Veliki korak naprijed u znanosti, tehnologiji i istraživanju svemira ostvaren je danas. Europska Svemirska Agencija (European Space Agency ili ESA) odradila je zapanjujući posao koji je danas rezultirao povijesnim uspjehom.
Svemirska sonda po imenu "Rosetta" lansirana je sa Zemlje prije 10 godina, točnije 2. ožujka 2004. Vinula se tog dana u nebo na raketi "Ariane 5" s grandioznim ciljem o kojem zaista treba na trenutak promisliti kako bi ga se uistinu s ushićenjem doživjelo - proputovati 6 milijardi kilometara u 10 godina do kometa pod nazivom 67P te tamo spustiti na površnu svemirsku letjelicu, tj. robotsko vozilo, pod nazivom "Philae".
Puni naziv kometa je "Churyumov–Gerasimenko" po osobama koje su ga otkrile 1969., a to su Klim Ivanovych Churyumov i Svetlana Ivanovna Gerasimenko. Komet je dugačak oko 4 kilometra. Zapravo je riječ o jednoj velikoj planini leda koja putuje svemirom te teži oko 11 milijardi tona. Rotacija mu traje otprilike 12,4 sata, dok mu za jedan krug oko orbite treba 6,45 godine.
Zašto je istraživanje kometa toliko bitno? Odgovor je vrlo jednostavan - kometi u našem Sunčevom sustavu su, prema našem aktualnom znanju, najstarija i najprimitivnija tijela. Drugim riječima, na njima su još uvijek sačuvane spoznaje o materijalu iz kakvog je nastao ovaj naš mali dio svemira, naše planete. I dok su planete, kao naša Zemlja, prošle kroz razne kemijske transformacije, kometi su više-manje ostali kakvi su uvijek i bili. Da ni ne govorimo da se na kometima nalaze kompleksne organske molekule iz kojih je, možda, potekao i život na našoj Zemlji. Sve ovo su itekako grandiozni razlozi da se posvetimo što detaljnijem istraživanju kometa koji kruže našim Sunčevim sustavom, a sada, danas, po prvi put u ljudskoj povijesti sletjeli smo na površinu jednog od njih.
Opširnije o kometima:
Šetnja Sunčevim Sustavom: meteori, asteroidi i kometi
Nakon dugih deset godina putovanja svemirskim prostranstvima, milijardama kilometara daleko od naše planete, Rosetta je danas, nakon kruženja oko kometa, izvela svoj veličanstveni čin - vozilo Philae uspješno je spušteno na površinu, ono se sada već nalazi na površini kometa koji putuje kroz svemir te će od tamo slati natrag signale, fotografije, analizu tla te sve one informacije potrebne za bolje shvaćanje prostranstva izvan našeg plavog planeta.
Komet 67P snimljen iz sonde Rosetta"Definitivno potvrđujemo kako je vozilo na površini", izjavio je prije nekoliko sati direktor leta, Andrea Accomazzo. Robotsko vozilo Philae ispalilo je svoje harpune te se spojilo s površinom kometa 67P. Sedam dugih sati čekalo se na signal potvrde koji je putovao - za nas ograničene svijetom na kojem živimo - nezamislivim daljinama. No, danas popodne je stigao, znak da se vozilo uspješno prizemljilo na površinu kometa pojavio se na ekranima sjedišta ESA misije u njemačkom gradu Darmstadt.
Rosetta: 10 godina putovanja
Oduševljenje je eruptiralo u onom prepoznatljivom zanosu probijanja još jedne barijere znanstvene spoznaje i uspjeha. Svi oduševljeni ovim uspjehom - a oduševljeni bi zaista trebali biti svi - složiti će se da su trenuci poput današnjeg suviše rijetki.
VIDEO: proslava u centru ESA-e povodom uspješnog spuštanja na površinu kometa 67P, 12.11.2014.
Težak je i neugodan osjećaj spoznaje te rijetkosti - pogled prema beskrajnom nebu neminovno nas navodi da se pitamo: "Zašto nismo malo više tamo, a malo manje ovdje?". Jer "tamo" smo u stanju činiti zapanjujuće stvari, poticati ljudsku maštu dajući joj osjećaj grandioznosti i nepokolebljivosti naše evolucije.
Što se pak čini "ovdje"? Rosetta, koja je prošla preko 6 milijardi kilometara da bi sustigla svoj komet o kojem želi znati više, koštala nas je oko 1,3 milijarde USD. Usporedbe radi, američki rat protiv ISIL-a na teritoriju Sirije i Iraka koštati će godišnje, prema novim procjenama američkih organizacija, oko 22 milijarde USD. Zbrojimo pritom i sav onaj novac ubačen u Siriju kako bi se financirali islamistički militanti, što je u konačnici i stvorilo teroristički ISIL, koliko je to kometa prema kojima smo se već mogli uputiti? Koliko tih grandioznih odgovora, onih najintimnijih za nas kao bića Sunčevog sustava, završava u prahu i pepelu suludih ovozemaljskih zločinačkih vojnih potrošnji?
Treba proslaviti ovaj trenutak, treba se radovati pokoravanju kometa 67P, ali zašto nešto ovoliko grandiozno i povijesno prepustiti samo popratnoj senzaciji? Neki će reći: "Sonda sletila na neki pusti komet, a ja nemam što jesti, što se tu ima slaviti?". Slaviti, svakako, ako ništa drugo onda činjenicu da smo kao vrsta sposobni za velike stvari, ali i ta spoznaja treba nas okrenuti ka bitnim pitanjima. Zašto ne bismo imali puno više ovakvih proslava, a i pune tanjure?Zar je to utopija? Da budemo najviše što možemo biti i da svoju kreativnost i rad, kao kolektiv, koristimo u odgonetanju tajni svemira koji nas okružuje? Zar je to tako nedostižno? Naravno da nešto jest fundamentalno pogrešno u našoj osnovi koju živimo kada smo sondom dostigli komet na 6 milijardi kilometara dok strepimo za sirovu egzistenciju u našem svakodnevnom životu.
Ljepota Rosette stoga nam ne bi trebala biti privremeni eskapizam od dnevnih problema, baš suprotno, trebala bi nas potaknuti da još budnije razmišljamo o ovim kontradikcijama i nepravdama. Jer mi kao ljudi želimo i zaslužujemo oboje, i sigurnost koja nam kao ljudskim bićima mora pripadati i udobnost da daleke komete promatramo u miru i bez straha od sutrašnje ovozemaljske stvarnosti.
Neugodne misli mogu nas odvesti u jedno sasvim groteskno promatranje stvari. Otprilike ovako: sondi Rosetta trebalo je deset godina da s naše planete otputuje do kometa 67P i od tamo nam se javi natrag, u popodnevnim satima 12. studenog 2014. Trebamo li zapravo biti sretni da se taj signal uopće imao kome javiti?
Rosetta je napustila planet Zemlju u vrijeme kada su se stvari već poprilično zakomplicirale. Dok je ona putovala mirnim svemirskim prostranstvima na planeti s koje je krenula desile su se strašne stvari. Svemir oko nje je indiferentan i ne zna preko milijun ubijenih Iračana, ne zna za ničim izazvano bombardiranje Libije "natrag u kameno doba". Tamo "gore" nije se čulo za prošlogodišnju eskalaciju oko Sirije, kada je postojala ozbiljna opasnost da bi uključenjem američke vojske u rat moglo brzo doći do uključenja i drugih sila, uz najgore moguće posljedice. Također se niti ništa ne zna niti ne vidi o zbivanjima u Ukrajini i koliko su ista opasna za našu planetu.
Neki od najvećih mislilaca na ovoj planeti, kao što je profesor Noam Chomsky, ovih dana ozbiljno upozoravaju na mogućnost izbijanja nuklearnog rata. Ako se to desi, svi kometi na koje sonde tek moramo poslati, postati će nevažni. Svemir će nastaviti indiferentno postojati mimo nas, a signali poslanih letjelica više se neće imati gdje vratiti.
Mnogi koji su racionalno prevladali praznovjerje endemično za čovjekovu vrstu, teško prihvaćaju da smo "sami u svemiru". No, što ako zaista jesmo tj. ako je evolucija toliko statistički rijetka pojava da se događa, možda, samo jednom? Taj strašan vakuum mogućnosti spoznaje kojeg bi ostavili iza sebe uništavajući sebe toliko je strahovit da bi se njega trebali užasavati svi, bez obzira da li ih njihovi svjetonazori vječno drže u okvirima ovog ili vjeruju u "one" svjetove.
Nikome ne bi trebalo biti svejedno, bar nikome tko je prerastao srednjovjekovne nihilizme koje tragično još uvijek promatramo u ekstremizmima ISIL-a i sličnih skupina na Bliskom istoku.
Nadahnuće svemira trebalo bi nas potaknuti da za njega budemo spremni ovdje, na Zemlji. Ovakvim tempom i ovakvim nesrazmjerima ne može se gotovo ništa. Tek promjenom našeg svijeta možemo se nadati ubrzanim otkrićima nepoznatog, pa možda i za našeg života.
Kada kažemo da "nešto" nije kako treba, to je malo pretjerano širok pojam. Mnogo toga jest kako treba. Dogurali smo daleko i često zaboravljamo na ono dobro oko nas. Nekoć su ljudi bili ushićeni novim ratovima, nepravdama, diskriminacijom, brutalnošću i mnogim drugim ljudskim zaostalostima. Danas je, koliko god prostora bilo za napredak, ipak bolje. Kolektivna spoznaja, primjerice anti-ratna svijest koja jača diljem svijeta, daje nam itekako konkretnu nadu da je napredak moguć.
Približavamo se spoznaji temeljnih problema svijeta u kojem živimo, razlogu zbog kojeg su toliki kometi prazni od naših sondi u svemiru izvan ovog svijeta, kao i toliki tanjuri na stolovima ovog svijeta.
Globalni sustav gdje sićušna manjina ima pravo na sve, a velika većina pravo na ništa, nije svijet na putu prema svemiru, već uništenju. Jedino što danas stoji između nas i pitanja o svemu iznad nas je neljudski sustav ekonomije kojeg se nametnulo kao "prirodnog". Nije prirodan, prirodno je da želimo napredovati kao kolektiv, a ne istrijebiti se kao pojedinci. Prirodno je željeti promjenu, fundamentalnu promjenu, koja bi nas približila ljudskim idealima.
Misiji Rosetta možemo večeras poslati pozdrave s kojih 6 milijardi kilometara udaljenosti uz želju da nas informacije koje će uskoro početi stizati s površine kometa 67P oduševe kao i činjenica da smo kadri tako nešto izvesti, no baš to trebalo bi nas potaknuti i da razmislimo što smo još sve kadri izvesti - možemo li s jednakim ushićenjem tražiti pravdu na ovom svijetu kao što se nadamo odgovorima i spoznajama iz dalekog svemira? Naravno da možemo i moramo jer ne smijemo ostaviti vakuum iza sebe dok još imamo prilike utjecati na to.
Svemir oko nas moramo promatrati i istraživati, ali svijet oko nas moramo mijenjati.
advance
Svemirska sonda po imenu "Rosetta" lansirana je sa Zemlje prije 10 godina, točnije 2. ožujka 2004. Vinula se tog dana u nebo na raketi "Ariane 5" s grandioznim ciljem o kojem zaista treba na trenutak promisliti kako bi ga se uistinu s ushićenjem doživjelo - proputovati 6 milijardi kilometara u 10 godina do kometa pod nazivom 67P te tamo spustiti na površnu svemirsku letjelicu, tj. robotsko vozilo, pod nazivom "Philae".
Puni naziv kometa je "Churyumov–Gerasimenko" po osobama koje su ga otkrile 1969., a to su Klim Ivanovych Churyumov i Svetlana Ivanovna Gerasimenko. Komet je dugačak oko 4 kilometra. Zapravo je riječ o jednoj velikoj planini leda koja putuje svemirom te teži oko 11 milijardi tona. Rotacija mu traje otprilike 12,4 sata, dok mu za jedan krug oko orbite treba 6,45 godine.
Zašto je istraživanje kometa toliko bitno? Odgovor je vrlo jednostavan - kometi u našem Sunčevom sustavu su, prema našem aktualnom znanju, najstarija i najprimitivnija tijela. Drugim riječima, na njima su još uvijek sačuvane spoznaje o materijalu iz kakvog je nastao ovaj naš mali dio svemira, naše planete. I dok su planete, kao naša Zemlja, prošle kroz razne kemijske transformacije, kometi su više-manje ostali kakvi su uvijek i bili. Da ni ne govorimo da se na kometima nalaze kompleksne organske molekule iz kojih je, možda, potekao i život na našoj Zemlji. Sve ovo su itekako grandiozni razlozi da se posvetimo što detaljnijem istraživanju kometa koji kruže našim Sunčevim sustavom, a sada, danas, po prvi put u ljudskoj povijesti sletjeli smo na površinu jednog od njih.
Opširnije o kometima:
Šetnja Sunčevim Sustavom: meteori, asteroidi i kometi
Nakon dugih deset godina putovanja svemirskim prostranstvima, milijardama kilometara daleko od naše planete, Rosetta je danas, nakon kruženja oko kometa, izvela svoj veličanstveni čin - vozilo Philae uspješno je spušteno na površinu, ono se sada već nalazi na površini kometa koji putuje kroz svemir te će od tamo slati natrag signale, fotografije, analizu tla te sve one informacije potrebne za bolje shvaćanje prostranstva izvan našeg plavog planeta.
Komet 67P snimljen iz sonde Rosetta"Definitivno potvrđujemo kako je vozilo na površini", izjavio je prije nekoliko sati direktor leta, Andrea Accomazzo. Robotsko vozilo Philae ispalilo je svoje harpune te se spojilo s površinom kometa 67P. Sedam dugih sati čekalo se na signal potvrde koji je putovao - za nas ograničene svijetom na kojem živimo - nezamislivim daljinama. No, danas popodne je stigao, znak da se vozilo uspješno prizemljilo na površinu kometa pojavio se na ekranima sjedišta ESA misije u njemačkom gradu Darmstadt.
Rosetta: 10 godina putovanja
Oduševljenje je eruptiralo u onom prepoznatljivom zanosu probijanja još jedne barijere znanstvene spoznaje i uspjeha. Svi oduševljeni ovim uspjehom - a oduševljeni bi zaista trebali biti svi - složiti će se da su trenuci poput današnjeg suviše rijetki.
VIDEO: proslava u centru ESA-e povodom uspješnog spuštanja na površinu kometa 67P, 12.11.2014.
Težak je i neugodan osjećaj spoznaje te rijetkosti - pogled prema beskrajnom nebu neminovno nas navodi da se pitamo: "Zašto nismo malo više tamo, a malo manje ovdje?". Jer "tamo" smo u stanju činiti zapanjujuće stvari, poticati ljudsku maštu dajući joj osjećaj grandioznosti i nepokolebljivosti naše evolucije.
Što se pak čini "ovdje"? Rosetta, koja je prošla preko 6 milijardi kilometara da bi sustigla svoj komet o kojem želi znati više, koštala nas je oko 1,3 milijarde USD. Usporedbe radi, američki rat protiv ISIL-a na teritoriju Sirije i Iraka koštati će godišnje, prema novim procjenama američkih organizacija, oko 22 milijarde USD. Zbrojimo pritom i sav onaj novac ubačen u Siriju kako bi se financirali islamistički militanti, što je u konačnici i stvorilo teroristički ISIL, koliko je to kometa prema kojima smo se već mogli uputiti? Koliko tih grandioznih odgovora, onih najintimnijih za nas kao bića Sunčevog sustava, završava u prahu i pepelu suludih ovozemaljskih zločinačkih vojnih potrošnji?
Treba proslaviti ovaj trenutak, treba se radovati pokoravanju kometa 67P, ali zašto nešto ovoliko grandiozno i povijesno prepustiti samo popratnoj senzaciji? Neki će reći: "Sonda sletila na neki pusti komet, a ja nemam što jesti, što se tu ima slaviti?". Slaviti, svakako, ako ništa drugo onda činjenicu da smo kao vrsta sposobni za velike stvari, ali i ta spoznaja treba nas okrenuti ka bitnim pitanjima. Zašto ne bismo imali puno više ovakvih proslava, a i pune tanjure?Zar je to utopija? Da budemo najviše što možemo biti i da svoju kreativnost i rad, kao kolektiv, koristimo u odgonetanju tajni svemira koji nas okružuje? Zar je to tako nedostižno? Naravno da nešto jest fundamentalno pogrešno u našoj osnovi koju živimo kada smo sondom dostigli komet na 6 milijardi kilometara dok strepimo za sirovu egzistenciju u našem svakodnevnom životu.
Ljepota Rosette stoga nam ne bi trebala biti privremeni eskapizam od dnevnih problema, baš suprotno, trebala bi nas potaknuti da još budnije razmišljamo o ovim kontradikcijama i nepravdama. Jer mi kao ljudi želimo i zaslužujemo oboje, i sigurnost koja nam kao ljudskim bićima mora pripadati i udobnost da daleke komete promatramo u miru i bez straha od sutrašnje ovozemaljske stvarnosti.
Neugodne misli mogu nas odvesti u jedno sasvim groteskno promatranje stvari. Otprilike ovako: sondi Rosetta trebalo je deset godina da s naše planete otputuje do kometa 67P i od tamo nam se javi natrag, u popodnevnim satima 12. studenog 2014. Trebamo li zapravo biti sretni da se taj signal uopće imao kome javiti?
Rosetta je napustila planet Zemlju u vrijeme kada su se stvari već poprilično zakomplicirale. Dok je ona putovala mirnim svemirskim prostranstvima na planeti s koje je krenula desile su se strašne stvari. Svemir oko nje je indiferentan i ne zna preko milijun ubijenih Iračana, ne zna za ničim izazvano bombardiranje Libije "natrag u kameno doba". Tamo "gore" nije se čulo za prošlogodišnju eskalaciju oko Sirije, kada je postojala ozbiljna opasnost da bi uključenjem američke vojske u rat moglo brzo doći do uključenja i drugih sila, uz najgore moguće posljedice. Također se niti ništa ne zna niti ne vidi o zbivanjima u Ukrajini i koliko su ista opasna za našu planetu.
Neki od najvećih mislilaca na ovoj planeti, kao što je profesor Noam Chomsky, ovih dana ozbiljno upozoravaju na mogućnost izbijanja nuklearnog rata. Ako se to desi, svi kometi na koje sonde tek moramo poslati, postati će nevažni. Svemir će nastaviti indiferentno postojati mimo nas, a signali poslanih letjelica više se neće imati gdje vratiti.
Mnogi koji su racionalno prevladali praznovjerje endemično za čovjekovu vrstu, teško prihvaćaju da smo "sami u svemiru". No, što ako zaista jesmo tj. ako je evolucija toliko statistički rijetka pojava da se događa, možda, samo jednom? Taj strašan vakuum mogućnosti spoznaje kojeg bi ostavili iza sebe uništavajući sebe toliko je strahovit da bi se njega trebali užasavati svi, bez obzira da li ih njihovi svjetonazori vječno drže u okvirima ovog ili vjeruju u "one" svjetove.
Nikome ne bi trebalo biti svejedno, bar nikome tko je prerastao srednjovjekovne nihilizme koje tragično još uvijek promatramo u ekstremizmima ISIL-a i sličnih skupina na Bliskom istoku.
Nadahnuće svemira trebalo bi nas potaknuti da za njega budemo spremni ovdje, na Zemlji. Ovakvim tempom i ovakvim nesrazmjerima ne može se gotovo ništa. Tek promjenom našeg svijeta možemo se nadati ubrzanim otkrićima nepoznatog, pa možda i za našeg života.
Kada kažemo da "nešto" nije kako treba, to je malo pretjerano širok pojam. Mnogo toga jest kako treba. Dogurali smo daleko i često zaboravljamo na ono dobro oko nas. Nekoć su ljudi bili ushićeni novim ratovima, nepravdama, diskriminacijom, brutalnošću i mnogim drugim ljudskim zaostalostima. Danas je, koliko god prostora bilo za napredak, ipak bolje. Kolektivna spoznaja, primjerice anti-ratna svijest koja jača diljem svijeta, daje nam itekako konkretnu nadu da je napredak moguć.
Približavamo se spoznaji temeljnih problema svijeta u kojem živimo, razlogu zbog kojeg su toliki kometi prazni od naših sondi u svemiru izvan ovog svijeta, kao i toliki tanjuri na stolovima ovog svijeta.
Globalni sustav gdje sićušna manjina ima pravo na sve, a velika većina pravo na ništa, nije svijet na putu prema svemiru, već uništenju. Jedino što danas stoji između nas i pitanja o svemu iznad nas je neljudski sustav ekonomije kojeg se nametnulo kao "prirodnog". Nije prirodan, prirodno je da želimo napredovati kao kolektiv, a ne istrijebiti se kao pojedinci. Prirodno je željeti promjenu, fundamentalnu promjenu, koja bi nas približila ljudskim idealima.
Misiji Rosetta možemo večeras poslati pozdrave s kojih 6 milijardi kilometara udaljenosti uz želju da nas informacije koje će uskoro početi stizati s površine kometa 67P oduševe kao i činjenica da smo kadri tako nešto izvesti, no baš to trebalo bi nas potaknuti i da razmislimo što smo još sve kadri izvesti - možemo li s jednakim ushićenjem tražiti pravdu na ovom svijetu kao što se nadamo odgovorima i spoznajama iz dalekog svemira? Naravno da možemo i moramo jer ne smijemo ostaviti vakuum iza sebe dok još imamo prilike utjecati na to.
Svemir oko nas moramo promatrati i istraživati, ali svijet oko nas moramo mijenjati.
advance
