on bude htio, nego tamo gdje mu kažu oni u stranci od kojih bi ga barem neki rado rušili kad bi smjeli, ali ipak (još) neće, jer onda ne bi mogli održati svoju vladu i teško bi dobili neke skore izbore.
Znači da je propala i ova godina u kojoj se očekivalo da Vlada učini neke pomake, da se krene u neke značajnije reforme, tako da se ide u korak s usporedivim zemljama u kojima brže rastu proizvodnja i cjelokupno gospodarstvo, a ljudi iz godine u godinu žive bolje.
Nema nekog svjetla na vidiku, manje ga je možda nego ikad ranije. I kad bi za tri mjeseca bili izbori, pa i kad bi bili za godinu dana, ne vidi se koja bi to politička snaga mogla učiniti Hrvatsku bitno boljom.
Posljednje ispitivanje javnog mnijenja Crobarometar pokazalo je nastavak trenda da (lagano) pada popularnost HDZ-a (26,6 posto), da SDP pada pa stagnira (18,2 posto), a značajnije raste Živi zid koji je na 14,5 posto. Most na 7,7 posto. Amsterdamska koalicija koja je sastavljena od tri stranke ima pogođeni koalicijski potencijal koji u pozitivnom trendu jednim dobrim dijelom može zamijeniti devastirani SDP, barem dok su mu na čelu Davor Bernardić i oni koji su ga lansirali.
Nedavno istraživanje Europskog parlamenta pokazalo je iznimni euroskepticizam hrvatskih ispitanika. Samo 36 posto ih misli da je dobro što smo u EU-u, za razliku od 60 posto anketiranih u zemljama EU-a koji misle da je dobro što je njihova zemlja unutra. Očito je da frustracije situacijom u Hrvatskoj, naši građani projiciraju na EU. I barem u ovoj anketi, veliki su pobornici novih stranaka i političkih pokreta, 72 posto ih misli da bi oni mogli biti nositelji stvarne promjene.
Gledajući iz perspektive dosadašnjih izbora u Hrvatskoj, ali i različitih istraživanja, hrvatskoj »desnici« bilo je priklonjeno oko 55 posto građana, a hrvatskoj »ljevici« oko 45 posto. Sve je to jako uvjetno, jer naravno, mnogi, pa možda i većina, su negdje pri »centru« ili ne pristaju na takve i slične svjetonazorske podjele.
Nove stranke i u Hrvatskoj mijenjaju te odnose. Iako vjerojatno još uvijek »krade« nešto više glasova s ljevice nego s desnice, Živi zid je i po nekim preferencijama i dosad iskazanim stavovima više »desna« nego »lijeva« stranka.
Glavni je trend fragmentacija političke scene, generalno nepovjerenje u (sve) stranke, političare i u slabe institucije. Nije to hrvatska specifičnost, ali su druge zemlje u EU-u, ekonomski samostalnije i snažnije, a institucije jače.
Teško pitanje bez odgovora, glavno pitanje za milijun kuna ili dolara je – tko bi to Hrvatsku mogao učiniti boljom?
novilist
