Živi zid i mrtva trka

Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović ulaze u drugi krug predsjedničkih izbora sa izjednačenim šansama za uspjeh, odnosno neuspjeh. Josipović je u prvom krugu dobio 38,46 posto (687 hiljada glasova), Grabar-Kitarović 37,22 posto (665 hiljada). Predsjednička kandidatkinja HDZ-a pritom može računati na veliku većinu glasova koje je u prvom krugu pokupio desničarski kandidat Milan Kujundžić – 6,30 posto, odnosno 112 hiljada glasova. Što se tiče 293 hiljada birača (16,42 posto) koji su se odlučili za aktivista udruge Živi zid Ivana Sinčića, pogriješit će svatko tko te glasove – na temelju ovog ili onog zaključka i argumenta – unaprijed pospremi na jednu ili na drugu stranu. Naročito će pogriješiti Josipović, ako pobjedu bude tražio isključivo među Sinčićevim glasačima, premda će dio tih ljudi u drugom krugu zacijelo zaokružiti Josipovićevo ime.

Ukoliko je, naime, najveći broj Sinčićevih glasača donio svoju izbornu odluku na osnovu onoga što je taj kandidat govorio i zagovarao u kampanji, onda je riječ o kategoriji obespravljenih, poniženih, zgaženih krizom i ogorčenih vladajućim političkim elitama bez obzira na stranački predznak. Pod uvjetom da su slušali Sinčića i zatim glasali za njega, radi se o pobunjenicima protiv postojećeg pravnog i društvenog poretka, o ljudima koji su toliko očajni da rješenje vide jedino u radikalnom i trenutačnom preokretu koji će im skinuti s vrata blokade, ovrhe, banke, sudove, minuse, dugove, i višegodišnje tapkanje u mraku beznađa. Josipović, a ni Grabar-Kitarović, stoga ne mogu računati na glavninu njihovih glasova. Osim toga, tom biračkom tijelu – suočenom sa svakodnevnom egzistencijalnom borbom i prožetom osjećajem nepravde i napuštenosti – svjetonazorska pitanja nisu odlučujuća: nije im zasmetalo što Sinčiću baš i ne smeta 'Za dom spremni!', ili što nema mišljenje o pravu na pobačaj... Time je dodatno sužen Josipovićev potencijal za osjetnije prebacivanje Sinčićevih glasača na svoju stranu, što ne znači da će to lakše uspjeti Kolindi Grabar-Kitarović.

Aktualnom predsjedniku i njegovoj protukandidatkinji sigurnu izbornu pobjedu može donijeti jedino dizanje dijela glasača koji su u nedjelju izabrali da izbjegnu birališta. No to je Josipoviću veći problem nego gospođi Grabar-Kitarović, premda se njegov rezervoar potencijalnih glasova čini širim: u iduća dva tjedna nemoguće je izbrisati dojam o predsjednikovoj petogodišnjoj isključivoj posvećenosti vlastitoj popularnosti, pa makar to značilo i najniže oblike kunktatorstva i proračunatog dodvoravanja nacionalističkom mejnstrimu, i spletkarenje, i kontrolu medija, i privatne obračune umotane u nepostojeća politička načela, i neodgovorni i nejasni izborni program u formi najave redizajniranja Ustava, ako treba i narodnim referendumom... Kao što je i demonstrirao u izbornoj noći, Josipoviću preostaje samo moralističko apeliranje na birače bazirano na širenju straha od povratka kriminalnog HDZ-a na Pantovčak. Pa tko se uhvati – uhvati...