Vlada oktroira prigodničarsku i populističku mjeru „Biram Hrvatsku“ neposredno uoči tradicionalne i masovne migracije iseljenika, iz EU-a u domovinu gdje slave Božić i Novu godinu.
„Biram Hrvatsku“, propovratnički i propreseljenički naivno Plenkovićeva vlada tepa ciljanima cca 4500 mahom mlađih hrvatskih iseljenika i obitelji im u najboljoj radnoj i fertilnoj dobi da se vrate kući iz Irske, Njemačke, Austrije, Švedske, Francuske, Nizozemske, Belgije… i inih dobrostojećih, radno-pravno i na svaki drugi životno relevantan način uljuđenijih od RH eurounijskih demokracija, gdje solidnom zarađuju, cijeni ih se kao ljude i mogu sigurnije planirati obiteljsku budućnost. Navodno, ta demografsko-gospodarska vladina mjera radi samozapošljavanja, pokretanja vlastitih poslova i poboljšanja zabrinjavajuće demografske slike Bijedne Naše – zapravo prigodničarska i populistička; vlada ju oktroira neposredno uoči tradicionalne i masovne migracije tih ljudi iz EU-a u domovinu proslaviti Božić i Novu godinu – namijenjena je i domaćim žiteljima koji se iz istih demografsko-gospodarskih razloga požele preseliti iz urbanijih sredina Bijedne Naše u demografski opustjele krajeve iseljavanjem i tzv. bijelom kugom. Ruku u vatru da premijer Andrej Plenković i vlada komotno mogu objesiti mačku o rep tih (do) 200.000 kuna po povratniku, odnosno (do) 150.000 kuna po preseljeniku kojima im maše pred nosom ne bi li im, je li, tom „domoljubnom“ homeopatijom taknuli nostalgični živac i nagovorili da se sa svojim obiteljima i ušteđevinom vrate na rodna ognjišta.
Ne treba dvojiti da su premijer i operativni autori mjere „Biram Hrvatsku“ imali dobre namjere no, kaže mudar pûk, dobrim je namjerama popločan i put u pakao, pa…Nema šanse. Ljudi koji su toliko propatili u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj bez posla ili na bijednomu minimalcu na rubu preživljavanja, u beznadnomu tzv. dužničkom ropstvu, bez izgleda za doći do vlastitog krova nad glavom, u krajnje nemoralnom/pokvarenom društvu u kojemu stranačka iskaznica – ne znanje, sposobnosti i produktivnost – uvjetuje socijalni položaj, gdje dnevne političke, nacionalne, vjerske, rodne i ine nakaradne podjele/mržnje/podvale… izluđuju normalnog čovjeka, dakle, ljudi koji ne pristaju na taj kukavni život neće se vratiti. Oni su, dakako, već rođenjem i prvim gutljajem majčina mlijeka izabrali Hrvatsku, ali ne Hrvatsku u kakvu ih sada tzv. Judinim škudama vabe Plenković i HDZ-ova vlada. Isti oni koji su ih – u Plenkovićevih pet godina „državotvorne“ politike u Banskim dvorima i tzv. stabilnoj saborskoj većini iseljavanje je iz Bijedne Naše poprimilo dramatične razmjere – trbuhom za kruhom bili otjerali iz vlastite domovine. Pretvorili im domovinu u maćehu.
Jednako i onim stotinama tisuća koji su ostavili svoje pasivne krajeve u Lici, Slavoniji, na Baniji, Dalmatinskoj zagori, itsl. – opljačkane i uništene tvornice, uporpaštena poljoprivredna gospodarstva, etc. – te se preselili u bogatije urbane sredine. Recimo, svaki četvrti žitelj RH živi u Zagrebu. Ti bi isti „državotvorci“, kojima je dobro jer žive u paralelnom svemiru i jer im je katastrofalno stanje životnog standarda građana stvar „percepcije“ budući da „njihova“ država, je li, „svaki dan u svakom pogledu sve više napreduje“ (sic transit, stvar percepcije!?), da se vrate iseljenici i zajedno s urbanim preseljenicima napuče Liku, Baniju, Dalmatinsku zagoru, sela po iseljenim dijelovima Slavonije… Da tamo prave djecu i otvaraju neke svoje businesse, OPG-e, plaćaju poreze i urbi et orbi dokazuju koliko su premijer Plenković i njegova vlada genijalni u borbi protiv tzv. bijele kuge i svake vrsti ekonomskih izazova. Pandemija virusa SARS-CoV-2 bila je ponešto utišala HDZ-ove ministre u tzv. zapovjednim slavospjevima šefu, je li, kada ih se god pita i ne pita – „uspješna vlada premijera Plenkovića, najuspješnija od svih prethodnioh zajedno“ – pa je sada prigodničarski demografsko-gospodarski populizam „Biram Hrvatsku“ promoviran u „hit“ premijerove politike na prijelazu iz ove tragične (više od 12.000 mrtvih od bolesti SARS-CoV-2) u možda još tragičniju sljedeću godinu.
Sudeći po prvim reagiranjima euroiseljenika na društvenim mrežama, izjavama medijima, međusobnim komentarima, kritikama dijela političke, stručne (demografi) i šire društvene javnosti, „Biram Hrvatsku“ samo je još jedan neuspješan Plenković-vladin doprinos zbirci lijepih želja koje, je li, nemaju mnogo veze ni s jadnom demografskom zbíljom u zemlji niti s razlozima zbog kojih bi se iseljeni i koliko-toliko situirani iseljeni hrvatski građani uistinu poželjeli vratiti u domovinu. Zašto bi se baš netko poželio vratiti iz Unije u RH, odnosno preseliti iz Zagreba, Splita, Osijeka, Rijeke, Varaždina, etc. nekamo u Liku, na Baniju, Dalmatinsku zagoru, prazno selo u ravnoj Slavoniji…, gdje su i bog i vrag odavno kazali laku noć? I sâm je premijer Plenković „prečuo“ to pitanje – zašto bi se netko vratio ili preselio!? – te izbjegao prostoseljački logično odgovoriti novinaru Mislavu Bagi neki dan u velikom intervjuu u središnjem Dnevniku Nove TV. Zato da ne mora otkriti javnosti „strategijske“ lumene iz svoga najužeg kruga „demografa“, „ekonomista“, „sociologa“ i takvih od najvećeg povjerenja što su ga naveli na uprizorenje populističke komedije „Biram Hrvatsku“?
Ako je vjerovati službenoj državnoj statistici i demografima koji si ne daju zaprljati ime demagoškim eksperimentima političkih alkemičara na vlasti, prošli je srpanj po broju novorođenčadi bio najgori u 140 godina!No, nema veze who is who u tom vladinu kazalištu kad je znatno važnija činjenica da je premijer Plenković – dok ozbiljne proračunske prioritete, je li, drži na strogoj financijskoj dijeti (zdravstvo, školstvo, socijalu…; životni standard tzv. običnih/malih ljudi) – opet spreman široke ruke posegnuti u javni džep i siromaškom kunom poreznih obveznika pokušati popraviti demografsku i iseljeničku štetu nanesenu RH „državotvornom“ politikom. U pet godina svoje operativne odgovornosti za tzv. stanje zdravlja zemlje i životni standard njezinih građana, premijer RH, neupitni šef vladajućeg HDZ-a i šef-dirigent 76-članog orkestra saborske tzv. stabilne većine Plenković je dužan pokazati neusporedivo jače adute od smiješnih, je li, (do) 200.000, odnosno (do) 150.000 kuna eda bi se iseljenici poželjeli vratiti kući i samozapošljavanjem otvorili unosne businesse, a mlađi ljudi i obitelji iz urbanih sredina pohrlili napučiti sablasne krajeve hrvatske demografske Sahare. U kojoj se tu i tamo još preostala neka baka ili djed u poznoj dobi više ne sjećaju kada su zadnji put čuli plač novorođenčeta u selu ili dječju graju u mjesnoj pučkoj školi.
Da iseljenici i preseljenici, je li, imaju i najmanjeg razloga za izabrati Hrvatsku, a ne Irsku, Njemačku, Austriju, Švedsku…, kamo su otišli suznih očiju, s mučnim grčem u grlu i sočnom psovkom onima zbog kojih moraju napustiti svoj dom i najbliže, ne bi im trebali ni Plenković, ni HDZ, ni saborska tzv. stabilna većina ni svi lonci i bakrači političkog populizma bez realnog pokrića. Ostali bi, radili i pristojno živjeli na svojoj grudi. Ovako… „Gdje ste bili kad smo odlazili!?“ – može se čuti u izjavama tih ljudi ili pročitati na društvenim mrežama. „Ako vi sada trebate nas, mi više ne trebamo vas, licemjerni političari“, „Gotovo je, prošla baba s kolačima“, „Na što da se vratimo u opustošenoj zemlji, na visoke poreze, parafiskalne namete, lihvarske kredite, neuredne zakone što se stalno mijenjaju na štetu poduzetnika…?“ Etc., etc. Prosječna medicinska sestra ili kuhar, građevinar, vodoinstalater, da se ne kaže liječnik, inženjer, etc. u Irskoj, Njemačkoj, Austriji, Švedskoj… otprilike za tri-četiri mjeseca zaradi i više od svote što im sada nude premijer Plenković i ministar mu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović i ne mora se beznadno hrvati s jalovim i prebirokratiziranim sustavom kao u vlastitoj domovini, gdje birokracija guši svaku porentniju inicijativu.
„Demografska revitalizacija Hrvatske ključna je tema, poput klimatskih promjena“, kazao je premijer Plenković neki dan za posjeta građevinskoj tvrtci KFK u Rugvici i gradilištu Poslovnog parka City Island u Buzinskim Krčima, iako bi morao biti svjestan da pet godina njegova premijerovanja nije drugo do li ogroman demografski minus budući da RH godišnje gubi cijeli jedan grad veličine Makarske. „Mjera ‘Biram Hrvatsku’ nadogradnja je mjera samozapošljavanja, ako imate plan i ideju. Želimo dignuti prag potpore sa 130.000 na 150.000 kuna. Oni koji su bili zaposleni negdje u EU dobili bi još 50.000 kuna. Netko tko, recimo, radi u Njemačkoj kao vodoinstalater razmislit će, jer ima vezu s domovinom, stekao je znanje u Njemačkoj i moći će ga primijeniti u Hrvatskoj, a može maksimalno dobiti 200.000 kuna. Što se tiče migracija unutar Hrvatske, ljude će se poticati da idu u ruralne krajeve, za što će dobiti 150.000 kuna za nekog tko se preseli i radi, recimo, u Dalmatinskoj zagori ili na Banovini.
Mjera ‘Biram Hrvatsku’ je samo inicijalni poticaj za koji je u proračunu za 2022. godinu predviđeno više od milijarde kuna. Nitko ne planira da će se jednom mjerom riješiti svi problemi. Ne strahujem ni od toga da će se zlorabiti ovi poticaji, jer postoje kontrolni mehanizmi.“ A ti se mehanizmi, nije tajna, svode na onu da država bez pardona uzima novac iz privatnog džepa i kada treba i kad baš ne bi smjela, ali kada ga mora dati – stoput istu kunu okrene na dlanu. Pa joj najčešće tvrdičluk, sporost i oklijevanje birokratskoga tzv. kontrolnog mehanizma znatno obezvrijede učinak. Jer, tko pravodobno daje, dvostruko daje. Farsa je vladajućih i marginalnih im „partnera“, ako već ne i esencijalno licemjerje, tvrditi da će „inicijalna“, je li, milijarda i 20 milijuna kuna za izabrati Hrvatsku, a ne Irsku, Njemačku, Austriju, Švedsku udariti ukrudbu u više tisuća povratničko-preseljeničkih nježnika i raspaliti baby.boom u pasivnim krajevima. Te će Bijedna Naša, umjesto sada jedne Makarske godišnje na gubitku ubrzo biti godišnje po jednu Makarsku na demografskom – dobitku. Nema šanse.
Ako je vjerovati službenoj državnoj statistici i demografima koji si ne daju zaprljati ime demagoškim eksperimentima političkih alkemičara na vlasti, prošli je srpanj po broju novorođenčadi bio najgori u 140 godina! U samo zadnjih devet godina, Bijedna je Naša zbog vrlo pogubne demografske politike i iseljavanja iz „raja na zemlji“, gdje je „Hrvat opet napokon tisuću godina svoj na svomu“ (sic transit) izgubila više od 2000 razreda djece, a vlasti ne čine ništa učinkovito da barem zaustave slobodni pad nataliteta. U prvih sedam mjeseci 2021. godine rođeno je tek nešto više od 20.000 beba u odnosu na cca 35.000 lani. Demografija jest, što kaže premijer, je li, (pre)važna kao i klimatske promjene, ali između te njegove spoznaje i njezina opredmećenja u premijerskom/upravljačkom djelu nepojmljivea je razlika. Veljače 2018. godine je zbog te razlike („folklorne i neozbiljne vladine demografske politike dok Hrvatska izumire“) naprasno, na presici i pred zabezeknutom Plenkovićevom ministricom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nadom Murganić podnio ostavku perspektivan mladi znanstvenik i državni tajnik za demografiju Marin Strmota.
„Ovo je najgore stanje u Hrvatskoj otkad postoji država i pričati ovako neozbiljno o demografiji“, objasnio je tada javnosti svoj potez, „ja kao mladi čovjek, kao građanin RH, otac dvoje djece, nezaposlene supruge i roditelja ne vjerujem da će se išta riješiti ovakvim pristupom.“ Godinu pak kasnije, uoči prve obljetnice ostavke, kazao je medijima: „Očekivao sam i mislio da će se vlasti možda zbog općeg dojma demografijom ozbiljnije početi baviti, međutim, sve je stalo na nekom vijeću i strategiji. Ne vidim tu ozbiljnije stvari, ljudi se i dalje iseljavaju, država se bavi problema druge vrsti, a nema strateški važnih odluka kakve donose druge zemlje. Nije pokrenuta cijela država radi rješavanja korijena problema. Ne može se očekivati da će se ljudi vraćati iz iseljeništva zbog jedne financijske mjere. Oni otvoreno kažu da su otišli zbog boljih radnih uvjeta i zato što se više cijeni njihov rad, bolja je država, uređenija. Nitko nije rekao da je otišao zbog dječjeg doplatka. Hrvatsko tržište rada je u strukturnim problemima, a reforma školstva ne proučava koga se i za što obrazuje. Imamo STEM-ovce, a gdje je prateća industrija, obrazujemo li opet ljude za iseljavanje u Njemačku i Irsku? Jedna mjera i jedna naknada neće promijeniti sustav u kojemu grcamo već desetljećima“.
I onda u to demografsko živo blato padne s neba Plenković-vladinih 1,02 milijarde kuna za izabrati Hrvatsku umjesto Njemačke, Irske, Austrije…, a da ista HDZ-„partnerska“ i saborska tzv. stabilna većina pet godina ni trc niti mrc o tomu – glede&unatoč alarmima i uglednih domaćih demografa – da od 420 općina tek 31 ima pozitivan prirodni prirast, da samo devet od 127 gradova ima više rođenih no umrlih, odnosno da su sve županije u minusu po prirodnom prirastu. Neki su gradovi specifični. Npr. Imotski ili Metković u blizini granice s BiH, pa se mnoge, je li, ne samo Hrvatice iz susjedne države – zbog nekih „praktičnih“ razloga – tu prijavljuju i rađaju djecu. Ili, primjeri Solina, Kaštela ili Dugog Sela, tvrdi Marin Strmota, koji privlače i udomljuju mlade parove s djecom u prstenu oko velikih gradova u kojima pak natalitet opada. „Ne smijemo obmanjivati javnost i govoriti da je situacija super kad nije super, da su demografi dežurni pesimisti i problem, jer nisu“, izričit je Strmota. „Problem su ovi koji se uopće ne bave problemom i ne rješavaju ga. Iz zemlje se iselilo više od 150.000 ljudi. Demografskoj obnovi neće pomoći nekoliko stotina novorođenčadi. Iselili su se mlađi ljudi, srednje stručne spreme i visokoobrazovani, i to vladi ne trebaju reći demografi, nego poslodavci koji više ne mogu naći zamjenske radnike ni u najbližem susjedstvu.“
Ove je godine RH odobrio više od 70.000 radnih dozvola poslodavcima radi zapošljavanja strane radne snage – čak iz udaljenih zemalja Azije, jer u BiH, Srbiji, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, etc. više nema dovoljno radnika ni za sezonske poslove u građevinarstvu, ugostiteljstvu, turizmu, etc. – a građani su na mukama, pa pribjegavaju kojekavim fušerima kada im u domovima zatreba vodonstalater, ličilac, keramičar, električar, zidar, stolar, pokvari se hladnjak, televizor, štednjak, stroj za pranje rublja… „To mi se još prije desetak godina nije događalo da ne mogu dobiti majstora za neki hitan popravak ili preuređenje u kući“, žali se postarija Riječanka u jednoj tv-emisiji za potrošače. I nije jedina niti je njezin primjer iznimka u zemlji gdje školske i studentske kvote ostaju nepopunjene upravo za deficitarna zanimanja od životne važnosti za normalno funkcioniranje društva. Stanje i trendovi su takvi da je veliko pitanje hoće li za 50 godina ostati na balkanskom kifliću i 3,5 milijuna žitelja, tko će uopće raditi u tzv. realnom sektoru, puniti proračun, mirovinsku i zdravstvenu blagajnu, pa braniti zemlju, itsl.
A premijer Plenković kao da živi u paralelnom svemiru. Egzaltirano zbori o najbržem rastu BDP-a u Uniji, najboljoj turističkoj žetvi, brzorastućem rejtingu u elitnih svjetskih financijskih agencija, planira ekonomski iskorak nad iskoracima do 2030. godine, etc. Kako će to postići, ako nema s kim, ako nema temeljne uvjete: mlade, obrazovane ljude kao nositelje razvoja koji žive i rade u uvjetima dostojnim modernog čovjeka u suvremenomu demokratskom društvu? Koji imaju siguran i pravedno plaćen posao za pošteno odrađen rad u zakonski uređenim/uljuđenim odnosima prava i obaveza, vrlo pristupačno rješenje svoga/obiteljskog stambenog pitanja i osiguranu zdravu/demokratsku društvenu klimu u kojoj neće dominirati, je li, polit-ideološko šaketanje, histerija tmaste prošlosti, nacionalne, vjerske, rodne nesnošljivosti i ine gluposti… Umjesto 200.000/150.000 kuna državnog bakšiša za izabrati Hrvatsku umjesto Irske i Njemačke, premijer Plenković, njegova vlada i saborska tzv. stabilna većina imaju osigurati rečene vrijednosti života u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, pa će i iseljenici i preseljenici sami, prirodnim porivom udariti glanc svojoj domovini koji će izazvati tešku zavist i u Irskoj, i u Austriji, i u Njemačkoj… Bogme, i u samom eurounijskom staklenjaku u Bruxellesu.
Ima li šanse da premijer Plenković, njegova vlada i saborska tzv. stabilna većina za svog mandata otkriju u sebi petlju za taj iskorak u umirućoj si domovini, gdje je prosječna životna dob žitelja 43,6 godina, očekivatni se prosječan životni vijek u samo devet mjeseci snizio na 77,8 godina (u EU je niži samo u Rumunjskoj i Bugarskoj), gdje su stariji od 75 godina najbrojnija dobna skupina (382.200 ljudi po popisu 2011. godine), a najmalobrojnija djeca u dobi do četiri godine (181.500 duša)? Nema šanse baš kao što je nema ni demografsko-gospodarska fatamorgana „Biram Hrvatsku“. Jamačno Plenković, njegova vlada i saborska tzv. stabilna većina – kao ni svi s obiju strana Markovog trga prije njih – nemaju ni sluha niti osjećaja za problem nad problemima, za problem opstanka ovog naroda. Za državu i ozemlje, lako. Što reče pokojni Fric, „nigdar ni tak bilo/ da ni nekak bilo,/ pak ni vazda ne bu/ da nam nekak ne bu“. I na balkanskom kifliću vazda nekakva/nečija/nekomu država bu i vazda neke – valja homo sapiensove jedinke, ako ne Mali Zeleni? – buju to ozemlje nazivali svojom domovinom. Kao i Hrvati, doseljeni tu 795. godine (arheolog Vladimir Sokol) nakon što su po zapovijedi franačkog praprapraoca EU-a Karla Velikoga iz prijestolnice u Aachenu bili porazili Avare i opljačkali im panonski Hring. Povijesni je usud, je li, vražja i nepojmljiva/nepredvidljiva/osvetoljubiva neka stvar?
Ne treba dvojiti da su premijer i operativni autori mjere „Biram Hrvatsku“ imali dobre namjere no, kaže mudar pûk, dobrim je namjerama popločan i put u pakao, pa… Državni je zavod za statistiku zvučan alarm kad je bio objavio da je lani rođeno tek 35.845 djece, najmanje otkako to statistika prati. Ove je nastavne godine čak 53.000 osnovaca (455.819 ukupno) manje no prije osam godina, što daje rečenih više od 2000 razreda i što opet daje za pravo Strmotinoj kritici vladine pronatalitetne politike te mjeri „Biram Hrvatsku“, zapravo, odriče vjerodostojnost. „Hrvatska ima ukupnu depopulaciju, prirodnu depopulaciju i iseljavanje“, kaže demograf. „Među najlošijima smo u Europi i cijelom svijetu. To što svake godine bilježimo sve manje rođenih je samo jedna stvar koja zabrinjava demografsku struku, a trebala bi zabrinjavati i javni sustav, i političare i sve koji se bave nekim razvojem u RH.“ E sad, ako ne zabrinjava premijera do te mjere da demografiju uistinu stavi među svoje, je li, političke/upravljačke prioritete važnije od kupnje polovnih Rafalea F3R i honorara kojekakvim skupinama/pojedincima koji mu utjeruju glasove na biralištima, ništa od „očekivanog“ prebukiranja rodilišta i migracija Irska/Njemačka-Banija te Zagreb/Split-Lika/Dalmatinska zagora… Vladina homeopatska terapija ne pije vodu, treba nešto učinkovitije.
h-alter
