[caption id="attachment_7210" align="aligncenter" width="570"] Kineski dućan u Ulici Nikole Zrinskog[/caption]
Nisam odolio, a da ovaj članak ne naslovim parafrazom naziva zbirke pjesama Miljenka Jergovića (on je pisao o japanskom) , a pala mi je na pamet jučer dok sam prolazio pored kineske trgovine u Zrinskoj ulici, nakon susreta s prijateljem koji uopće ne prati događaje na ovom portalu. Učiniše mi se stoga Kinezi nekako bliskima. S obzirom kako stvari stoje, naslov itekako ima smisla.
Stvarno, koliko ima Kineza i kineskih trgovina u Slavonskom Brodu? Gdje i kako žive? Kakvi su odnosi Kineza i Brođana? Kako Kinezi doživljavaju Brođane? Smatraju li ih lijenima kad u podne vide prepune kafiće? Koji su načini i razlozi kineskih migracija? Jesu li posao i zarada isključivi razlozi? Imaju li negativnih iskustava s obzirom da ih se doživljava kao nelojalnu konkurenciju domaćim trgovcima? Misle li da Brođani njihov dolazak vide kao najezdu? Što Brođani-radnici koji rade u kineskim trgovinama misle o svojim poslodavcima Kinezima? Čime se hrane? Cijene li našu hranu, običaje, prirodne ljepote? Kako prakticiraju religijska uvjerenja?
Viđamo ih u njihovim trgovinama i na ulici, a ne znamo pouzdane odgovore na ova pitanja. Kao da se radi o nečem tajanstvenom. O kakvoj je distanci riječ? Zašto nema bliskih kontakata? Jesu li Brođani nezainteresirani za etničku zajednicu Kineza u njihovom gradu, ksenofobični čak, ili su Kinezi zatvoreni za kulturni utjecaj sredine u kojoj posluju i žive, kako bi se tako zaštitili od akulturacije i asimilacije? Je li jezik jedina distanca ili je to potreba da se maksimalno zaštiti privatnost u jednoj stranoj zemlji? Kako razvijati međusobno povjerenje?
Zar to nikoga ne zanima u ovom gradu? Koliko znam o njima se nikad nije pisalo u lokalnim tiskovinama, niti su bili na pokretnim sličicama ovdašnje dalekovidnice. Njihovi predstavnici ne dolaze na primanja u gradsko poglavarstvo. Pojavljuju li se u Poreznoj upravi? Kinezi će, s obzirom na okolnosti, ostati zauvijek u Slavonskom Brodu, zapravo sve dok im se posao Hrvatskoj višestruko isplati, jer svoju jeftinu robu (uglavnom obuću i odjeću) mogu prodati za puno veću cijenu od nabavne, a da opet bude manja od hrvatskih cijena.
Nisam odolio, a da ovaj članak ne naslovim parafrazom naziva zbirke pjesama Miljenka Jergovića (on je pisao o japanskom) , a pala mi je na pamet jučer dok sam prolazio pored kineske trgovine u Zrinskoj ulici, nakon susreta s prijateljem koji uopće ne prati događaje na ovom portalu. Učiniše mi se stoga Kinezi nekako bliskima. S obzirom kako stvari stoje, naslov itekako ima smisla.
Stvarno, koliko ima Kineza i kineskih trgovina u Slavonskom Brodu? Gdje i kako žive? Kakvi su odnosi Kineza i Brođana? Kako Kinezi doživljavaju Brođane? Smatraju li ih lijenima kad u podne vide prepune kafiće? Koji su načini i razlozi kineskih migracija? Jesu li posao i zarada isključivi razlozi? Imaju li negativnih iskustava s obzirom da ih se doživljava kao nelojalnu konkurenciju domaćim trgovcima? Misle li da Brođani njihov dolazak vide kao najezdu? Što Brođani-radnici koji rade u kineskim trgovinama misle o svojim poslodavcima Kinezima? Čime se hrane? Cijene li našu hranu, običaje, prirodne ljepote? Kako prakticiraju religijska uvjerenja?
Viđamo ih u njihovim trgovinama i na ulici, a ne znamo pouzdane odgovore na ova pitanja. Kao da se radi o nečem tajanstvenom. O kakvoj je distanci riječ? Zašto nema bliskih kontakata? Jesu li Brođani nezainteresirani za etničku zajednicu Kineza u njihovom gradu, ksenofobični čak, ili su Kinezi zatvoreni za kulturni utjecaj sredine u kojoj posluju i žive, kako bi se tako zaštitili od akulturacije i asimilacije? Je li jezik jedina distanca ili je to potreba da se maksimalno zaštiti privatnost u jednoj stranoj zemlji? Kako razvijati međusobno povjerenje?
Zar to nikoga ne zanima u ovom gradu? Koliko znam o njima se nikad nije pisalo u lokalnim tiskovinama, niti su bili na pokretnim sličicama ovdašnje dalekovidnice. Njihovi predstavnici ne dolaze na primanja u gradsko poglavarstvo. Pojavljuju li se u Poreznoj upravi? Kinezi će, s obzirom na okolnosti, ostati zauvijek u Slavonskom Brodu, zapravo sve dok im se posao Hrvatskoj višestruko isplati, jer svoju jeftinu robu (uglavnom obuću i odjeću) mogu prodati za puno veću cijenu od nabavne, a da opet bude manja od hrvatskih cijena.
