Nije prošlo ni dva mjeseca od našeg pristupanja Uniji, a jedan naš novi mladi autor osvježio je dvojbu koja muči mnoge naše građane posljednjih nekoliko godina: je li pristup EU jedini hrvatski izbor ili postoji neka alternativa poput eventualnog nastavka samostalne opstojnosti? U međuvremenu, možda je premalo vremena proteklo kako bi se uočila ikakva drastična razlika i pozitivni efekti ulaska u Uniju, a niti neke druge države koje još nisu pristupile EU nisu doživjele krah i katastrofu koju propagiraju neki naši EU propagatori. Mnoga su pitanja ostala otvorena.
Mogu li nam pri tome pomoći neki povijesni likovi? Na primjer Jean Jacques Rousseau. On je stanje čovjeka prije udruživanja s drugim ljudima nazvao prirodno stanje. Zbog niza razloga koje sada neću navoditi, a koje će naši inteligentni čitatelji i sami pretpostaviti, ljudi su se u određenom povijesnom trenutku odlučili međusobno povezati u zajednice te iz prirodnog stanja preći u društveno stanje. Pri zasnivanju društvenog stanja presudni je čimbenik definiranje valjanog društvenog ugovora. Kaže Rousseau o društvenom ugovoru:
„Pronaći takav oblik udruživanja što brani i zaštićuje svim zajedničkim snagama osobu i imanje svakog udruženog, i u kojem je svatko, ujedinjavajući se sa svima, pokorava ipak samo sebi i ostaje isto tako slobodan kao i prije.“ Ili
„Svatko od nas ujedinjuje svoju osobnost i svu svoju moć pod vrhovnom upravom opće volje, i primamo u društvo svakog člana kao neodvojivi dio cjeline“ ili
„Odredbe toga ugovora su prešutno odobrene i priznate. Trajnost prešutno odabranih i priznatih odredba traje do njihova narušavanja.“
Hrvatski problem vraća nas na sam početak državnosti kada je velika većina prihvatila blago modificiran društveni ugovor od onih uobičajenih u demokratskim zemljama. Naime, zazivanjem „stališa“ predsjednik Tuđman je narodu ponudio društveni ugovor u kojemu neće svi biti jednaki tj. u kojemu će postojati stališ 200 privilegiranih obitelji koji neće morati raditi ništa doli glumatati davno nestalu hrvatsku aristokraciju. Dakle, problem hrvatskog naroda počinje prihvaćanjem zaostalog srednjovjekovnog aristokratskog društvenog ugovora u kojemu su „ugrađene“ nejednakosti.
Npr. problem poljoprivrede uglavnom je uzrokovan kastom koja niti sadi, niti uzgaja, niti proizvodi, a opet kroz ruke joj prolaze svi hrvatski poljoprivredni proizvodi na koje udara svoju maržu, koju onda plaćaju industrijski prerađivači, trgovci odnosno u konačnici krajnji potrošači. Dio te otimačine odvija se putem „tržišta“, a drugi dio kroz davanja državi. Događa se da seljaci dobivaju u najboljem slučaju bijednih 1.5 kunu po kilogramu žita, a građani plaćaju hljeb od pola kilograma brašna od te iste pšenice, malo kvasca, soli i vode i pet puta više – redovito preko 7 kuna. Kukaju mlinari, propadaju pekari, a nitko ne zna gdje je nestala ta ogromna zarada za krajnje jednostavan proizvod poput kruha.
Ne treba idealizirati Uniju, ali u njoj ipak nisu poznati takva organizacija i takav nakaradni društveni ugovor. Pripajamo joj totalno društveno nekompatibilnu Hrvatsku pa će društveni ugovor biti narušen: ili zbog nakaradne Hrvatske onaj u EU ili zbog demokratičnosti onog Unijinog nakaradni hrvatski. Političari ni jedne od sukobljenih hrvatskih strana još nisu i ne misle pokrenuti proces promjene našeg društvenog ugovora i njegovog eventualnog usklađivanja s onim Unije.
Zašto u Hrvatskoj ne dolazi do promjene društvenog ugovora? S jedne strane zbog toga što političari ne uviđaju apsurdnost i neodrživost ovakvog društvenog uređenja, a s druge strane što nisu u stanju ni prepisati tuđi (možda od EU), a kamoli osmisliti nekakav svoj novi društveni ugovor. U „trulom“ socijalizmu postojao je niz autora koji su to manje ili više uspijevali: od Kidriča, Pijade, do Kardelja, Bakarića, Horvata i ostalih. Zar je moguće kako u današnjoj Hrvatskoj ne postoji niti jedan političar ili politički teoretičar koji bi nas izbavio iz kandži nakaradnog dedinog društvenog ugovora. Dok god se to ne dogodi neće biti priželjkivanih investicija ni stranih ulaganja, Hrvatska neće napredovati, bila u EU ili ostala izvan nje.
from sb underground
