A sada - transparentna vlast!

Dr. sc. Anamarija Musa, prva povjerenica za informacije u Hrvatskoj, docentica je na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirala (1999) i doktorirala u području upravnog prava i uprave (2009). Magistrirala na London School of Economics and Political Science, UK iz područja Europskih politika i upravljanja (2004).

Kako je navedeno na službenoj stranici Centra za demokraciju i pravo "Miko Tripalo", čija je članica, Musa je objavila više od dvadeset znanstvenih i stručnih radova  te brojne prikaze i komentare. Koautorica je priručnika "Europski upravni prostor" (zajedno s prof.dr.sc. Ivanom Koprićem i mr.sc. Gorankom Lalić Novak), i autorica samostalne monografije "Europeizacija i agencijski model javne uprave". Sudjelovala je na nekoliko desetaka međunarodnih  znanstvenih konferencija i skupova, te okruglih stolova i radionica u Hrvatskoj i inozemstvu.  Područja od znanstveno-istraživačkog i stručnog interesa čine europeizacija javne uprave, upravne reforme,
agencije, e-uprava, regulacija iregulatorne
strukture i metode, odnos uprave i građana, odgovornost uprave, kvaliteta uprave, institucionalni dizajn, upravljanje krizama, lokalna samouprava, upravljanje gradovima. Osim na preddiplomskim, diplomskim i doktorskim studijima na matičnom fakultetu predaje i na Fakultetu političkih znanosti te poslijediplomskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Sudjelovala je u znanstvenim projektima (Pravni fakultet, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, europska COST mreža) te policy projektima Europske unije (CARDS) i OECD-a (Sigma). Sudjelovala je, također, i u izradi propisa iz područja javne uprave. Članica je Akademije pravnih znanosti Hrvatske, Instituta za javnu upravu, Hrvatskog politološkog društva te je izvršna urednica biblioteke "Suvremena javna uprava" Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Povjerenik za informiranje nova je institucija, uvedena Zakonom o pravu na pristup informacijama koji je stupio na snagu u ožujku ove godine. Sabor vas je prekjučer imenovao na dužnost povjerenice. Koja je bila vaša motivacija da (privremeno) napustite akademsku karijeru i da se kandidirate na tu funkciju?

Moja je motivacija bila višestruka, ali u osnovi željela sam iskoristiti priliku da i sama nešto poduzmem na praktičnoj razini u ostvarivanju transparentne, odgovorne i efikasne javne vlasti, o kojim standardima pišem i govorim iz akademske perspektive već više godina. Sigurnost i udobnost nije nešto što se danas veže uz akademsku karijeru, naprotiv, radi se o vrlo kompetitivnom i napornom poslu, tako da se za mene u tom smislu neće puno promijeniti. Najveća promjena, i ono čemu se veselim jest moći nešto neposredno promijeniti nabolje za građane ove zemlje. Nadam se da ću u tome uspjeti, ali sam svjesna da će to ovisiti i o drugima, ne samo o meni i uredu.

Što biste prvo trebali napraviti nakon što počnete raditi na novoj dužnosti?

Prvi koraci odnosit će se na organizaciju novog ureda - preuzimanje Odjela za pravo na pristup informacijama AZOP-a te izradu potrebnih pravnih akata, prije svega poslovnika te pratećih pravilnika kojima će se definirati podloga za obavljanje funkcija povjerenika, izradu nove mrežne stranice koja bi u potpunosti zadovoljavala i obveznike prava na pristup informacijama i korisnike tog prava sukladno europskim standardima. Najveći izazov odnosi se na organiziranje novih funkcija - novine se prije svega odnose na inspekcijski nadzor te omogućavanje realizacije  prava na ponovnu upotrebu informacija. U odnosu na postojeće funkcije, potrebno je prvo snimiti stanje, utvrditi opterećenje i potrebne preinake u radu te uspostaviti suradnju s odgovarajućim tijelima koja također sudjeluju u provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama. I posebno pratiti inozemna iskustva i uspostavljati suradnju s institucijama u drugim zemljama, ali i domaćim institucijama koje rade na jačanju transparentnosti, ali i onima koji se bave zaštićenim podacima, od osobnih, tajnih, itd.

Kako će izgledati tranzicija dijela Agencije za zaštitu osobnih podataka u vaš ured?

Tranzicije su kod nas uobičajene, s obzirom da su se i dosad mnoge organizacije i tijela spajale i transformirale, tako da u tom smislu ne bi smjelo biti problema. Očekujem pomoć Ministarstva uprave, Ministarstva financija te drugih institucija, kao što je Državni ured za upravljanje državnom imovinom. Naravno, za taj više tehnički dio posla trebat će neko vrijeme, ali nadam se da se to neće negativno odraziti na samu provedbu zakona, u smislu kašnjenja s početkom punog funkcioniranja. U prvoj godini bi trebalo postaviti na noge sve stupove na kojima počiva ovo pravo.

Kako biste ocijenili dosadašnju realizaciju prava građana na pristup informacijama? Vidite li neki napredak u ostvarivanju toga prava otkad je 2003. godine prvi put donesen ZPPI pa do današnjeg dana? U čemu vidite osnovne poteškoće u implementaciji toga prava u ovom trenutku?

Sigurno je da pomaka ima, tome pridonosi i promjena klime, veća očekivanja građana, otvaranje mogućnosti korištenjem informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Međutim, oni su nedovoljni, u deset godina trebalo je učiniti više, a ono što je ključni problem jest da se čini da nije svima u potpunosti jasno da su javna tijela i javne funkcije nešto što je u interesu javnosti i da su javne informacije nešto što se ne smije skrivati od te iste javnosti. Novi Zakon je solidan, ali bez promjene načina razmišljanja uloga povjerenika bi bila policijska, što ne bi smjela biti. Ključno je razmotriti i potrebne promjene u korespondirajućim propisima, kao što su propisi koji reguliraju tajne podatke, educirati tijela javne vlasti, uspostaviti odgovarajuće standarde, promovirati kulturu transparentnosti u društvu, itd. Na sve to dosadašnji kapaciteti AZOP-a, koji se ipak primarno fokusirao na osobne podatke, nisu mogliodgovoriti
Tijela javne vlasti trebala bi bitne informacije o svojem radu imati objavljene na internetu.  Prema našem prošlogodišnjem uvidu, ona često ne udovoljavaju tim standardima. Na koji se način to može promijeniti?

Povjerenik ima na raspolaganju različite instrumente za osiguravanje poštivanja zakona i standarda transparentnosti, a posebno ću usmjeriti pažnju na edukaciju i promociju prava na pristup informacijama, jer smatram da usvajanje odgovarajućih vrijednosti i stava prema tom pravu čini najveći dio posla u osiguravanju njegova poštivanja. Razvoj kulture transparentnosti treba biti glavni zadatak u prvom mandatu povjerenika. Za pet godina, koliko je mandat povjerenika, u tom smislu bi se stvari trebale značajno promijeniti.

Kao novinar koji se pokušava koristiti sustavom prava na pristup informacijama, imam dojam da sustav posebno nezadovoljavajuće funkcionira kada se radi o "delikatnim" informacijama koje bi trebale biti javne, ali bi njihovo objavljivanje na neki način "kompromitiralo" tijelo javne vlasti koje ih posjeduje,  ukazalo bi na moguće nezakonitosti odnosno na indicije o zloupotrebama položaja. Smatrate li da će se dostupnost takvih informacija ubuduće unaprijediti?

Transparentnost ima u velikoj mjeri preventivnu ulogu upravo u sprječavanju nastajanja i smanjivanju mogućnosti za, kako kažete, 'kompromitirajućeg' ponašanja. Što je vlast u većem stupnju transparentna, manje su mogućnosti zloupotreba i time manja šteta za javni interes. Tu ulogu ne igra međutim, samo transparentnost prema ZPPI  nego i poštivanje odredbi drugih zakona, npr. o financijskom upravljanju, ali i funkcioniranje svih nadležnih institucija. Međutim, očekujem da će se kroz slučajeve koji dođu do povjerenika uspostaviti standardi za transparentno ponašanje tijela javne vlasti, da će u većoj mjeri biti poznato što bi javnost trebala znati. Sad u tom smislu imamo totalnu konfuziju, i na strani tijela javne vlasti, ali i na strani medija i građana. Kad ništa nije sasvim transparentno, stvara se očekivanje da apsolutno sve treba biti javno. A ni to nije rješenje, jer i to košta i troši resurse i vrijeme. Uglavnom, smjernice, priručnici, definiranje standarda, dobra praksa, to su sve instrumenti kroz koje ćemo nastojati razjasniti stvari u tom području. To neće biti lak posao, ali upravo je to svrha ove institucije.Kako komentirate činjenicu da pojedina tijela javne vlasti, pa čak i ministarstva, posve ignoriraju zahtjeve za pružanjem informacija? Prema podacima kojima raspolažem, ignoriraju čak i rješenja i naloge Agencije za zaštitu osobnih podataka, koja je dosad obavljala funkciju povjerenika za informiranje...

Uz preventivne, od koristi će biti i mjere kojima se sankcioniraju nedopuštena ponašanja. Smatram da javnost treba znati i koja su to tijela koja ne poštuju zakonske obaveze, odluke drugih tijela, posebno sudova. Nažalost, ta se situacija ne odnosi samo na PPI nego je i generalno prisutna. Jačanje načela zakonitosti, pravne sigurnosti i odgovornosti svih tijela treba biti i u srži buduće reforme javne uprave, a transparentnost u radu je za sve to preduvjet.

Jedna od bitnih novosti jest u tome što će vaš ured imati ovlasti inspekcijskog nadzora. Možete li široj javnosti objasniti o čemu se radi? Kako ćete obrazovati inspekcijsku službu? Možete li procijeniti koliko bi ona trebala biti brojna?

Inspekcijski poslovi dio su redovnih poslova tijela državne uprave, tu nema nekih nepoznanica, a Zakon je u tom smislu dovoljno jasan. Sigurno da bi uredu pomoglo da angažira osobu koja je iskusna u provedbi nadzora. U osnovi, inspektor prati poštuje li tijelo javne vlasti Zakon u smislu provedbe zakonom propisanih aktivnosti i objave informacija, a može djelovati temeljem predstavke (korisnika ili trećeg) odnosno po službenoj dužnosti. S obzirom na zaista širok krug tijela javne vlasti koje su obveznici zakona,  poželjan broj inspektora sigurno je veći od onih koji će se stvarno moći angažirati, a očekujem da bi najmanje 4-5 inspektora trebalo zaposliti unutar prve dvije godine rada ureda.

Novi Zakon o pravu na pristup informacijama, za razliku od prethodnoga, ima dobro razrađene kaznene odredbe za  tijela javne vlasti i njihove čelnike koji krše pravo na informaciju. Smatrate li da ćete trebati često za njima posezati?

Vjerojatno će u prvo vrijeme uloga sankcioniranja biti veća, s obzirom da će se tako pomoći uspostavljanje standarda i promoviranje zakonitog ponašanja.U kombinaciji s preventivnim mjerama, prije svega edukcijom i promocijom te osiguravanjem poštivanja Zakona u onom dijelu gdje se traži proaktivna objava informacija, te bi mjere trebale polučiti rezultate kako u faktičnom smanjenju kršenja zakona, tako i u percepciji građana u kojoj je mjeri vlast transparentna.Smatrate li da sudjelovanje Hrvatske u Partnerstvu za otvorenu vlast doprinosi otvaranju sustava i objavljivanju informacija koje bi trebale biti javne?

Iz prve ruke sam imala prilike vidjeti da je Partnerstvo za otvorenu vlast djelovalo kao forum za razmatranje važnih pitanja, od kojih su neka bila i riješena u praksi. Naravno, stvari su mogle biti i bolje, ali često je razlog bio nedostatak sredstava i ljudi da se neki posao obavi. I Partnerstvo je odradilo tek prvu fazu rada, vjerujem da će i ono, sada i s novom institucijom, imati veću snagu.

S kolikim godišnjim budžetom bi ured povjerenice za informiranje trebao raspolagati? GONG procjenjuje da se radi o približno 5,5 milijuna kuna. Izgleda da vam predstoji "bitka za budžet", o čijem će se ishodu vidjeti koliko politika doista ozbiljno misli kad govori o pravu na pristup informacijama?

Uz donošenje odgovarajućih akata, financijsko pitanje bit će jedno od prvih i ključnih za funkcioniranje ureda, uključujući i sam smještaj ureda. S obzirom na zakonom utvrđene ovlasti te dosadašnje nedovoljne ljudske resurse AZOP-ova Odjela za pravo na pristup informacijama, sigurno je da će trebati angažirati dodatne službenike. Ne znači to nužno i značajna nova zapošljavanja, jer se jedan dio potrebnih kadrova vjerojatno može angažirati i razmještajem, od postojećih službenika u državnoj upravi, posebno onih koji imaju iskustva u nekim od ključnih poslova, kao što je npr. inspekcijski nadzor. O točnom broju sad ne mogu govoriti, ali prema komparativnim iskustvima, za obavljanje ovog posla potrebno je više ljudi, najmanje 12, optimalno 15, barem prema onome što se sada čini. I taj će postupak biti vođen transparentno, mislim da i sama institucija mora poštivati standarde koje promovira.Dojam je da je javnost vrlo loše obaviještena o vlastitom pravu na pristup informacijama. Namjeravate li provoditi javne kampanje senzibilizacije građana?

Apsolutno, to će biti jedan od osnovnih zadataka, posebno u prve dvije godine rada, nakon čega treba evaluirati učinjeno. Transparentnost je dvosmjeran proces - tijela javne vlasti trebaju znati i da građani očekuju transparentnost i pristup javnim informacijama. Očekivanja građana prema javnoj vlasti određuju kakva će ona biti, uz potrebne zakonske preduvjete.

---

^{Članak je objavljen u okviru projekta Udruge za nezavisnu medijsku kulturu Pravo novinara na pristup informacijama, koji financira Balkan Trust for Democracy.}



Izvor: H-alter