Turizam u Hrvatskoj

 

Hrvatska je tipičan primjer zrele turističke destinacije s dominacijom jednog proizvoda ('sunce i more') s visokom sezonalnosti poslovanja, što je karakteristično za zemlje toplih mora (prije svega Mediterana i Jadrana).

I dok su se druge mediteranske i srednjoeuropske turističke destinacije već sredinom 80-ih počele poslovno restrukturirati sukladno promjenama obrazaca ponašanja turista, Hrvatska je ušla u razdoblje raspada bivše države koje je trajalo od 10 do 15 godina, što je uvelike usporilo procese modernizacije hrvatskog turizma.

Tek od 2000. počinje ozbiljniji zaokret u obnovi turističkih kapaciteta i naših turističkih destinacija, od kada Hrvatska bilježi značajan uspon na turističkom tržištu. Ostvareni rast poslovnih učinaka hrvatskog turizma u razdoblju od 2000. do 2011. uglavnom se temeljio na rastu cijena uslijed ostvarenih investicija i rasta kvalitete u hotelima i kampovima te na nekontroliranom fizičkom rastu kapaciteta obiteljskog smještaja u kućanstvima,koji je također načinio kvalitativni iskorak. Međutim, nije došlo do ozbiljnije promjene prosječne zauzetosti hrvatskih turističkih kapaciteta.

U osnovi je stvoreno premalo razloga (proizvoda i usluga) za putovanja i boravak u Hrvatskoj izvan ljetne sezone, što zbog izostanka poduzetničkog interesa, a što zbog razvojno-poslovnih barijera i nedovoljno aktivno vođenih procesa od strane javnog sektora.

U uvjetima niske konkurentnosti operativnog poslovnog okruženja i pomanjkanja regulatornih funkcija između državne, regionalne i lokalne razine, doprinos turizma gospodarskom i društvenom razvoju zemlje stoga je manji od objektivno mogućeg.

U osnovi hrvatski turizam još uvijek obilježava:

• nedovoljna diferenciranost proizvoda i usluga;

• pomanjkanje inovativnih i kvalitetnijih sadržaja boravka gostiju;

• rast temeljen ponajviše na ekspanziji obiteljskog smještaja u kućanstvima;

• nedostatak kvalitetne hotelske ponude praćen nedovoljnom investicijskom aktivnošću;

• nedovoljno dobra povezanost zračnim i morskim putem;

• statičan sustav nacionalnog marketinga;

• premalen broj globalno brendiranih destinacija;

• neadekvatna destinacijska turistička infrastruktura;

• naslijeđena orijentacija lokalnog stanovništva prema sezonskom poslovanju.

U takvim uvjetima bitan činitelj uspjeha razvoja turizma do 2020. godine je uklanjanje većeg broja  razvojnih ograničenja s kojima se turistička politika iz različitih razloga nije uspješno bavila u  prethodnom razdoblju. Posebnu pozornost valja obratiti na stvaranje razvojno stimulativnih institucionalnih uvjeta za jače privlačenje poduzetničkog interesa i ulaganja u turistički sektor, posebno hotele i resorte.

Velik napor valja uložiti i u kvalitativnu transformaciju smještaja u  kućanstvima te unapređenje turističkog lanca vrijednost i u našim brojnim turističkim destinacijama. U tu svrhu valja maksimalno koristiti raspoloživa sredstva fondova EU.

Javni poziv za povećanje konkurentnosti turističkog gospodarstva

Trenutno je aktualan natječaj Ministarstva turizma za razvoj malog i srednjeg poduzetništva, unapređenje ponude malih obiteljskih hotela, unapređenje obiteljskog smještaja, te podizanje konkurentnosti hrvatskog turizma kroz:

• Mjera A  - povećanje standarda, kvalitete i dodatne ponude, diversifikacija poslovanja i održivi razvoj, korištenje novih tehnologija, poboljšanje socijalne uključenosti,

• Mjera B - razvoj posebnih oblika turizma

• Mjera C- priprema projektne dokumentacije za nove investicije u turizmu

• Mjera D - internacionalizacija i međunarodna prepoznatljivost

Za dodjelu bespovratnih sredstva prijaviti se mogu: subjekti malog gospodarstva (trgovačka društva izvan javnog sektora, obrti i zadruge), seljačka domaćinstva (OPG koje pruža ugostiteljske i/ili turističke usluge), fizičke osobe – privatni iznajmljivači

Javni poziv otvoren je danom objave na internetskim stranicama Ministarstva, a traje do zaključno 15. travnja 2014.

Izvor: business