Površna prisutnost
Priča o dublinskom hodočašću srca
ostala je neispričana -
jer oni kojima je bila posvećena
slušali su samo odjek vlastitih glasova.
Pokušao je izreći priču koja je u njemu gorila,
donesenu iz daljine kao plamen svijeće,
ali ju je gasila buka njihove prisutnosti,
koja je bila tu, ali ne i s njim,
jer slušati traži više od ušiju -
traži poniznost.
Donio je svetinju što traži tišinu,
a ne presijecanje riječi.
I ostao je neizgovoren i neshvaćen.
Nije tražio površnu prisutnost, nego prisnost,
duše što će ga stvarno susresti -
u slušanju, u osjećanju, u prihvaćanju.
Razumije ih on, ali oprostit će
tek kad razočaranje ne bude vodič,
kad se njegovi koraci opet vrate njemu.
Do tada, tiho će se osvrtati – iznutra.
strma litica beznađa
čime potkrijepiti skriveno postojanje
tjeskobe zbog svog propadanja
zbog nestajanja koje se ne može
ničim zaustaviti kako umiriti noć.
izlizano je govoriti o dubokoj nemoći
primjetiti nepojavljivanje znatiželje
na razgovorima uživo s nadolazećim
mjeriti sebe sa sobom od nekad.
zebnja je nizbrdica po kojoj više ne jure
sanjke i smijeh, strma litica beznađa;
strepnja je bujično nadiranje tuge
u prsa prerušene u mračnu prazninu.
mordor, bezglave ja-ha horde, hobiti
bezglave ja-ha horde
idu nepromišljeno ususret
povratku zla iz mordora
koje nikad nije sahranjeno.
poraženi, ali ne i iskorijenjeni,
povratnici nisu vojska,
već spodobe, sjene oživljene prošlosti,
prerušene u lažni osjećaj pripadnosti
prividnom bratstvu crne gomile;
marširaju uz simbole tla i krvi,
jedan prsten, jedna vjera, jedan vođa.
i ne vraća se samo zloduh prošlosti,
vraća se i prijetnja budućnosti.
ja-ha horde, između zombija i vojnika,
poslušni, smeteni navijači
usmrćenog mišljenja, psi bez glava,
ne shvaćaju i kliču im ja-ha.
putuju prema nečemu
što zasljepljeni ne razumiju,
vukući sa sobom pjesme o klanju,
nasilje i iluziju spasenja.
ja-ha horde pristaju služiti
preobraženom zlu koje jača
kad ga se proglašava vjerom.
srasla neman mordora i ja-ha hordi,
razbiti mogu hobiti, vilenjaci, patuljci,
svi koji ne žele okrenuti glavu
od bjesomučnih laži, krađe istine.
dok sam držao dva oblutka
približno u isto vrijeme,
viber mi je svjedok,
ja sam u ruci držao
dva oblutka
s irskog mora,
a oni su klizili pijeskom
daleke plaže donabate,
okrug dublin.
fotke koje su poslali na laptop
u mom boravku
govorile su
o njihovoj sreći sa sinom,
na dugoj, pjeskovitoj stazi,
vjetrovitom podnožju valova,
i probudile tugu
u meni.
susret sudbinske povezanosti
u istom dahu
tako kratko traje.
________________
