„Korporativnim bogatašima nije bitno tko će pobijediti na izborima, kao što im je nebitno tko će biti izabran u Kongresu. Bogati imaju moć. Bacaju novac na svoje favorite kao što stavljaju gotovinu na trkaćeg konja. Novac je zamijenio glasovanje. Bogataši mogu zgaziti sve koji ne igraju po njihovim pravilima. A političke elite - koje sline na plijen što su ga dobili od korporativnih gospodara kojima su nas prodali - razumiju igru“, piše dobitnik Pulitzerove nagrade Chris Hedges, uključujući se u raspravu o novom američkom izbornom ciklusu. Hedges će ustvrditi kako danas ne živimo u demokraciji već u političkom sistemu u kojem je mito legalizirano i koji ekskluzivno služi korporativnoj moći.
Raspravi o novom američkom izbornom ciklusu pridružio se pisac, novinar, i dobitnik Pulitzerove nagrade Chris Hedges, pozivajući u novom tekstu na rušenje postojećeg ekonomsko-političkog sustava u ovoj zemlji. "Samo izgradnjom militantnih masovnih pokreta koji gaje neumoljivo neprijateljstvo prema sistemu korporativnog kapitalizma, imperijalizma, militarizma i globalizacije, moguće je preoteti našu demokraciju", poručuje Hedges u tekstu objavljenom na portalu Truthdig, čiji prijevod donosimo u cijelosti.
Za Lupigu preveo: Hrvoje Šimičević
Korporativnim bogatašima nije bitno tko će pobijediti na izborima, kao što im je nebitno tko će biti izabran u Kongresu. Bogati imaju moć. Bacaju novac na svoje favorite kao što stavljaju gotovinu na trkaćeg konja. Novac je zamijenio glasovanje. Bogataši mogu zgaziti sve koji ne igraju po njihovim pravilima. A političke elite - koje sline na plijen što su ga dobili od korporativnih gospodara kojima su nas prodali - razumiju igru. Baš kao u slučaju obitelji Clinton, Barack i Michelle Obama napustit će Bijelu Kuću zajedno s mnogo milijuna dolara. Ako već nisu multimilijunaši, vaši izabrani predstavnici u Senatu to će svakako postati čim odu iz vlade u korporativne odbore ili na pozicije u lobističkim tvrtkama.
Ne živimo u demokraciji. Živimo u političkom sistemu u kojem je mito legalizirano, i koji ekskluzivno služi korporativnoj moći, te je prožet propagandom i lažima. Ako želiš promjenu u koju možeš vjerovati, uništi sistem. Ne može ga se mijenjati tako da se surađuje s njime, kao što je slučaj s predsjedničkim kandidatom (socijalistom i senatorom, op.p.) Bernijem Sandersom, koji igra po pravilima što su ih skuhali u Demokratskoj stranci. Duboka socijalna i politička transformacija je priznata u zakonima i na sudovima, ali tamo nikada nije pokrenuta. Radikalna promjena uvijek dolazi odozdo. Dok god je naš pogled podignut prema moćnima, i dok god nade polažemo u reformaciju sistema korporativne vladavine, ostat ćemo porobljeni. Dobri ljudi mogu postojati unutar sustava - Sanders i Elizabeth Warren su primjer - ali to nije poanta. Sam sistem je pokvaren i mora biti zamijenjen.
Chris Hedges (FOTO: Justin Norman/Flickr)
"Pozornost stranaka jedino možeš privući ako im uzmeš glasove", rekao mi je Ralph Nader u telefonskom razgovoru. "Prema tome", nastavio je, govoreći o Sandersu. "Koliko je ozbiljan? Od Hillary Clinton stvara bolju laž. Ona će se s njime morati složiti oko brojnih stvari. Među ostalim će morati imati naglašeniji negativni stav o Wall Streetu, kako bi ga neutralizirala. Svi mi znamo da je to sranje. Clinton će nas izdati čim postane predsjednica, a Sanders joj povećava šanse za taj scenarij. Do travnja sljedeće godine je gotov. Tada će, naime, iščeznuti."
Moramo izgraditi masovne pokrete koji će ući u savez s nezavisnim političkim strankama, što je taktika koju je koristila Syriza u Grčkoj i Podemos u Španjolskoj. Politička akcija bez podrške radikalnih masovnih pokreta neminovno postaje površna, i to će, smatram, biti sudbina Sandersove političke kampanje. Samo izgradnjom militantnih masovnih pokreta koji gaje neumoljivo neprijateljstvo prema sistemu korporativnog kapitalizma, imperijalizma, militarizma i globalizacije, moguće je preoteti našu demokraciju.
"Vrata kontroliraju dvije stranke s istim financijskim interesima", rekao je Nader. "Ako ne prođeš kroz ta vrata, ako učiniš što je Ross Perot učinio... moguć je scenarij u kojem ćeš dobiti 19 milijuna glasova, bez ijednog izborničkog glasa. Ne dobiješ li glas izbornika u izbornom kolegiju, nemaš nikakve šanse. Čak i ako dobiješ dio tih glasova, natječeš se u sustavu u kojem pobjednik uzima sve. U prijevodu, to znači da, ako izgubiš, dobivena potpora nije ti jamac za građenje buduće platforme, kao što bi bila u razmjernom sustavu. Sistem je, dakle, zaključan i briljantno smišljen da održava stranački duopol".
Moramo se organizirati oko više zahtjeva oko kojih nema pregovora. Moramo razmontirati mehanizme koje bogati koriste za kontrolu moći. Moramo uništiti ideološki i zakonski sistem koji opravdava korporativnu pljačku. To se zove revolucija. Ona se temelji na vraćanju moći iz ruku korporativnih oligarha u ruke građana. Ovo se neće dogoditi apeliranjem, nego plašenjem korporativne vladavine. Ta vlast će, kao što smo vidjeli u Baltimoreu, biti prestravljena jedino kad izađemo na ulice. Ne postoji drugi način.
"Bogati su poraženi jedino u slučaju kad bježe da spase živote", zabilježio je povjesničar C.L.R. James. Dok god ne vidiš bogataše kako panično bježe iz dvorana Kongresa, financijskih hramova, sveučilišta, medijskih konglomerata, ratne industrije i njihovih ekskluzivnih zatvorenih zajednica te privatnih klubova, politika u Americi će biti farsa.
Za većinu ljudi je jasno da se organiziranje političkog i društvenog života oko diktata tržišta pokazalo katastrofalnim za radne muškarce i žene. Obećano blagostanje koje je trebalo nastati dizanjem standarda preko "ekonomije kapanja" razotkriveno je kao obična laž. Svjesna da je porastom nemira postala razotkrivena, korporativna država militarizirala je policiju, lišila nas pravne zaštite, oduzela nam zakonodavna tijela, sudove i masovne medije, izgradivši najveći sustav omasovljenog nadzora u ljudskoj povijesti. Ukoliko se ne bude kontrolirala, korporativna moć će usisati zadnji djelić profita iz društva i ekosustava prije nego što se uruši. Ne posjeduje samo nametnuta ograničenja, a nema ni vanjske limite. Samo ih mi možemo stvoriti.
"Clinton će nas izdati čim postane predsjednica, a Sanders joj povećava šanse za taj scenarij" (FOTO: Troy Page /truthout)
Želimo li se spasiti od prijeteće financijske i okolišne katastrofe, moramo izgraditi pokrete čiji će beskompromisni ciljevi biti ukidanje korporativne vladavine. Brojne korporacije, uključujući banke, energetske kompanije, sektor zdravstvene zaštite i obrane, moraju biti rasturene i nacionalizirane. Da bi stvorili uvjete za punu zaposlenost, moramo uvesti nacionalni program javnih radova, posebno za građane ispod 25 godina života. Moramo uspostaviti minimalne nadnice od 15 dolara po satu, kao što moramo srezati opsceno trošenje na obranu - trenutno se godišnje troši 610 milijarda dolara, četiri puta više od Kine, sljedeće po rastrošnosti u ovom sektoru - i prepoloviti veličinu naših obrambenih snaga. Moramo obnoviti našu infrastrukturu, uključujući javni prijevoz, ceste, mostove, škole, knjižnice i subvencionirane stanove za siromašne. Moramo objaviti rat industriji koja se temelji na fosilnim gorivima, te se okrenuti alternativnim izvorima energije. Moramo uvesti velike poreze najbogatijima, uključujući i posebni porez za špekulante s Wall Streeta, kojim bi se sanirao studentski dug od 1,3 bilijuna dolara.
Moramo osigurati da obrazovanje i zdravstvena zaštita postanu besplatno pravo svih Amerikanaca, a ne nešto što je dostupno samo bogatima. Moramo ukinuti kolegij izbornika koji bira predsjednika i uvesti javno financiranje političkih kampanja. Moramo se pobrinuti da stariji, invalidi, samohrani roditelji i mentalno oboljeli primaju tjedne iznose od najmanje 600 dolara, ili im moramo pronaći prostora u državnim institucijama ukoliko im je potrebna svakodnevna njega. Moramo uvesti moratorij na zapljene i bankarsko oduzimanje imovine. Moramo završiti naše ratove i ratove u naše ime na Bliskom istoku te vratiti naše vojnike kućama. Marince, zrakoplovce i mornare. Moramo platiti reparacije Iraku i Afganistanu, kao i Afroamerikancima čiji su preci kao robovi najvećim dijelom izgradili ovu državu, bez da su ikada dobili naknade za svoj rad. Moramo ukinuti Patriot Act i odjeljak 1021 Zakona o autorizaciji nacionalne obrane. Moramo ukinuti smrtnu kaznu. Moramo razmontirati sustav masovnog utamničenja, pustiti veliku većinu 2,3 milijuna zatvorenika, staviti ih u programe usavršavanja, te im pronaći posao i smještaj.
Policija mora biti demilitarizirana. Masovni nadzor mora se okončati. Neregularnim imigrantima koji rade u SAD-u potrebno je dati državljanstvo i punu zakonsku zaštitu. NAFTA, CAFTA i drugi sporazumi o slobodnoj trgovini moraju biti ukinuti. Antiradnički zakoni, poput Taft-Hartleyevog zakona, zajedno sa zakonskim rješenjima koji kriminaliziraju siromaštvo i disonantne glasove, također moraju biti povučeni iz uporabe. To je minimum.
Nemojte očekivati da će korporativni gospodari rata i trgovine dobrovoljno dopustiti da se ovo dogodi. Oni na to moraju biti prisiljeni. Za revolucije je potrebno vremena. Često ih započinje jedna generacija, a završava druga. "Oni koji prvi ulože u državu ujedno su i prvi koje će pregaziti njezina propast", napisao je 1580. godine Michel de Montaigne. "Rijetko u plodovima pobune uživa onaj koji ih je uzrokovao; njegovo udaranje po površini vode isplatit će se drugim vlasnicima ribarskih mreža".
"Antiradnički zakoni, zajedno sa zakonskim rješenjima koji kriminaliziraju siromaštvo i disonantne glasove, također moraju biti povučeni iz uporabe" (FOTO: Lupiga.Com)
Revolucije se mogu srušiti silom, kao što uvjerljivo pokazuje povijest. Ili ih mogu oteti pojedinci poput Vladimira Lenjina, Lava Trockog, Josifa Staljina ili pokreta koji izdaju građane. Ne postoji jamstvo da ćemo otići u smjeru radničkog raja ili socijalističke utopije - mogli bi se, štoviše, pomjeriti prema najefikasnijem obliku totalitarizma u povijesti čovječanstva.
Radikalni pokreti često su svoji najgori neprijatelji. Aktivisti unutar njih imaju lošu naviku da se sukobljavaju oko detalja doktrine, stvarajući kontraproduktivne raskole, pogrešno tumačeći moć, i dajući doprinos konačnim autodestruktivnim unutarnjim borbama. Kada pažljivo ne procijene vlastitu snagu i trenutak za udar, nerijetko se precijene i bivaju slomljeni. Država koristi svoje bogate resurse da se infiltrira, nadzire i ocrnjuje grupe, te da hapsi ili ubija vođe pokreta. Svi ustanci imaju vođe, čak i oni gdje vođa navodno nema. Uspjeh nije zajamčen, posebno ako u obzir uzmemo endemsku razinu nasilja u američkom društvu.
Bez obzira što se dogodilo, lančana reakcija koja dovodi do pobune je pokrenuta. Većina ljudi shvaća kako su naša očekivanja bolje budućnosti postala u potpunosti nerealna, ne samo za nas, nego i budućnost naše djece. Ova spoznaja je zapalila fitilj. Danas je raširen gubitak vjere u postojeće sisteme moći. Volja za vladanjem slabi među hedonističkim i dekadentnim elitama. Unutarnja korupcija je postala ogromna i transparenta. Vlada je prezrena.
Kao i brojna druga predrevolucionarna društva, nacija ide u krizu. Lenjin je pisao o preduvjetima za uspješnu pobunu - "Fundamentalni zakon revolucije, koji je potvrđen u svim revolucijama, posebno u sve tri ruske revolucije u 20. stoljeću, je sljedeći: za nastanak revolucije nije dovoljno da izrabljene i potlačene mase postanu svjesne nemogućnosti života u starim okolnostima pa zahtijevaju promjene. Da dođe do revolucije, potrebno je da tlačitelji ne mogu živjeti i vladati na stari način. Samo kad 'niže klase' ne budu htjele taj stari sustav, a 'više klase' ne budu mogle nastaviti po starom - revolucija će prevladati."
Kao vanjskopolitički dopisnik pokrivao sam pobune, ustanke i revolucije, uključujući i gerilske sukobe tijekom 1980-ih godina u Srednjoj Americi; građanske ratove u Alžiru, Sudanu i Jemenu, dvije palestinske intifade, revolucije u Istočnoj Njemačkoj, Čehoslovačkoj i Rumunjskoj, te rat u bivšoj Jugoslaviji. Vidio sam da se despotski režimi urušavaju iznutra. U trenutku kad pješadinci elite - policajci, sudovi, državni službenici, mediji, intelektualna klasa i vojska - izgube volju za obranom režima, to će biti njegov kraj. Kad ovi državni organi odbiju zapovijed da provedu represivne mjere - kao što je micanje građana iz parkova, uhićenje pa čak i pucanje u prosvjednike - stari će se režim urušiti. Kulisa moći izgleda netaknuta prije revolucije, ali trulež, nevidljiva iz vanjskoga svijeta, postojano nagriza unutarnju strukturu. A kada dođe do urušavanja umirućeg režima, to će se dogoditi vrtoglavom brzinom. Prevrat dolazi. Ljudi moraju biti spremni. Ako smo spremni, imat ćemo šansu.
lupiga
