Američke vladine i paravladine agencije i organizacije, kao i brojni ekonomski analitičari iz cijelog svijeta, slažu se u jednom i boje se posljedica koje bi sa sobom donio krah američkog dolara. Takav događaj bi se po svom značaju mogao usporediti s krajem Britanskog Carstva ili velikim slomom tri carstva nakon Prvog svjetskog rata.
CIA i FED, dvije institucije koje su nadležne za zaštitu američke države i dolara, suočavaju se s ogomnim poteškoćama, posebno CIA, koja sada mora zaštititi i same Amerikance od rizika vezanih za njihovu valutu.
Dugo godina je unatoč dugu Sjedinjenim Državama rastao BDP, tako da je 50-ih i 60-ih godina na svaki dolar duga dolazilo 2,41 dolara proizvedenog BDP-a. Danas je situacija posve drugačija i na jedan dolar duga se proizvede doslovno mizernih 0,03 dolara BDP-a. Danas su Sjedinjene Države u istoj situaciji recesije u kojoj su bile između 1870. i 1900. godine u vrijeme "Duge depresije", odnosno u razdoblju od 1929. do 1940., za vrijeme "Velike depresije."
Zahvaljujući Drugom svjetskom ratu, kojeg nisu svi narodi su izgubili, te sa svojom Marshallovoim planom i dugovima Njemačke i Japana, kao i okupacijom njihovog teritorija, Amerika je imala velike izdatke, ali još veće prednosti.
U isto vrijeme, napredak nacističke Njemačke i istraživanja Von Brauna u projektima raketa i istraživanju svemira, te napredak u Engleskoj, s računalima u Bletchley Parku i genijalnim Alanom Turingom, što je sve završilo u IBM-u, a od čega su opet korist imali samo Amerikanci.
Alan Turing, računalni genij i matematičar koji je spasio stotine tisuća života, umjesto zahvale, nakon oslobođenja je bio prisliljen izvršiti samoubojstvo, jer je navodno bio homoseksualac.
Ova velika povijesna nepravda je puno manja u usporedbi s izgubiljenih 450 000 američkih vojnika, heroja u ovoj ratnoj avaturi za tuđe interese, prema 27 milijuna Sovjeta, koji su izgublili život u obrani našeg opstanka i naše slobode.
Idiotima koji danas napadaju Rusiju bi bilo dobro da malo pruče povijest, tako bi znali da nas je Rusija spasila od Hitlerovog nacizma, htjeli mi to ili ne u neznanju priznati.
Uz realnu stopu nezaposlenosti od 23%, te više od 50 milijuna Amerikanaca koji se hrane po javnim kuhinjama i 96 milijuna Amerikanaca izvan tržišta rada, SAD stoje vrlo loše i kraj dolara bi im donio manjak od približno 100 000 milijardi dolara. Za usporedbu, Francuski BDP iznosi 2 000 milijardi eura. FED može štampati sav novac koji želi, ali ako taj novac ne cirkulira i ne vraća dobit, od njega nema nikakve pomoći. Danas je stopa po kojoj taj novac cirkulira niža od one iz vremena „Velike depresije“.
56 milijarde dolara FED-a obično podržava 4 300 milijardi duga u proračunskoj bilanci! U 2008. Je ta „poluga“ iznosila 28, a danas 77. Za one koji se ne razumiju u brojke, to je znak nepovratne kome. Kapitalizacija na tržitu obveznica je dovela do toga da je američki BDP iznosio 83% onoga iz vremena „Velike depresije“, a danas iznosi 203% te brojke. Naravno, tržište je precijenjeno najmanje za pola, a samo su ga kamatne stope svedene na nulu privremeno ostavile otvorenim, ali to je kao igra u kojoj, nakon što je netko izgubio sve, ostaje mu samo „čast“.
Vrijednost derivata sada iznosi više od 700 000 milijardi dolara, odnosno 10 puta više od ukupnog svjetskog BDP-a. Apsurdno je misliti da će sve biti redu. Oni koji se ne brinu, mogu se vratiti svojim uobičajenim poslovima i dalje gurati glave u pijesak poput nojeva. Svijet će se rapasti i bez njih, a oni vrlo skupo platiti posljedice.
Proces ne nepovratno pokenut i "urotnici" izvršili udar na SAD i dolar, kao i svu dobit od SDR-a (Special Drawing Rights), posebnih prava koja dolaze od rezervne valute stvorene od strane MMF-a 1969. godine kako bi se zadovoljile rezerve pojedinih naroda u svijetu. To je bio prvi korak prema globalnoj valuti, dakle, prema svjetskoj vladi.
Sa svoje strane, zemlje skupine BRICS su odlučile igrati na kartu Šangajske organizacije za suradnju (SCO), ekonomskog, političkog i vojnog tijela osnovanog 2001. godine od strane euroazijskih zemalja. SCO je jedna od dviju organizacija koja će spasiti svijet, ali i organizacija koja daje poticaj drugima da osnivaju svoje polove u multipolarnom svijetu kojeg je 2007. na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu najavio Vladimir Putin, čime je, naravno, izazvao zgražanje „slobodoljubivog“ i „demokratskog“ Zapada.
Kriza 2008. će izgledati kao smiješan vic u odnosu na ono što je pred nama. Utjeha za neke je što će doživjeti povijesni trenutak - kraj dolara i svjetske dominacije Sjedininjenih Država. Gotovo da nema sumnje da će američki vazali, istog trenutka kada shvate da se to doista događa, promijeniti retoriku, Washingtonu okrenuti leđa, te u nekakvim „povijesnim vezama“ tražiti uporišta za nova „stara prijateljstva“.
Ako nekome ovaj scenarij izgleda „preoptimističan“ ili odveć „pesimističan“, neka se samo sjeti listopada 2013. i najavljene de-dolarizacije od strane Pekinga, kao i prethodnog summita skupine G20 u St.Petersburgu, na kojem su lideri skupine BRICS dogovorili stvaranje alternative Svetskoj banci i MMF-u, te što je u vrlo krakom razdoblju, jedva više od godinu dana, do danas postignuto.
CIA i FED, dvije institucije koje su nadležne za zaštitu američke države i dolara, suočavaju se s ogomnim poteškoćama, posebno CIA, koja sada mora zaštititi i same Amerikance od rizika vezanih za njihovu valutu.
Dugo godina je unatoč dugu Sjedinjenim Državama rastao BDP, tako da je 50-ih i 60-ih godina na svaki dolar duga dolazilo 2,41 dolara proizvedenog BDP-a. Danas je situacija posve drugačija i na jedan dolar duga se proizvede doslovno mizernih 0,03 dolara BDP-a. Danas su Sjedinjene Države u istoj situaciji recesije u kojoj su bile između 1870. i 1900. godine u vrijeme "Duge depresije", odnosno u razdoblju od 1929. do 1940., za vrijeme "Velike depresije."
Zahvaljujući Drugom svjetskom ratu, kojeg nisu svi narodi su izgubili, te sa svojom Marshallovoim planom i dugovima Njemačke i Japana, kao i okupacijom njihovog teritorija, Amerika je imala velike izdatke, ali još veće prednosti.
U isto vrijeme, napredak nacističke Njemačke i istraživanja Von Brauna u projektima raketa i istraživanju svemira, te napredak u Engleskoj, s računalima u Bletchley Parku i genijalnim Alanom Turingom, što je sve završilo u IBM-u, a od čega su opet korist imali samo Amerikanci.
Alan Turing, računalni genij i matematičar koji je spasio stotine tisuća života, umjesto zahvale, nakon oslobođenja je bio prisliljen izvršiti samoubojstvo, jer je navodno bio homoseksualac.
Ova velika povijesna nepravda je puno manja u usporedbi s izgubiljenih 450 000 američkih vojnika, heroja u ovoj ratnoj avaturi za tuđe interese, prema 27 milijuna Sovjeta, koji su izgublili život u obrani našeg opstanka i naše slobode.
Idiotima koji danas napadaju Rusiju bi bilo dobro da malo pruče povijest, tako bi znali da nas je Rusija spasila od Hitlerovog nacizma, htjeli mi to ili ne u neznanju priznati.
Uz realnu stopu nezaposlenosti od 23%, te više od 50 milijuna Amerikanaca koji se hrane po javnim kuhinjama i 96 milijuna Amerikanaca izvan tržišta rada, SAD stoje vrlo loše i kraj dolara bi im donio manjak od približno 100 000 milijardi dolara. Za usporedbu, Francuski BDP iznosi 2 000 milijardi eura. FED može štampati sav novac koji želi, ali ako taj novac ne cirkulira i ne vraća dobit, od njega nema nikakve pomoći. Danas je stopa po kojoj taj novac cirkulira niža od one iz vremena „Velike depresije“.
56 milijarde dolara FED-a obično podržava 4 300 milijardi duga u proračunskoj bilanci! U 2008. Je ta „poluga“ iznosila 28, a danas 77. Za one koji se ne razumiju u brojke, to je znak nepovratne kome. Kapitalizacija na tržitu obveznica je dovela do toga da je američki BDP iznosio 83% onoga iz vremena „Velike depresije“, a danas iznosi 203% te brojke. Naravno, tržište je precijenjeno najmanje za pola, a samo su ga kamatne stope svedene na nulu privremeno ostavile otvorenim, ali to je kao igra u kojoj, nakon što je netko izgubio sve, ostaje mu samo „čast“.
Vrijednost derivata sada iznosi više od 700 000 milijardi dolara, odnosno 10 puta više od ukupnog svjetskog BDP-a. Apsurdno je misliti da će sve biti redu. Oni koji se ne brinu, mogu se vratiti svojim uobičajenim poslovima i dalje gurati glave u pijesak poput nojeva. Svijet će se rapasti i bez njih, a oni vrlo skupo platiti posljedice.
Proces ne nepovratno pokenut i "urotnici" izvršili udar na SAD i dolar, kao i svu dobit od SDR-a (Special Drawing Rights), posebnih prava koja dolaze od rezervne valute stvorene od strane MMF-a 1969. godine kako bi se zadovoljile rezerve pojedinih naroda u svijetu. To je bio prvi korak prema globalnoj valuti, dakle, prema svjetskoj vladi.
Sa svoje strane, zemlje skupine BRICS su odlučile igrati na kartu Šangajske organizacije za suradnju (SCO), ekonomskog, političkog i vojnog tijela osnovanog 2001. godine od strane euroazijskih zemalja. SCO je jedna od dviju organizacija koja će spasiti svijet, ali i organizacija koja daje poticaj drugima da osnivaju svoje polove u multipolarnom svijetu kojeg je 2007. na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu najavio Vladimir Putin, čime je, naravno, izazvao zgražanje „slobodoljubivog“ i „demokratskog“ Zapada.
- će biti ključna godina zbog odluke MMF-a o tome što će činiti s SDR-om, napretka SCO i sučeljavanja Zapada protiv Rusije. Kraj dolara će imati ozbiljan utjecaj na SAD i njihov status velesile. Doći će do ozbiljnih geopolitičkih preokreta, koji će mnoge uplašiti.
Kriza 2008. će izgledati kao smiješan vic u odnosu na ono što je pred nama. Utjeha za neke je što će doživjeti povijesni trenutak - kraj dolara i svjetske dominacije Sjedininjenih Država. Gotovo da nema sumnje da će američki vazali, istog trenutka kada shvate da se to doista događa, promijeniti retoriku, Washingtonu okrenuti leđa, te u nekakvim „povijesnim vezama“ tražiti uporišta za nova „stara prijateljstva“.
Ako nekome ovaj scenarij izgleda „preoptimističan“ ili odveć „pesimističan“, neka se samo sjeti listopada 2013. i najavljene de-dolarizacije od strane Pekinga, kao i prethodnog summita skupine G20 u St.Petersburgu, na kojem su lideri skupine BRICS dogovorili stvaranje alternative Svetskoj banci i MMF-u, te što je u vrlo krakom razdoblju, jedva više od godinu dana, do danas postignuto.
Osim Euroazijske ekonomske unije, već su zaživjeli BRICS Banka i Fond monetarnih rezervi, a Kina je kao lavinu pokrenula trgovinu u nacionalnim valutama. Sada su tu praksu počele provoditi i ostale zemlje, a među posljednjima međusobno čak i jedna Turska s Iranom. Latinska Amerika osniva „Banco del Sur“, nešto slično BRICS Banci , samo za zemlje Središnje i Južne Amerike, a što je najinteresantnije, zemlje poput Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Luksemburga..., otvorile su svoja financijska tržišta kineskom yuanu, što je dokaz posljednje tvrdnje u ovom kratkom osvrtu o kraju američkog dolara kao svjetske rezervne valute. One koji će i dalje uporno tvrditi kako je SAD stabilna zemlja, sa stabilnim financijama i, prije svega, izuzetno jakom ratnom mašinerijom, treba podsjetiti kako svega navedenog, za Amerikance toliko omrznutog multipoarnog svijeta, nije bilo početkom 2014., a sve je počelo jednom rečenicom u kineskom partijskom glasilu u kojoj se spominje „de-amerikanizacija svijeta“ i „slučajnom susretu lidera skupine BRICS na marginama summita G20 u St.Peterburgu“.
