Živi Zid je out, Kolakušić je in!

Živozidašima se dogodilo najgore što im se moglo dogoditi. Postali su sve ono što su tvrdili da preziru i što su obećali iskorijeniti: žrtve vlastite pohlepe. Najprije su se legitimirali kao beskompromisni borci protiv korupcije i materijalnih privilegija političara, prije samo nekoliko dana prikupljali su potpise za referendum protiv financiranja stranaka javnim novcem, da bi na kraju pali upravo zbog privilegija i materijalnih interesa.

Razotkrili su se u vlastitoj laži, što je za ljude koji su pretendirali na vjerodostojnost u bavljenju javnim poslom najgori ishod. Živi zid nije ni prva ni zadnja stranka koja je izdala svoje birače, ali je malo primjera u kojima je raskorak između velebnih obećanja i okrutne stvarnosti tako poražavajući kao u njihovom slučaju.

Naravno da je bizarno što su se u jedinoj protueuropskoj stranci poklali upravo zbog mandata u Europskom parlamentu i abnormalnih privilegija što ih taj mandat donosi. Nije to nikakva posebnost hrvatskih populista i euroskeptika.

Britanski eurofob Nigel Farage mrzi Europsku uniju, ali itekako voli svoju plaću eurozastupnika, pa se zato i na zadnjim europskim izborima, iako Britanija napušta Uniju, kandidirao za još jedan mandat u Europskom parlamentu.

Slično je i s Marine Le Pen, žestokom protivnicom Europske unije, koja sada mora vratiti 300 tisuća eura što ih je nezakonito primila kao eurozastupnica. Iako tvrde da će Europska unija svakog trena propasti, euroskeptici ne bježe od europskog novca.

Tako je i naš Branimir Bunjac, koji sada ne želi prepustiti mandat u Europskom parlamentu Tihomiru Lukaniću - i zbog čega se Živi zid raspada pred našim očima - u intervjuu Novom listu prije nekoliko mjeseci tvrdio kako članstvo u Europskoj uniji nije dobro za Hrvatsku i da Hrvatska treba raspisati referendum o izlasku iz Unije.

Bunjac uvjerava da Unija svojim građanima donosi isključivo patnju, tvrdeći da se bolje živi u Rusiji i Turskoj. I pritom valja imati na umu da je upravo Bunjac najartikuliraniji i najdosljedniji tumač inače potpuno neartikulirane i nedosljedne politike Živog zida, što dovoljno svjedoči o idejnom kaosu u glavama samoproglašenih spasitelja Hrvatske.

Početkom godine Dominik Vuletić iz Živog zida šokirao je otkrivši kako je njihov cilj uvođenje »iliberalne« demokracije u Hrvatskoj, a znamo kako je riječ o konceptu kojeg zagovara autoritarni Viktor Orban.

Ubrzo su ga stranački šefovi demantirali, uvjeravajući da i dalje vjeruju u izravnu demokraciju, sa što više referenduma na kojima bi građani izravno odlučivali o svim ključnim pitanjima. Sudeći prema zadnjim događajima u Živom zidu, ako je vjerovati Bunjcu i Ivanu Pernaru, ta stranka ipak preferira diktaturu.

Bunjac, naime, tvrdi da Živim zidom diktatorski vlada Vladimira Palfi, supruga Ivana Vilibora Sinčića, koja se ponaša kao da je Živi zid njezino privatno vlasništvo. Palfi odlučuje doslovce o svemu, neograničeno i samovoljno. Tako sama sastavlja izborne liste, odlučuje o trošenju stranačkog novca i svim njihovim javnim istupima, a svatko tko joj se suprotstavi istog trena dolazi na listu za odstrel. Ni druga strana, naravno, ne ostaje dužna, pa tako Bunjca i Pernara optužuje za prijetnje i samovolju.

Pa ipak, ovdje nije riječ o ideološkom, pa čak ni o koncepcijskom sukobu. Ideje u ovom trenutku uopće nisu bitne. Ovo je sukob oko raspodjele plijena, zbog osam tisuća eura plaće u Europskom parlamentu. I jedne plaće u Saboru.

Živi zid se diskreditirao pred ljudima koji su mu dali svoj glas, ali to ipak neće diskreditirati protestnu, antisistemsku političku opciju, niti će birači koji su nezadovoljni tradicionalnom političkom ponudom odustati od traganja za novim »spasiteljima«, opsjenarima i prodavačima magle.

O tome svjedoči i nedavni trijumf Mislava Kolakušića. Uostalom, pad Živog zida traje već nekoliko mjeseci, a ovo je samo njegov spektakularan kraj. Živi Zid je out, Kolakušić je in!

novilist