Prijatelj mi je posudio knjigu “Saturnovi prsteni”, Autor W.G. Sebald, izdavač Vuković & Runjić. Citirat ću vam jedan ulomak: “Članak iz vikend izdanja Independenta govori o takozvanim akcijama etničkog čišćenja što su ih prije pedeset godina u Bosni i Hercegovini proveli Hrvati u dogovoru s Nijemcima i Austrijancima počeo je opisom fotografije snimljene očito za uspomenu pripadnicima ustaških jedinica.

Na njoj braća po oružju u najboljem raspoloženju djelomice u junačkim pozama, Srbinu imenom Branko Jungić pilom sijeku glavu. Druga fotografija, načinjena iz zabave, prikazuje glavu odijeljenu od tijela, s cigaretom u ustima poluotvorenim od posljednjeg bolnog jauka. Mjesto tog postupka bio je logor Jasenovac na Savi…

Od metoda usmrćivanja se čak i stručnjacima iz Velikog njemačkog rajha, kako su se povremeno znali izraziti u užem krugu poznanika, dizala kosa na glavi. Pile i sablje, sjekire i čekići te u Solingenu posebno izrađene kožnate orukvice za rezanje vratova s fiksnim noževima, koje su se pričvršćivale na podlakticu, bile su, uz nekakvu vrstu primitivnih poprečnih vješala, na koju su skupljeni etnički neprihvatljivi Srbi, Židovi i Bosanci vješani u nizu, poput vrana i svraka, najčešća oruđa smaknuća.

Nedaleko od Jasenovca, u okrugu ne većemu od petnaest kilometara, postojali su još logori Prijedor, Stara Gradiška i Banja Luka, u kojima su hrvatske paravojne jedinice, uz pozadinsku podršku Wehrmachta i duhovnu potporu Katoličke crkve, na sličan način postupale dan za danom…

Inače na ovome mjestu još valja napomenuti da je u ono doba među časnicima obavještajne službe vojnog područja E bio jedan mladi bečki pravnik, čija je najvažnija zadaća bila sastavljanje memoranduma glede hitnih i nužnih preseljenja, uzrokovanih humanitarnim razlozima. Za taj je vrijedan spisateljski rad od hrvatskog poglavnika Ante Pavelića primio srebrno odličje krune kralja Zvonimira s hrastovim lišćem. U godinama nakon rata, navodno je taj već na početku karijere tako obećavajući, na području uprave iznimno sposoban časnik, napredovao na različite visoke položaje, između ostaloga i glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.”

Zašto mi se nakon što sam pročitala ovaj ulomak dignuo želudac? Kakve veze imaju ustaše sa vremenom u kojem živim? Neka povijest počiva u miru. Smije li počivati? Što je bilo bilo je, ne ponovilo se. Ne ponovilo se? Ali, ponavlja se! Ameri će krenuti na Siriju onako kako je Hitler krenuo na Poljsku. I Hitlerov i Obamin povod jednako drže vodu.

NDH je pušila Hitleru na isti način na koji Hrvatska danas puši Obami. Sirijskim smo “pobunjenicima” već slali oružje, Zagrebački aerodrom će današnjem Hitleru nastaviti pružati svu moguću logistiku. Ima li razlike između NDH i današnje Hrvatske? Ima. Hrvati u Siriji civile, žene i djecu neće ubijati “posebno izrađenim kožnatim orukvicama za rezanje vratova s fiksnim noževima.” U Siriji neće ratovati hrvatske “paravojne jedinice”. Da li je to razlika? Drastična?



Izvor: Rudan