Upoznat ću vas kako je jedno pismo, bez namjere da uznemiri, napisano iz srca i uvjerenja jednog poštovatelja umjetnosti, da bi se odala počast velikanu likovne umjetnost iz našeg kraja, postalo test zrelosti Grada Slavonskog Broda, kako je razotkrilo prioritete gradske vlasti odnosno kako je do srži ogolililo strukturne slabosti sustava i nedopustivu ograničenost koja upravo vrijeđa predane konzumente Ljepote.

Postoje gradovi koji znaju čuvati svoje umjetnike, i postoje gradovi koji ih se sjete samo kad je zgodno. Slavonski Brod imao je priliku obilježiti dvadesetu obljetnicu smrti Zdravka Ćosića, znamenitog akvarelista, izložbom koja je već imala osigurane radove, institucionalne kontakte i spremnost privatnog kolekcionara da preuzme dio tereta organizacije. Imao je priliku pokazati da kultura nije dekor, nego temelj identiteta. I onda je odustao. Ne zbog elementarne nemogućnosti. Ne zbog izvanredne situacije. Nego zbog novca i neusuglašavanja na amaterski način. Zbog administrativnog natezanja. Zbog klasične birokratske nelagode pred odgovornošću. To nije samo organizacijska odluka. To je poruka. Jer ako grad nema snage organizirati izložbu umjetnika koji mu pripada, ako se pred prvom preprekom povlači i skriva iza budžetskih stavki i proceduralnih nesuglasica, onda se moramo zapitati što uopće podrazumijevamo pod kulturnom politikom? Je li kultura tek prigodničarska dekoracija? Ili je temelj identiteta? Grad koji zaboravlja svoje umjetnike ne gubi samo jednu izložbu. Gubi mjeru vlastite ozbiljnosti.

Autor pisma je Matija Prka, liječnik, veliki i istinski poklonik opusa Zdravka Ćosića i strastveni kolekcionar njegovih slika. Njegovo pismo iz sredine prošle godine, citiram u cijelosti:  

Poštovani gradonačelniče gosp. Duspara / pročelniče Upravnog odjela za društvene djelatnosti gosp. Holik,

obraćam vam se kao rođeni Brođanin, liječnik i dugogodišnji kolekcionar djela Zdravka Ćosića, slikara čije je ime neraskidivo vezano uz duh, pejzaž i povijest našega grada. Riječ je o autoru koji je svojim akvarelima i uljima zabilježio ne samo krajolike, već i samu dušu ovoga podneblja - u bojama, linijama i tišini papira.

Smatram da je došlo vrijeme da Ćosić dobije izložbu kakvu zaslužuje - u srcu Broda, pred očima svojih Brođana. Kao vlasnik zbirke koja sadrži neka od njegovih najvrjednijih djela koja su već izlagana u Osijeku u prosincu 2023. godine, a uskoro će biti opet u Novalji u rujnu ove godine, spreman sam ih ustupiti za javno izlaganje i sudjelovati u organizaciji izložbe koja bi se održala u veljači 2026. u Slavonskom Brodu.

Potreban mi je partner. Grad. Konkretno, prostor (poput Galerije Ružić / Likovnog salona / Gradske vijećnice), logistička podrška (plakati, katalog, prijevoz, rasvjeta, postav, zaštita), i mogućnost suradnje s lokalnim medijima.

Ova izložba radnog naziva: Svjetlo i voda - Izabrana ulja na platnu panonskih i mediteranskih motiva iz 1970-ih; obuhvatila bi 30-ak reprezentativnih djela iz fundusa Spomen-muzeja biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu i Zbirke Prka. Osim sto bi bila sjajan kulturni događaj – bila bi i čin sjećanja, poštovanja i identiteta na velikog slikara čiju bi dvadesetogodišnjicu smrti dostojno obilježili (23. veljače 2026.). U vremenu kad se sve više brišu tragovi lokalnog, Ćosić je naša živa memorija.

Stojim vam na raspolaganju za sastanak i detaljan razgovor o mogućoj suradnji. Bit ću poslovno / privatno u Slavonskom Brodu 8. i 10. srpnja, te dane između 9:00 i 13:00 slobodan sam u bilo koje vrijeme.

Pročelnik Ivan Holik, u svom veoma korektnom odgovoru, uputio ga je da se obrati ravnateljici Romani Tekić, ravnateljici Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, koja brine i rukovodi terminskim planom i programom izložbi.

Romana Tekić u telefonskom razgovoru s Prkom podržala je da slike (ulja na platnu) budu samo iz Spomen-muzeja u Đakovu i Prkine zbirke, jer je to organizacijski znatno lakše. S obzirom na smatra da je najbolje napraviti tematsku izlozbu ulja iz 1970-ih, s ukupno tridesetak djela od kojih bi šest bilo iz Zbirke Prka. Gđa Tekić je predlaže da uvodne tekstove za katalog napišu Branimir Pešut, Matija Prka i don Anton Šuljić. Da se radilo o ozbiljnim namjerama Grada, svjedoči i mail Romane Tekić koji je uputila na adresu: muzej.biskupa.strossmayera@djos.hr

Poštovani,

obraćam Vam se ispred Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda sa molbom za suradnju u realizaciji izložbe Zdravka Ćosića krajem veljače 2026. godine u Slavonskom Brodu. Izložbu je inicirao Matija Prka, rođeni Brođanin, liječnik i dugogodišnji kolekcionar djela Zdravka Ćosića, slikara čije je ime neraskidivo vezano uz duh, pejzaž i povijest našega grada. Riječ je o autoru koji je svojim akvarelima i uljima zabilježio ne samo krajolike, već i samu dušu ovoga podneblja - u bojama, linijama i tišini papira.

Kao vlasnik zbirke koja sadrži neka od njegovih najvrjednijih djela koja su već izlagana u Osijeku u prosincu 2023. godine, a uskoro će biti opet u Novalji u rujnu ove godine, spreman  ih je ustupiti za javno izlaganje i sudjelovati u organizaciji izložbe koja bi se održala u veljači 2026. u Slavonskom Brodu.

Ova izložba radnog naziva:Panonski i mediteranski krajolici - Izabrana ulja na platnu  iz 1970-ih; obuhvatila bi 30-ak reprezentativnih djela iz fundusa Spomen-muzeja biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu i Zbirke Prka. Osim sto bi bila sjajan kulturni događaj – bila bi i čin sjećanja, poštovanja i identiteta na velikog slikara čiju bi dvadesetogodišnjicu smrti dostojno obilježili (23. veljače 2026.). U vremenu kad se sve više brišu tragovi lokalnog, Ćosić je naša živa memorija.

 Stoga Vas molimo za suradnju u vidu posudbe Ćosićevih radova iz Vašeg fundusa za izložbu u Slavonskom Brodu.

 Unaprijed hvala,

s poštovanjem,

 Romana Tekić, ravnateljica Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda

Iz kojih je razloga Romana Tekić, No. 1 Grada za izložbe, tražila suglasnost od Arhiva u Slavonskom Brodu, i ultimativnu suradnju sa Slavonskim Kobašem, zašto se subordinacijski podredila, a trebala je obratno - nije najjasnije. Uglavnom dobiva odbijenicu.

Poštovana i draga Romana,

vezano uz telefonski razgovor i ranije dopisivanje, ovom prilikom želim se ispričati na kasnom javljanju. Naime, u komunikaciji s predsjednikom KUD-a "Matija Gubec" iz Slavonskog Kobaša gosp. Antunom Baćom zaključili smo kako ne bismo mogli sudjelovati u organizaciji izložbe planirane za sljedeću godinu u Slavonskom Brodu.

Naš je Ogranak početkom godine odlučio sljedeće godine postaviti spomen-ploču Zdravku Ćosiću na Markovom trgu u Slavonskom Kobašu gdje već stoje dvije spomen-ploče, a u listopadu ove godine bit će postavljena i četvrta.

Što se tiče organizacije izložbe, jako mi je drago da će se izložiti djela iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Svakako ćemo pozvati naše članove da posjete izložbu. Što se same organizacije tiče, tu nećemo moći sudjelovati jer je planirana izložba povodom 20. obljetnice Ćosićeve smrti u Zagrebu sljedeće godine. U taj se program planiramo aktivnije uključiti kao suorganizatori s kobaškim KUD-om, Općinom Oriovac i još nekim drugim privatnim osobama koje su pokrenule ovu inicijativu.

Zbog skromnim financijskih prilika, naš Ogranak nema dovoljna sredstva za sudjelovanjem u obje organizacije.

Srdačan pozdrav,

doc. dr. sc. Josip Jagodar

Zbora narodne garde 13

35255 Slavonski Kobaš

Hrvatska/Croatia

Na tom prijelomu Matija Prka je od Romane Tekić obaviješten kako Centrom za nematerijalnu kulturnu baštinu u Tvrđavi upravlja Odjel za gospodarstvo Grada koji ga iznajmljuje, te da izložbu tamo nije moguće održati. Nakon toga mu je rečeno da će se izložba pokušati održati u dogovoru s gosp. Jagodarom u Državnom arhivu, no i od toga nije bilo ništa, a Grad je u međuvremenu otkazao financiranje izložbe.

Slavonski Brod uspio je učiniti nešto što nije lako za razumjeti. Najprije pristati na izložbu posvećenu slikaru čije je ime utkano u identitet grada, a zatim od nje odustati. Riječ je, ponavljam, o Zdravku Ćosiću. O umjetniku koji nije tek još jedno ime u katalogu, nego dio vizualne memorije ovoga kraja. Planirana izložba trebala je obilježiti dvadesetu obljetnicu njegove smrti 2026. godine, uz djela iz fundusa Spomen-muzej biskupa Josipa Jurja Strossmayera i privatne zbirke. Postojao je i dogovor s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom o posudbi radova. Dakle, projekt je bio realan. I onda je Grad odustao. Službeno, razlog je bio novac i neusuglašavanje s Državnim arhivom u Slavonskom Brodu i akterima iz Slavonskog Kobaša. Neslužbeno? Strah od odgovornosti i kronični manjak vizije. Kultura nije samo adventska kućica i pozornica s razglasom. Nije protokol. Nije fotografija za društvene mreže. Kultura je sposobnost da prepoznamo vlastitu vrijednost, i da je zaštitimo.

Grad je prvo rekao “da”, a onda se povukao čim je trebalo uložiti novac i autoritet. To nije racionalna štednja. To je poruka da je baština je potrošna. Identitet je sekundaran. Umjetnik može čekati. Zar nitko u gradskoj upravi nije osjetio nelagodu? Zar nema elementarnog stida u činjenici da su institucije izvan Broda spremne čuvati i izlagati Ćosića, dok njegov grad diže ruke? Ovdje nije riječ o jednoj izložbi. Riječ je o obrascu. O mentalitetu u kojem se kultura promatra kao trošak koji treba minimalizirati, a ne kao temelj koji treba graditi. O birokraciji koja će radije povući projekt nego preuzeti rizik koordinacije i odgovornosti. Grad koji se odriče svojih umjetnika polako se odriče i vlastitog pamćenja. A grad bez pamćenja je samo administrativna jedinica s proračunom. Možda je pravo pitanje jednostavno: čega se zapravo boji Slavonski Brod? Troška? Kritike? Ili činjenice da kultura traži hrabrost? Jer hrabrosti ovdje nije bilo.

Ovdje problem nije samo administrativni. Problem je manjak elementarne kulturne pristojnosti u javnom prostoru. Kad nekome kažeš “da”, pa tjednima pregovaraš, dogovaraš posudbe s institucijama poput Spomen-muzej biskupa Josipa Jurja Strossmayera ili Đakovačko-osječkom nadbiskupijom, pa se onda povučeš bez jasne, transparentne i pravodobne komunikacije, to nije samo organizacijski propust. To je pitanje profesionalne etike. To je pitanje poštovanja. U cijelom slučaju nije problem samo novac. Problem je način. U javnom prostoru riječ “da” obvezuje. Ona podrazumijeva odgovornost, kontinuitet i poštovanje prema sugovornicima. Kada se ta riječ olako povuče, ostaje dojam improvizacije i neozbiljnosti. A to je luksuz koji si grad ne bi smio dopuštati.

Prkino obraćanje gradu nije bilo napadačko. Nije bilo ultimativno. Nije bilo interesno u uskom smislu. Bilo je građansko. Prka je bio jasan. Nudio je djela, nudio je suradnju, nudio je energiju, nudim je vrijeme. Nije tražio osobnu korist, nego javni prostor za umjetnika koji pripada ovom gradu. U normalnom sustavu takva inicijativa bila bi dočekana kao dar. On je aktivirao privatnu zbirku u javnu svrhu odnosno preuzeo inicijativu koju je grad trebao pokrenuti sam.

To nije bio pritisak. To je bila odgovornost građanina. Ako takva inicijativa nailazi na kolebanje, odgađanje i na kraju odustajanje, onda problem nije u projektu. Problem je u mentalitetu upravljanja kulturom. Prkino pismo pokazuje jednu stvar koja se rijetko viđa - osobnu lojalnost gradu. Grad je odgovorio – institucionalnom distancom. I tu nastaje pukotina koju se više ne može zatvoriti bez promjene mentaliteta, pravila, strukture, a štto zahtijeva dosljednost, transparentnost i stvarnu brigu, ne simbolične geste.

______________________