Vladimir Ferdelji: Vladin PR dežurna je služba za hitne intervencije

Ovoga ljeta bili smo svjedoci svakodnevnog bombardiranja informacijama s margina naše stvarnosti, dok su se ključne teme trpale pod tepih. Nije se raspravljalo o nezaposlenosti, niti su glavna tema bili mogući izlasci iz krize. Preplavljeni smo slikama s našeg prelijepog mora na kojem se odmara sve manje Hrvata, koji žive u sve lošijim uvjetima. U prilozima iz industrije gledali smo arhivske slike već preseljenih pogona ili onih koji će to uskoro postati. Najviši državni dužnosnici otvarali su nove pogone s desetak radnih mjesta, ističući ih kao primjere gospodarskog razvoja.

Intenzivna PR njega Vladinog imidža

Tijekom ljeta, jedino je intenzivno radio Vladin PR. Uz maksimalan angažman, stotine plaćenih profesionalaca nisu u redovnom radnom vremenu mogli kontrolirati sve ispade državnih dužnosnika, a za popravljanje štete u javnosti, radilo se prekovremeno. Čak su unajmljeni i dodatni kapaciteti slobodnih PR agencija, tako da je premijer u jednom trenutku morao reagirati striktnom zabranom takvih unajmljivanja.

Tako su nespretnosti iz najviših krugova vlasti tek djelomično kompenzirane, a u javnosti je ostao prilično jasan trag kontinuiteta, učinjenih gafova svih dosadašnjih vladajućih garnitura. Naime, što dolikuje Jupiteru ne dolikuje volu, govorili su stari Rimljani, pa to i prvi potpredsjednik koristi. Činjenica da svi državni dužnosnici pri zapošljavanju moraju donijeti potvrdu da se protiv njih ne vodi nikakav sudski proces, po njemu, ne vrijedi za tako visoku funkciju. PR je izmislio da je javnost o procesu bila upoznata prije izbora i svejedno ga izabrala. Pri tome je pod tepih stavljeno da se glasalo za listu, a na za osobu, pa nepodopštine nekog člana s liste ne moraju poništiti zasluge ostalih, odnosno da je većina glasača potvrdila da 'mađarski proces' nije dovoljan da bi se glasalo za HDZ.

Dok se krpaju fasade, iz ministarstva i dalje curi

Idilu su upotpunili naši sportski uspjesi, a prvi potpredsjednik nas je uveseljavao svojim objašnjenjima o vlastitom legitimitetu, unatoč donesenoj presudi, teorijom o kadrovskim liderima koji svoj autoritet crpe iz dokazane nestručnosti i partijske pripadnosti, ili o državnim mega-investicijama u toplinsku izolaciju škola i drugih državnih zgrada, a koje će nas zasigurno izvući iz krize. Pri tome je nakon nekoliko smrtonosnih udaraca ostacima brodogradnje i kemijske industrije, naših u povijesti najperspektivnijih industrija, uspio smanjiti industrijsku proizvodnju za desetak posto, pravdajući to čišćenjem otpadaka iz prošlosti. Već odavno bankrotirane građevinske tvrtke nije dirao, jer o tom sektoru nešto zna iz vlastitog iskustva.

Općem veselju brzo se priključio novopečeni ministar prometa velikim planovima za rekonstruiranje poduzeća koja ćemo dati u 'koncesiju' i sitnim e-mail aferama nakon koji je ostalo glavno pitanje: 'Kako to da iz ministarstva cure mailovi?'. I onda se mi mučimo pogađajući je li mreža 'šupljivaka', jesu li ministarstva hakirana, rade li u njima opozicijski šijuni ili još uvijek postoji izvjestan broj hrabrih i istinoljubivih ljudi koji će javnosti dati točnu informaciju i razotkriti nelegalne postupke vlastodržaca.

Ako takvi ljudi postoje, kako to da ih se do sada vladajući nisu riješili, da ih nisu potkupili niti ih prestrašili, pa slobodno svojim jezicima lamentiraju po pisanim, pa čak i elektronskim medijima. Ispada da je postojanje takvih ljudi glavni dokaz da Vlada nije učinila sve kako bi mogla mirno vladati.

Namjerna država i slučajni gafovi

I opet je Vladin PR morao popravljati ministrov imidž u javnosti, pa smo ga ubrzo gledali kako spašava jednu Čehinju na luftiću koja se udaljila od obale, uživajući u čistoći i plavetnilu mora i vjerojatno planirajući samoubojstvo.

Ogroman napor državni PR je uložio kako bi javnost uvjerio da sudar vlakova izbjegnut prisebnošću vlakovođa, ne govori o traljavosti i nesigurnosti sustava, već je dokaz da sustav funkcionira, jer je sudar izbjegnut. Ako sudara vlakova nije bilo, onda je sustav siguran i pouzdan, rekli bi PR-ovci i javnost je kimnula.

Ipak, kad je premijer na sušom ubijenim poljima Slavonije rekao svoju dubokoumnu parabolu o slučajnoj državi, više nije mogao pomoći niti PR! Premijer je morao zasukati rukave pa smo njegovo objašnjenje o 'slučajnoj' i 'namjernoj' državi slušali na Vladi, u informativnim emisijama i svim ostalim medijima.

Oš se kladit...

Ipak, za finalno objašnjenje trebao je intervju premijera na Novoj TV u okviru kojeg smo doživjeli nešto zaista neobično. Premijer je ponudio okladu novinaru, koju je ovaj glatko odbio. Kakav promašaj! Da je prihvatio, gospodin Bago se do kraja života mogao hvaliti da je jedini novinar na svijetu koji je tijekom ekskluzivnog intervjua s premijerom jedne države, dobio (ili izgubio) okladu.

Ljeto je prošlo, PR je naporno radeći pokrio većinu gafova dužnosnika, a vidljivi ostaci već se zaboravljaju. Iskušanim metodama pokusnih balona, pripremom na moguća gora rješenja, te skretanjem pozornosti na marginalne pojave, pripremili su teren za vruću političku jesen. Svjesni činjenice da ni oni nisu mađioničari, te da ne mogu sve ružne istine naše stvarnosti pretvoriti u idilične slike za javnost, ipak sa strepnjom očekuju jesen.

Izvor: www.dnevno.hr