Neplodnim asfaltom nepokriven pojas
Između ceste i pješačke staze,
Uz zgradu u kojoj živim,
Jedan je od moja dva gradska
Doticanja sa svijetom prirode.
Gazim usku organsku traku –
Zemlju sagnjilu travu i mahovinu u siječnju –
Jer je dio prečaca od mog parkiranog auta
Do ulaza sa stepeništem od brušenih kamenčića.
Drugi dodir s prirodom u malom je zanemarenom vrtu
Iza kuće u kojoj sam rođen. Tri voćke
Grmovi bez imena izdržljivi zelenosmeđi
Travnati pokrivač suhe koprive –
Na površini koja se obnavljanjem mijenja,
Na kojoj razgovaram s duhom mog oca.
A vjetar? Uključuje li se u dodir i on koji povija
Slabije od sebe travu granje iz stanova
U blatnjavi pojas presađenu božićnu crnogoricu?
Vjetar koji skida preostalo lišće
I opominje zbog moje udaljenosti od svijeta rađanja?
