"2001: Odiseja u svemiru" opštr je mjesto sedme umjetnosti pa je velika vjerovatnost da mnogi ovaj kultni film legendarnog Stanleyja Kubricka uzimaju zdravo za gotovo.
Iako film star 50 godina i dan danas izgleda svježe (što je golemo dostignuće, posebno u žanru koji je izuzetno osjetljiv na tehničke inovacije), živimo u vremenima uistinu impresivnih specijalnih efekata koji su, recimo to tako, otupili naša osjetila i zapravo je malo toga što nas može iskreno oduševiti. Kubrickov film pojavio se davne 1968., a žanr znanstvene-fantastike u to se vrijeme još uvijek doživljavao kao nešto neozbiljno, forma koja je najbolje egzistirala u sferi B filma.
Kubrick je učinio nezamislivo i prema scenariju koji je napisao s Arthurom C. Clarkeom stvorio nešto potpuno novo - film koji ne samo da je promijenio stav prema žanru već ga i zauvijek promijenio. Nema suvremenog redatelja koji se upustio u snimanje znanstveno-fantastičnog filma, a da se pritom barem djelomično nije referirao na Kubrickovo remek-djelo.
"Čak i dan danas, '2001' smatramo najboljim SF-om svih vremena. Kako naši filmovi postaju sve spektakularniji, '2001' podsjeća nas da su ideje iza spektakla najvažniji specijalni efekt", izjavio je James Cameron.
A Kubrickov film ne samo da se bavi velikim pitanjima i temama već i nadilazi formu i postaje gotovo duhovno iskustvo, vješto kombinirajući za žanr karakteristične teme kao što su istraživanje svemira, susret s izvanzemaljcima i odnos čovjeka i tehnologije s Nietzscheovim konceptom "Übermenscha", idejom da se svi nalazimo u prijelaznoj fazi između naših majmunolikih predaka i nadljudi.
Iako danas možemo naići na oprečna mišljenja pa u moru hvalospjeva tu i tamo možete naići i na one koji film smatraju 142-minutnim "davežom", nemoguće je poreći golemi utjecaj ne samo na film već i na književnost, glazbu, industriju videoigara, strip pa čak i modu.
No čak i 50 godina kasnije, mnogi i dalje ne znaju sve o filmu koji je završio na mnogim listama najboljih i najutjecajnijih filmova svih vremena. Pokušat ćemo to barem malo ispraviti.
Kako je film nastao
Sve je započelo na jednom ručku na kojem su se u veljači 1964. našli redatelj Stanley Kubrick i Roger Caras s kojim je Kubrick surađivao na njegovu prethodnom filmu "Dr. Strangelove". Kubrick je rekao da želi snimiti film o izvanzemaljcima, a Caras mu je sugerirao da se nađe s Arthurom C. Clarkeom.
Sve je počelo od Clarkeove kratke priče "The Sentinel" na temelju koje je nastao scenarij od 130 stranica koji se nekoliko puta mijenjao tijekom snimanja filma.
Drugi naslovi
Jedan od prvih potencijalnih naslova za film bio je “How the Solar System Was Won”, ali nikada se nije radilo o ozbiljnom naslovu. Prvi ozbiljan naziv bio je "Project: Space", a nakon toga uslijedili su "Across the Sea of Stars", "Universe", "Tunnel to the Stars", "Earth Escape", "Jupiter Window", "Farewell to Earth" i "Planetfall". MGM je 1965. objavio i najavu u kojoj je stajalo da će se film zvati "Journey Beyond the Stars", ali samo dva mjeseca kasnije, Kubrick se odlučio za naslov "2001: A Space Odyssey".
Velika inspiracija
Kao što smo već rekli, "Universe" je bio jedan od potencijalnih naslova, a to nije bilo bez razloga. Naime, jedna od velikih Kubrickovih inspiracija bio je istoimeni 28-minutni dokumentarac iz 1960. koji se bavio temom putovanja svemirom.
Štoviše, angažirao je naratora spomenutog dokumentarca, Douglasa Raina, koji je posudio glas brodskom računalu HAL 9000.
Pomoć Carla Sagana
Budući da nije znao kako s ograničenim budžetom prikazati izvanzemaljske oblike života, potražio je pomoć poznatog astrofizičara Carla Sagana.
"Sugerirao sam da svako eksplicitno prikazivanje naprednih oblika života mora imati najmanje jedan element pogrešnosti i da bi najbolja opcija bila sugerirati, a ne eksplicitno prikazati izvanzemaljce", objasnio je Sagan.
Iako je Kubrick eksperimentirao s nekoliko različitih ideja, na kraju se ipak odlučio za Saganovu opciju.
Gdje je film sniman?
Gotovo sve scene snimljene su u studijima Shepperton i MGM-British Studios, a radilo se o gigantskim setovima s golemim 30 tona teškim kotačem koji je simulirao gravitaciju na brodu Discovery.
Monolit s početka filma zapravo je drven i premazan je posebnom bojom koja mu je dala ekstremno glatku površinu.
Jedina scena koja je snimljena vani bila je ona u kojoj majmun (kojeg glumi Dan Richter) razbija životinjske kosti, a Kubrick se scene kosti koja se pretvara u svemirski brod dosjetio kada je jednom prilikom bacio dršku metle članu ekipe prije početka snimanja.
Inače, sve majmune glumili su pantomimičari koje je predvodio Richter koji je proveo dosta vremena u zoološkim vrtovima, proučavajući čimpanze i gorile.
Pomogla je i NASA
Kako bi se što više toga baziralo u stvarnosti, Kubrick je angažirao i savjetnike iz NASA-e, a radilo se o Harryju Langeu i Fredericku Ordwayju koji su u NASA-i radili na brojnim projektima.
"Kubrick se pobrinuo da svi specijalni efekti budu uvjerljivi i tako dobio realizam koji prije toga nije viđen u filmovima", rekao je Ordway.
Specijalni efekti
O specijalnim efektima u "Odiseji" napisane su brojne knjige, a dovoljno je reći samo da govorimo o vremenima prije računala, što kultnu scenu "zvjezdanih vrata" čini još impresivnijom.
Za specijalne efekte bio je zadužen Douglas Trumbull koji je uz pomoć stakala, crteža, slika, geometrijskih oblika i kemikalija stvorilo nezaboravnu "nadrogiranu" scenu koja i dan danas djeluje kao predug trip na LSD-u.
Originalna glazba
Kubrick je želio da film bude "vizualno, neverbalno iskustvo", a za to je trebao i dobru filmsku glazbu pa je angažirao kompozitora Alexa Northa s kojim je već surađivao na "Spartaku". North je isporučio kompletan soundtrack, ali Kubrick je tijekom postprodukcije odustao o Northovih kompozicija i odlučio se za Straussa.
North je tek tijekom premijere doznao za Kubrickovu odluku. Njegov je soundtrack premijeru doživio tek 1993., a otada se pojavio i na limitiranim izdanjima na vinilu.
HAL-ova pjesma
Scena u kojoj Bowman deaktivira HAL-a koji pjeva "Daisy Bell" inspirirana je posjetom Clarkea Bell Labsu ranih 60-ih tijekom kojeg je računalo IBM 704 pjevao upravo tu pjesmu. Na kraju krajeva, HAL je referenca na IBM jer svako slovo imena zlog računala je jedno slovo udaljeno od IBM-a.
Ipak, Clarke tvrdi da je HAL ispočetka imao ime Athena, a skraćenica se zapravo odnosi na "Heuristically programmed ALgorithmic computer" te je svaka povezanost s IBM-om slučajna.
Izgubljenih 19 minuta
Kubrick je poznat po svojoj tajnovitosti, a priča se i da je znao narediti da se svi rekviziti s filma unište kako nitko ne bi mogao napraviti replike. Isto tako, nije želio da nitko vidi izbačene scene pa je tako nestalo i 19 minuta filma koje ste mogli vidjeti samo na prvoj premijeri održanoj 2. travnja 1968.
Naredio je da se unište i negativi tih 19 minuta. Ipak, 17 od tih 19 minuta pronađeno je 2010. u Kansasu.
6yka
Iako film star 50 godina i dan danas izgleda svježe (što je golemo dostignuće, posebno u žanru koji je izuzetno osjetljiv na tehničke inovacije), živimo u vremenima uistinu impresivnih specijalnih efekata koji su, recimo to tako, otupili naša osjetila i zapravo je malo toga što nas može iskreno oduševiti. Kubrickov film pojavio se davne 1968., a žanr znanstvene-fantastike u to se vrijeme još uvijek doživljavao kao nešto neozbiljno, forma koja je najbolje egzistirala u sferi B filma.
Kubrick je učinio nezamislivo i prema scenariju koji je napisao s Arthurom C. Clarkeom stvorio nešto potpuno novo - film koji ne samo da je promijenio stav prema žanru već ga i zauvijek promijenio. Nema suvremenog redatelja koji se upustio u snimanje znanstveno-fantastičnog filma, a da se pritom barem djelomično nije referirao na Kubrickovo remek-djelo.
"Čak i dan danas, '2001' smatramo najboljim SF-om svih vremena. Kako naši filmovi postaju sve spektakularniji, '2001' podsjeća nas da su ideje iza spektakla najvažniji specijalni efekt", izjavio je James Cameron.
A Kubrickov film ne samo da se bavi velikim pitanjima i temama već i nadilazi formu i postaje gotovo duhovno iskustvo, vješto kombinirajući za žanr karakteristične teme kao što su istraživanje svemira, susret s izvanzemaljcima i odnos čovjeka i tehnologije s Nietzscheovim konceptom "Übermenscha", idejom da se svi nalazimo u prijelaznoj fazi između naših majmunolikih predaka i nadljudi.
Iako danas možemo naići na oprečna mišljenja pa u moru hvalospjeva tu i tamo možete naići i na one koji film smatraju 142-minutnim "davežom", nemoguće je poreći golemi utjecaj ne samo na film već i na književnost, glazbu, industriju videoigara, strip pa čak i modu.
No čak i 50 godina kasnije, mnogi i dalje ne znaju sve o filmu koji je završio na mnogim listama najboljih i najutjecajnijih filmova svih vremena. Pokušat ćemo to barem malo ispraviti.
Kako je film nastao
Sve je započelo na jednom ručku na kojem su se u veljači 1964. našli redatelj Stanley Kubrick i Roger Caras s kojim je Kubrick surađivao na njegovu prethodnom filmu "Dr. Strangelove". Kubrick je rekao da želi snimiti film o izvanzemaljcima, a Caras mu je sugerirao da se nađe s Arthurom C. Clarkeom.
Sve je počelo od Clarkeove kratke priče "The Sentinel" na temelju koje je nastao scenarij od 130 stranica koji se nekoliko puta mijenjao tijekom snimanja filma.
Drugi naslovi
Jedan od prvih potencijalnih naslova za film bio je “How the Solar System Was Won”, ali nikada se nije radilo o ozbiljnom naslovu. Prvi ozbiljan naziv bio je "Project: Space", a nakon toga uslijedili su "Across the Sea of Stars", "Universe", "Tunnel to the Stars", "Earth Escape", "Jupiter Window", "Farewell to Earth" i "Planetfall". MGM je 1965. objavio i najavu u kojoj je stajalo da će se film zvati "Journey Beyond the Stars", ali samo dva mjeseca kasnije, Kubrick se odlučio za naslov "2001: A Space Odyssey".
Velika inspiracija
Kao što smo već rekli, "Universe" je bio jedan od potencijalnih naslova, a to nije bilo bez razloga. Naime, jedna od velikih Kubrickovih inspiracija bio je istoimeni 28-minutni dokumentarac iz 1960. koji se bavio temom putovanja svemirom.
Štoviše, angažirao je naratora spomenutog dokumentarca, Douglasa Raina, koji je posudio glas brodskom računalu HAL 9000.
Pomoć Carla Sagana
Budući da nije znao kako s ograničenim budžetom prikazati izvanzemaljske oblike života, potražio je pomoć poznatog astrofizičara Carla Sagana.
"Sugerirao sam da svako eksplicitno prikazivanje naprednih oblika života mora imati najmanje jedan element pogrešnosti i da bi najbolja opcija bila sugerirati, a ne eksplicitno prikazati izvanzemaljce", objasnio je Sagan.
Iako je Kubrick eksperimentirao s nekoliko različitih ideja, na kraju se ipak odlučio za Saganovu opciju.
Gdje je film sniman?
Gotovo sve scene snimljene su u studijima Shepperton i MGM-British Studios, a radilo se o gigantskim setovima s golemim 30 tona teškim kotačem koji je simulirao gravitaciju na brodu Discovery.
Monolit s početka filma zapravo je drven i premazan je posebnom bojom koja mu je dala ekstremno glatku površinu.
Jedina scena koja je snimljena vani bila je ona u kojoj majmun (kojeg glumi Dan Richter) razbija životinjske kosti, a Kubrick se scene kosti koja se pretvara u svemirski brod dosjetio kada je jednom prilikom bacio dršku metle članu ekipe prije početka snimanja.
Inače, sve majmune glumili su pantomimičari koje je predvodio Richter koji je proveo dosta vremena u zoološkim vrtovima, proučavajući čimpanze i gorile.
Pomogla je i NASA
Kako bi se što više toga baziralo u stvarnosti, Kubrick je angažirao i savjetnike iz NASA-e, a radilo se o Harryju Langeu i Fredericku Ordwayju koji su u NASA-i radili na brojnim projektima.
"Kubrick se pobrinuo da svi specijalni efekti budu uvjerljivi i tako dobio realizam koji prije toga nije viđen u filmovima", rekao je Ordway.
Specijalni efekti
O specijalnim efektima u "Odiseji" napisane su brojne knjige, a dovoljno je reći samo da govorimo o vremenima prije računala, što kultnu scenu "zvjezdanih vrata" čini još impresivnijom.
Za specijalne efekte bio je zadužen Douglas Trumbull koji je uz pomoć stakala, crteža, slika, geometrijskih oblika i kemikalija stvorilo nezaboravnu "nadrogiranu" scenu koja i dan danas djeluje kao predug trip na LSD-u.
Originalna glazba
Kubrick je želio da film bude "vizualno, neverbalno iskustvo", a za to je trebao i dobru filmsku glazbu pa je angažirao kompozitora Alexa Northa s kojim je već surađivao na "Spartaku". North je isporučio kompletan soundtrack, ali Kubrick je tijekom postprodukcije odustao o Northovih kompozicija i odlučio se za Straussa.
North je tek tijekom premijere doznao za Kubrickovu odluku. Njegov je soundtrack premijeru doživio tek 1993., a otada se pojavio i na limitiranim izdanjima na vinilu.
HAL-ova pjesma
Scena u kojoj Bowman deaktivira HAL-a koji pjeva "Daisy Bell" inspirirana je posjetom Clarkea Bell Labsu ranih 60-ih tijekom kojeg je računalo IBM 704 pjevao upravo tu pjesmu. Na kraju krajeva, HAL je referenca na IBM jer svako slovo imena zlog računala je jedno slovo udaljeno od IBM-a.
Ipak, Clarke tvrdi da je HAL ispočetka imao ime Athena, a skraćenica se zapravo odnosi na "Heuristically programmed ALgorithmic computer" te je svaka povezanost s IBM-om slučajna.
Izgubljenih 19 minuta
Kubrick je poznat po svojoj tajnovitosti, a priča se i da je znao narediti da se svi rekviziti s filma unište kako nitko ne bi mogao napraviti replike. Isto tako, nije želio da nitko vidi izbačene scene pa je tako nestalo i 19 minuta filma koje ste mogli vidjeti samo na prvoj premijeri održanoj 2. travnja 1968.
Naredio je da se unište i negativi tih 19 minuta. Ipak, 17 od tih 19 minuta pronađeno je 2010. u Kansasu.
6yka
