28. avgusta prije 17 godina snage bosanskih Srba ispalile su granatu na sarajevsku tržnicu Markale od koje je ubijeno 43, a ranjeno 84 Sarajlija. Iako je Haški sud utvrdio ko je kriv za ovaj napad na civile, špekulacije o tome sa čijih je položaja došla granata nikad nisu prestale. Dijelom i stoga što je upravo granatiranje Markala bilo okidač za pokretanje vojne intervencije NATO-a.

Snage bosanskih Srba 28. avgusta 1995. godine sa položaja u pravcu Trebevića ispalile su pet granata u pravcu sarajevske tržnice Markale. Sat prije podneva ubijene su 43, a teško povrijeđene 84 osobe.

Masakr, kasnije poznat i kao Markale 2, postao je okidač za pokretanje vojne intervencije NATO snaga po položajima VRS oko Sarajeva. Nakon intervencije srpske su snage pristale na pregovore o primirju, koje će kasnije rezultirati potpisivanjem Dejtonskog sporazuma. Njegov tvorac Ričard Holbruk kasnije je u serijalu „Smrt Jugoslavije“ potvrdio ovu tezu:

„Konačno, sve je bilo čisto za pravi vojni odgovor, a ne smeće.“

Upravo činjenica da je nakon drugog velikog masakra u Sarajevu, gradu nad kojim je vršena konstantna kampanja terora od strane srpskih snaga, došlo do vojne intervencije, poslužila je kao dobra podloga za zamjenu teza. Tako je na mnogim procesima u Hagu, uključujući i onaj protiv Radovana Karadžića, optuženika kojem se, uz genocid, na teret stavlja i ovaj zločin, pokrenuto pitanje ko je ispalio granatu - Armija BiH ili Vojska Republike Srpske.

Ovome su dijelom doprinijeli i krivi signali poslati iz tadašnjeg UNPROFOR-a, čiji su čelnici izjavljivali kako ne znaju ko je ispalio granatu. No, David Harland, bivši član komande UNPROFOR-a, upravo je na suđenju Karadžiću naveo kako nikada nije bilo sumnje da su granate ispaljene sa položaja pod kontrolom VRS. Informacija o tome držana je u tajnosti kako bi se skrila namjera da se NATO sprema za napad.

Da je granata ispaljena sa položaja VRS potvrdio je i Haški tribunal, koji ga je okarakterisao kao jedan od najstrašnijih tokom opsade Sarajeva. Iako je oslobodio odgovornosti po ovoj tački generala Sarajevsko-romanijskog korpusa Dragomira Miloševića, koji je u vrijeme napada bio na liječenju u Beogradu, Haški sud nije ostavio dilemu o tome čija je vojska ispalila granatu:

„Žalbeno vijeće podsjeća da je osoba zadužena za komandu nad Sarajevsko-romanijskim korpusom u Sarajevu u vrijeme dok je Dragomir Milošević bio hospitaliziran u Beogradu bio njegov načelnik štaba, Čedomir Sladoje koji je izdavao naređenja umjesto komandanta.“

Čedomir Sladoje, Miloševićev zamjenik, nije priveden licu pravde.

 

Nasiha Čelebić na Markalama je ostala bez brata. Izjave o tome kako se ne zna ko je pucao i činjenicu da nije uhapšen jedan od onih za koje se sumnja da su odgovorni smatra uvrijedljivom.

Normalno da me vrijeđa. Zna se ko je bio na brdu. Mi nismo krivi, nedužni su stradali. Krivi su“, kaže ona.

Žrtve i danas žive sa traumama. Rasim Koso preživio je granatiranje. Danas je bez noge i sa teškim povredama.

„Loše se osjećam jer imam takve bolove noge. Imam traumu, nespavanje, to je užasno“, opisuje Koso.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović pozvao je institucije BiH da rade svoj posao.

„SIPA i OSA treba intenzivnije da rade na tome da se pohvataju zločinci. To su obeshrabrujuće činjenice. Nikad ne smijemo prestati tragati za zločincima. Nikad ne smijemo prestati obilježavati i prestati se sjećati. Trebamo sve učiniti da se ovakve stvari više nikad ne ponove, da nam ovo bude opomena. Moramo zauvijek tragati za mirom, za ljudima sa kojima ćemo napraviti trajan mir na ovim prostorima“, naglasio je Izetbegović.

U mnoštvu dokaza neki od najsvježijih stižu upravo sa suđenja glavnom komandantu VRS Ratku Mladiću, optuženom za najteže zločine u BiH, i Radovanu Karadžiću. I balistički ekspert optužbe Ričard Higs u Hagu je potvrdio nalaze istraga o eksplozijama u Sarajevu, uključujući i Markale, po kojima su granate bile ispaljene sa položaja Vojske Republike Srpske. Mjesta sumnji, koja već 17 godina nagriza i žrtve i istinu, više nema.

Izvor: www.slobodnaevropa.org