Zamislite što bi se dogodilo da zrakoplov američkog ministra obrane, Jamesa Mattisa, na letu iz Kalifornije prema Aljasci nad Pacifikom presretne zrakoplov kubanskog ratnog zrakoplovstva ruske proizvodnje? Vijest danima ne bi silazila s naslovnica svih medija i ovakvo presretanje bi izazvalo val osuda među političarima zemalja NATO pakta.

No, na drugoj strani se u istim okolnostima nije dogodilo ništa, kada je 21. lipnja zrakoplov ruskog ministra obrane, generala Sergeja Šojgua, na letu iz Moskve u rusku enklavu Kalinjingrad u posebnom koridoru nad Baltičkim morem presreo američki F-16 poljskog ratnog zrakoplovstva, koji se toliko opasno približio da se morao udaljiti samo nakon intervencije ruskog Su-27.

Jeste li čuli išta posebno o ovom incidentu ili da je bio tema središnjih informativnih emisija? Naravno da ne. No, da su hipotetski kubanski piloti na isti način ugrozili let američkog ministra, možda bi im zrakoplov bio oboren, a ako ne, onda bi i danas incident bio tema medija i političkog establishmenta.

Naravno da se radilo o planiranoj provokaciji i presretanje je bilo dio strategije NATO pakta s ciljem povećanja napetosti između Europe i Rusije, koja se u međuvremenu priprema za zajedničke vježbe na Baltiku ništa manje nego s Kinom.

Ratne igre se nastavljaju i s prijetnjama Trumpa da će žestoko odgovoriti na svaki budući kemijski napad u Siriji, iako se zna da ih nije počinio Assad, nego NATO “pobunjenici” koji su koristili bojne otrove protiv civila. Doduše, od Trumpove prijetnje su se “dogodila dva kemijska napada” u Jobbaru, Istočnoj Gouti, ali tamo djeluju najmanje tri velike islamističke frakcije, a ova koja je inscenirala kemijski napad očigledno nije na spisku američki saveznika.

Jesmo li smo na rubu Trećeg svjetskog rata, kako upozoravaju brojni analitičari? Situacija je opasna, iako je prema drugima situacija geopolitičke napetosti ogromna farsa s ciljem da simetrično ojača američko i rusko vodstvo u svijetu, te da opravda novu utrku u naoružanju.

U međuvremenu, kalendar vojnih aktivnosti je impresivan. Od 1. do 16. lipnja je u Baltičkom moru, u blizini ruskog teritorija, uz službeno opravdanje za obranu regiju od “ruske prijetnje“, održana vježba NATO pakta “BALTOPS“. U vježbama je sudjelovalo više od 50 brodova i 50 zrakoplova američke vojske, oružanih snaga Francuske, Njemačke, Velike Britanije, Poljske i drugih zemalja, uključujući Švedsku i Finsku, koje nisu članovi, ali su partneri Sjevernoatlantskog saveza.

Potom su od 12. do 23. lipnja održane vježbe “Iron Wolf” u Litvi, koje su po prvi put zajedno provodile dvije isturene ojačane borbene skupine NATO pakta, jedna u Litvi pod njemačkom komandom, koju čine i belgijski, nizozemski i norveški, vojnici, a od 2018. godine i francuski, hrvatski i češki, te druga iz Poljske pod britanskim zapovjedništvom uz sudjelovanje rumunjskih vojnika.

Tenkovi Abrams 3. američke oklopne brigade, koji su se preselili u Poljsku u siječnju, došli su u Litvu kroz prolaz Suwałki, dio teritorija duljine sto kilometara između Kalinjingrada i Bjelorusije. Prošavši ovo područje, američka oklopna brigada se pridružila tenkovima Leopard njemačke 122. mehanizirane bojne.

Prolaz Suwałki je perfektan u slučaju da ruski tenkovi odluče izvršiti invaziju na Europu, upozorava NATO, koristeći se retorikom iz vremena Hladnog rata.

Zbog ove opasnosti su u punoj borbenoj gotovosti i druge dvije isturene ojačane borbene skupine, jedna u Latviji pod kanadskim zapovjedništvom, koju popunjavaju talijanski, španjolski, poljski, slovenski i albanski vojnici, a druga u Estoniji pod britanskim zapovjedništvom i francuskim trupama, a od 2018. im se pridružuju Danci.

“Ako bude potrebno, naše snage su spremne i pozicionirane kako bi se suprotstavile ruskoj agresiji”, uvjerava general Curtis Scaparrotti, čelnik Američkog zapovjedništva u Europi, istovremeno i glavni zapovjednik savezničkih snaga na Starom kontinentu.

Nisu se mobilizirale samo takozvane  isturene ojačane borbene skupine NATO pakta, osmišljene da brane Baltik i Poljsku i uspore “rusku agresiju” dok ne stigne pomoć i odgovor glavnine snaga.

Od 12. do 29. lipnja se u sjedištu NATO snaga u Poljskoj održala vježba “Coalition Warrior, a svrha joj je bila “isprobati najnaprednije tehnologije kako bi NATO postigao najveću spremnost i interoperabilnost, posebice u sukobu s Rusijom”.

Na ovim vježbama je sudjelovalo više od 1000 znanstvenika i inženjera iz 26 zemalja, uključujući i one iz NATO centra za pomorska istraživanja i eksperimentiranja sa sjedištem u Italiji.

Naravno, Moskva ne sjedi i ne prati ravnodušno ove aktivnosti.

Uoči posjete američkog predsjednika Trumpa Poljskoj je Rusija je najavila da će nakon njegovog odlaska na Baltičkom moru održati veliku zajedničku pomorsku vježbu s Kinom.

Newsweek piše kako su pomorske vježbe ruske i kineske vojske u Baltičkom moru najznačajniji znak vojne suradnje između dviju velikih sila koje su se usuglasile da će djelovati zajedno u sukobu Moskve i NATO pakta.

Ruski veleposlanik u Kini Andrej Denisov je rekao kako su zajedničke vježbe ruske i kineske vojske bile jedinstvene, posebice u sve više militariziranoj baltičkoj regiji, ali je zanijekao da su vježbe “znak straha od suparničke sile“.

“Postoji neka novost, ali nisam čuo da netko izražava veliku zabrinutost zbog takozvane “prijetnje”. Baltičke države ponavljaju svoje uobičajene spletke, a istovremeno zdravo za gotovo uzimaju činjenicu da NATO na njihov teritorij raspoređuje velike snage”, izjavio je Denisov novinarima i dodao “kako se uplašiti mogu samo oni koji su skloni plašiti se”.

Na zajedničke pomorske vježbe je Kina poslala flotu na čelu s raketnim razaračem “Changsha“, višenamjenskom fregatom “Yuncheng” s helikopterima na brodu i brojnim marincima raspoređenim u St. Petersburgu i Kalinjingradu, izvijestila je agencija Xinhua. Nekoliko dana kasnije su se Baltičkim morem američki špijunski i ruski borbeni zrakoplovi navodno približili na samo pet metara jedan od drugog. Nakon incidenta su obje zemlje okrivile suprotnu stranu.

U ovim okolnostima kome vjerovati? Optimistima, koji tvrde da su ratne igre dio dogovorene strategije, jer služe jedinima i drugima, ili onima koji, posebno nakon uključenja Kine u “ratne igre” na Baltiku, ne isključuju najcrnji scenarij? Na ovo je pitanje teško dati odgovor, ali je sigurno da u ovom trokutu sila koja istovremeno igra protiv druge dvije nikako ne može biti pobjednik.

FOTO – Baltičko more i “Prolaz Suwałki”, uski koridor koji povezuje Kalinjingrad s ostatkom Ruske Federacije

Prolaz Suwalki

 




logično