U robnim zalihama im je pustoš, vele nisu ih obnovili nakon lanjskog zagrebačkog potresa, ali zato broje zalogaje načinjene od priloga i donacija građana. Divlji ljudi.
Gdje je to pobogu raslo? Tko je to odgajao? Kako su ispali tako hladni, ironični, nezahvalni, bešćutni, neempatični? Koliki idiot moraš biti da misliš kako bi netko sjeo u auto i otišao u Sisak, Petrinju, Glinu najesti se iz plastičnih, jednokratnih posudica!? Sve su to pitanja koja se građanima roje u glavi dok sluša naše ministre…
Bez obzira na činjenicu što im nikad nisam dala ni pola glasa, bude me sram dok slušam premijerove nebuloze o dojmu, postupnosti ili, pak, prijetnje njegovih da neće majci, kad država preuzme dijeljenje obroka, stanovnici potresom pogođenoga područja jesti koliko hoće i što hoće, već ono što im se da.
Pretpostavljam dvopek i sardine iz konzervi iz najavljenog Medvedovog ”lunch paketa”.
Da je pravde, Vladu, bahate ministre i premijera koji su prvo ”postupno” proslavili vjerske blagdane po svim kalendarima pa se onda nakon dvaju tjedana tek sjetili da bi valjalo organizirati prehranu i smještaj za tisuće postradalih koji ne mogu ili ne smiju u svoje domove, ljude koji spavaju po negrijanim štalama, garažama, izraubovanim prikolicama što prokišnjavaju i popuštaju pod snijegom što posljednjih dana pokriva ranjena sela i gradove, smjestiti zajedno s građanima Gline u kontejnere i hraniti iz Pleterove kuhinje sve dok se taj kraj ne obnovi.
Ti bahati nezahvalnici, kojima je većina nažalost dala povjerenje da nas vode naredne četiri godine, u beskrajnoj dobroti ljudi koji su pohrlili pomoći jednom od najsiromašnijih dijelova Hrvatske ne gledajući pritom na vjeru, nacionalnost, dob i imovinsko stanje, vidjeli su samo prokazivače vlastite nesposobnosti, neorganiziranosti i desetljetne nebrige za to područje.
Iz novinarskih izvještaja i angažmana nevladinih udruga, volontera i pojedinaca zgroženih viđenim oni egoistično ili, bolje rečeno, paranoično iščitavaju samo ugrozu sebe, vlasti, pa trabunjaju o tome da se ne barata činjenicama već dojmom te da se sve radi s jednim jedinim ciljem – demontiranja države.
No istina je sasvim drugačija.
Angažman građana koji su se spontano pokrenuli u želji da barem malo olakšaju strašnu poziciju ljudi na potresom pogođenom području, postavio je visoko ljestvicu suosjećanja i ljudskosti. Inertni državni sustav ne može ju doseći.
Slikovito rečeno građani, navijačke skupine, od Armade do Boysa i Torcide, nevladine udruge svih boja, su Blanka Vlašić za sustav koji ministri i premijer bezočno veličaju s dva tjedna zakašnjenja.
Iskren smijeh jednoga od poznatih hrvatskih kuhara, Mate Jankovića, izazvala je izjava Tomislava Medveda da bi, da se chefovi nisu organizirali Pleter kuhao za sve.
Već dva tjedna Janković i drugi s malih ekrana poznati i nepoznati kuhari, od sedam ujutro do osam navečer, pripremaju i kuhaju na tisuće toplih obroka za građane i brojne volontere koji obilaze to područje i to isključivo od namirnica koje im doniraju građani, a oni pritom svaku donaciju uredno bilježe i evidentiraju.
Demantiraju i da su kuhali s namirnicama Crvenog križa, kako je to u javnosti neodgovorno (valjda na temelju dojma), tvrdio premijer Andrej Plenković.
”Mi nismo ničiji majmuni, vidi se da sustav ne postoji, jer da postoji državna firma bi bila prvi dan na terenu”, kazao je za N1 Janković, opravdano iziritiran neodgovornim izjavama odgovornih. Onih koji nisu u stanju napuniti u godinu dana robne rezerve, a kamoli promptno reagirati pa lažljivo prisvajaju trud spontano organiziranih građana.
Netko posljednjih dana reče kako građani Hrvatske nisu tek narod jedne države – već interventna jedinica. I odista je tako.
Uz uredno plaćene visoke poreze na sve i svašta, u svakoj nevolji koja zemlju snađe oni uvijek iznova skupljaju, prikupljaju, uplaćuju bez obzira na to je li riječ o odronu, poplavi, potresu ili bolesnoj dječici koja medicinsku pomoć moraju tražiti u inozemstvu, jer je u nas zdravstveni sustav tri desetljeća podcjenjivan i zanemarivan.
I ova posljednja katastrofa što nas je uz epidemiju zadesila rječito govori kako stranka na vlasti misli, onako apsolutistički poput Luja XIV. – ”Država to sam ja!” – pa otud valjda i paranoja oko demontaže.
Meteorolozi ovih dana najavljuju hladni val na potresom pogođenom području. Temperature će se spuštati i do minus deset, i vjerojatno onemogućiti dodatnu pomoć cestovno izoliranim selima i zaseocima tog kraja, a moguće i kobnim pokazati ”postupnost” Vlade u protekla dva tjedna…
I vi i ja znamo tko će biti kriv ako se tkogod od napuštene starčadi smrzne u svom srušenom kućerku s crvenom naljepnicom – oni sami, jer pogađate nisu na vrijeme mailom zatražili smještaj ili grijani kontejner…
Sve drugo je dojam i demontaža države, reći će naš premijer.
autograf
Gdje je to pobogu raslo? Tko je to odgajao? Kako su ispali tako hladni, ironični, nezahvalni, bešćutni, neempatični? Koliki idiot moraš biti da misliš kako bi netko sjeo u auto i otišao u Sisak, Petrinju, Glinu najesti se iz plastičnih, jednokratnih posudica!? Sve su to pitanja koja se građanima roje u glavi dok sluša naše ministre…
Bez obzira na činjenicu što im nikad nisam dala ni pola glasa, bude me sram dok slušam premijerove nebuloze o dojmu, postupnosti ili, pak, prijetnje njegovih da neće majci, kad država preuzme dijeljenje obroka, stanovnici potresom pogođenoga područja jesti koliko hoće i što hoće, već ono što im se da.
Pretpostavljam dvopek i sardine iz konzervi iz najavljenog Medvedovog ”lunch paketa”.
Da je pravde, Vladu, bahate ministre i premijera koji su prvo ”postupno” proslavili vjerske blagdane po svim kalendarima pa se onda nakon dvaju tjedana tek sjetili da bi valjalo organizirati prehranu i smještaj za tisuće postradalih koji ne mogu ili ne smiju u svoje domove, ljude koji spavaju po negrijanim štalama, garažama, izraubovanim prikolicama što prokišnjavaju i popuštaju pod snijegom što posljednjih dana pokriva ranjena sela i gradove, smjestiti zajedno s građanima Gline u kontejnere i hraniti iz Pleterove kuhinje sve dok se taj kraj ne obnovi.
Bez obzira na činjenicu što im nikad nisam dala ni pola glasa, bude me sram dok slušam premijerove nebuloze o dojmu, postupnosti ili, pak, prijetnje njegovih da neće majci, kad država preuzme dijeljenje obroka stanovnici potresom pogođenoga područja jesti koliko hoće i što hoće, već ono što im se da
Ti bahati nezahvalnici, kojima je većina nažalost dala povjerenje da nas vode naredne četiri godine, u beskrajnoj dobroti ljudi koji su pohrlili pomoći jednom od najsiromašnijih dijelova Hrvatske ne gledajući pritom na vjeru, nacionalnost, dob i imovinsko stanje, vidjeli su samo prokazivače vlastite nesposobnosti, neorganiziranosti i desetljetne nebrige za to područje.
Iz novinarskih izvještaja i angažmana nevladinih udruga, volontera i pojedinaca zgroženih viđenim oni egoistično ili, bolje rečeno, paranoično iščitavaju samo ugrozu sebe, vlasti, pa trabunjaju o tome da se ne barata činjenicama već dojmom te da se sve radi s jednim jedinim ciljem – demontiranja države.
No istina je sasvim drugačija.
Angažman građana koji su se spontano pokrenuli u želji da barem malo olakšaju strašnu poziciju ljudi na potresom pogođenom području, postavio je visoko ljestvicu suosjećanja i ljudskosti. Inertni državni sustav ne može ju doseći.
Slikovito rečeno građani, navijačke skupine, od Armade do Boysa i Torcide, nevladine udruge svih boja, su Blanka Vlašić za sustav koji ministri i premijer bezočno veličaju s dva tjedna zakašnjenja.
Iskren smijeh jednoga od poznatih hrvatskih kuhara, Mate Jankovića, izazvala je izjava Tomislava Medveda da bi, da se chefovi nisu organizirali Pleter kuhao za sve.
Već dva tjedna Janković i drugi s malih ekrana poznati i nepoznati kuhari, od sedam ujutro do osam navečer, pripremaju i kuhaju na tisuće toplih obroka za građane i brojne volontere koji obilaze to područje i to isključivo od namirnica koje im doniraju građani, a oni pritom svaku donaciju uredno bilježe i evidentiraju.
Demantiraju i da su kuhali s namirnicama Crvenog križa, kako je to u javnosti neodgovorno (valjda na temelju dojma), tvrdio premijer Andrej Plenković.
”Mi nismo ničiji majmuni, vidi se da sustav ne postoji, jer da postoji državna firma bi bila prvi dan na terenu”, kazao je za N1 Janković, opravdano iziritiran neodgovornim izjavama odgovornih. Onih koji nisu u stanju napuniti u godinu dana robne rezerve, a kamoli promptno reagirati pa lažljivo prisvajaju trud spontano organiziranih građana.
Netko posljednjih dana reče kako građani Hrvatske nisu tek narod jedne države, već interventna jedinica. I odista je tako. Uz uredno plaćene visoke poreze na sve i svašta, u svakoj nevolji koja zemlju snađe oni uvijek iznova skupljaju, prikupljaju, uplaćuju bez obzira je li riječ o odronu, poplavi, potresu ili bolesnoj dječici koja medicinsku pomoć moraju tražiti u inozemstvu
Netko posljednjih dana reče kako građani Hrvatske nisu tek narod jedne države – već interventna jedinica. I odista je tako.
Uz uredno plaćene visoke poreze na sve i svašta, u svakoj nevolji koja zemlju snađe oni uvijek iznova skupljaju, prikupljaju, uplaćuju bez obzira na to je li riječ o odronu, poplavi, potresu ili bolesnoj dječici koja medicinsku pomoć moraju tražiti u inozemstvu, jer je u nas zdravstveni sustav tri desetljeća podcjenjivan i zanemarivan.
I ova posljednja katastrofa što nas je uz epidemiju zadesila rječito govori kako stranka na vlasti misli, onako apsolutistički poput Luja XIV. – ”Država to sam ja!” – pa otud valjda i paranoja oko demontaže.
Meteorolozi ovih dana najavljuju hladni val na potresom pogođenom području. Temperature će se spuštati i do minus deset, i vjerojatno onemogućiti dodatnu pomoć cestovno izoliranim selima i zaseocima tog kraja, a moguće i kobnim pokazati ”postupnost” Vlade u protekla dva tjedna…
I vi i ja znamo tko će biti kriv ako se tkogod od napuštene starčadi smrzne u svom srušenom kućerku s crvenom naljepnicom – oni sami, jer pogađate nisu na vrijeme mailom zatražili smještaj ili grijani kontejner…
Sve drugo je dojam i demontaža države, reći će naš premijer.
autograf
