Neki će reći da avion u zraku održava razlika u tlaku gornje i donje površine krila, ali svaki vojni pilot zna da ga tamo drže – pare poreznih obveznika. A para – nema! Gravitacija je neugodna pojava, pogotovo kada para, kako rekoh, nema. Što da onda uradi ministar obrane, kada su sve oči uprte u njega, kada cijela zemlja očekuje da vojska poput mečke zapleše na praznik i razveseli narod na dan Domovinske zahvalnosti? Dok svi prozivaju nevoljkog ministra obrane što je otpisani MiG-21 pao, nitko ne želi realno pogledati istini u oči – MORH je čarobnim štapićem postigao da nije palo svih pet zrakoplova koji su tog dana mogli poletjeti u paradi nad Kininom.
Znao je Ante Kotromanović da održavanje košta, da je MiG 21 avion koji ima nezgodnu naviku padati i bez da je netko zapucao na njega. Pogotovo kada nemaš novaca za pošteno održavanje. Indijci to dobro znaju, njima je od 1970. godine u raznim 21-cama poginulo 170 pilota. A palo ih je još, jer su se neki uspjeli katapultirati.
Je li Kotromanović kriv što je pao zrakoplov kojem su istekli resursi, ali ne i radni resursi?
Ovisi koga pitate, jer dvije su vrste ljudi kojima pjena izbija na usta nakon ove nesreće u kojoj srećom nitko nije ubijen. Prvi su oni koji kažu – što će nam zrakoplovstvo, treba ga ukinuti i uštedjeti novac. Drugi su oni koji kažu, što će nam rusko smeće od aviona, kad za male novce možemo dobiti odlične F-16/Rafale/Gripen...
Indijcima je od 1970. godine u raznim 21-cama poginulo 170 pilota (FOTO: novilist.hr)
I jedni i drugi pričaju gluposti. A Kotromanović nije kriv što je njegovo Potemkinovo selo razotkriveno prije onog u Ministarstvu financija ili Ministarstvu gospodarstva. Nažalost, treba priznati da je Kotromanović napravio ono što je najjeftinije i jedino moguće, a to je održavanje traljavog zrakoplovstva. Ako se Hrvatska barem još želi praviti da je suverena, to znači da mora nadzirati kopno, more i zrak. Doslovno – to nam je obveza prema NATO savezu i ne možemo je izbjeći.
Ukoliko vam je to preapstraktno, zamislimo na čas da Hrvatska prestane nadzirati svoje kopno – da postoje zakoni, ali nitko ih ne provodi. Da ljudi okolo kradu, ubijaju, siluju i pale, a svi ih samo mrko gledaju i grčevito stišću šake, ali ne mogu im ništa. Nije baš zgodno.
Jednako tako država mora nadzirati svoje nebo i more. Da bez njezine volje netko ne bi radio što ga volja, na štetu onih koji su u zraku, ali i na zemlji. No, da ne duljimo, moramo objasniti zašto su ovi što se pjene za zrakoplovstvo i ovi što se pjene za ukidanje promašili „ceo fudbal“ i zašto je hrvatska osuđena strepiti od zvuka vlastitih vojnih aviona na svom nebu.
Hrvatska je osuđena strepiti od zvuka vlastitih vojnih aviona na svom nebu (FOTO: MORH)
Ovi što misle da ćemo ukidanjem zrakoplovstva riješiti sve muke griješe. Slovenija se riješila zrakoplovstva, ali to ne znači da kao članica NATO-a nije obvezna nadzirati svoje nebo. To im sada odrađuju Talijani za „bratskih“ 30 milijuna eura godišnje.Usporedbe radi, Hrvatska će 12 remontiranih i namontiranih, „polovnih, a ko novih“ MiG-ova 21, ukrajinskom izvođaču radova platiti oko 14,5 milijuna eura minus penali za kašnjenje, koji su došli na 400.000 eura. Za bolje zrakoplove nemamo, a popraviti ih je jeftinije nego bratski plaćati „obrambeni reket“ drugima.
Vratimo se časkom na one što im se usta pjene u želji da „praktički besplatno“ dobijemo rabljene zrakoplove F-16. Moderan avion, san svakog pilota, reći će oni, zaboravljajući da ti zrakoplovi lete od 1979. godine, a da ovi najnoviji što ih voze Amerikanci osim imena nemaju ništa s onima koji se nama nude. Dapače, oni su tehnološki dalje od modernih zrakoplova, nego od MiG-a 21, koji je prvi put poletio 1956. godine, neugodno blizu vremena kada je Manfred von Richthoffen u crveno ofarbanom Fokkeru trokrilcu sa šalom oko vrata i naočalama na glavi harao nad bojištima Prvog svjetskog rata.
Znate li koliko košta „praktički darovana“ eskadrila od 12 komada takvih zrakoplova? Lako je izračunati jer je taj „deal“ napravila Rumunjska. Tričavih 628 milijuna eura, a neki kažu i 670 milijuna. Pri tome će sami zrakoplovi koštati 10 milijuna eura komad, cijena koju će vam svi nabiti na nos. Ali, zagovornici tog posla prigodno zaboravljaju da su Rumunji samo za rakete dali još 100 milijuna dolara, dok je ostatak otišao na održavanje, logistiku, zemaljsku opremu...
Hrvati vole paradiranje (FOTO: MORH)
Tričavih 52 milijuna eura i kusur po avionu... Da shvatite čime lete naši piloti, evo jedne usporedbe – jedna moderna raketa zrak-zrak poput AIM-120 D košta koliko i remontirani hrvatski MiG-21 – oko 1,1 milijun eura. Ako uzmemo u obzir da ne pogađa svaka, taj se MiG 21 potencijalnom neprijatelju ne isplati ni rušiti.
Dok svi prozivaju nevoljkog ministra obrane što je otpisani MiG-21 pao, nitko ne želi realno pogledati istini u oči – MORH je čarobnim štapićem postigao da nije palo svih pet zrakoplova koji su tog dana mogli poletjeti u paradi nad Kininom. MORH je spasio proračun od obveze da nekakvim Talijanima ili Mađarima moramo platiti da paradiraju za nas, jer da nema letećih grobnica to bi bez obzira na rebalanse i mrštenje ministra financija Borisa Lalovca morali platiti.
Jer, Hrvati vole parade, gotovo jednako kao i Srbi. Neka "domoljubima" bude utjeha da naši MiG-ovi padaju, ali srpski ne mogu ni poletjeti. Od silnih priča i bajki o kupnji najnovijih ruskih lovaca, Srbi su spali na to da svojim MiG-ovima ne mogu ni paradirati. Nemaju za njih ni akumulatore. Zato njihovi zrakoplovci sada u dokolici smišljaju kako će obilježiti 50 godina MiG-a 21 u službi, debatirajući kako ih ofarbati. Farbe još, hvala bogu imaju, a očigledno i vremena. Što bi tek oni dali da njima neki avion poleti, pa makar i pao.
Izvor: lupiga
