Njegov labirint vizualnih ideja možda će se još proučavati i možda će drugi crtači ući s njime u razgovor onako kako je on razgovarao s kulturom i autorima kojima je pripadao. Možda će netko napraviti nešto "Après Alem", "After Ćurin", "Au merveilleux Alem Ćurin", ali novih Alemovih ilustracija u Novostima više neće biti
Alem nije u Novostima ilustrirao gotove tekstove, osim dva-tri puta. U pravilu je radio na urednički zadanu temu, konzultirajući se s novinarom dok bi tekst još nastajao. Brzo bi skopčao priču, uslijedio bi njegov think-ink proces i sutradan bismo, uvijek u točan sat, dobili crtež. Njegove ilustracije bile su višeslojna igra asocijacija i simbola, zagonetne i onda kada su bile sasvim direktne. Direktan je bio njegov politički komentar, ali pod njim su se mogli otkrivati arheološki slojevi svega onoga što je smatrao svojom, a nazivao općom kulturom. Bilo je tu filma, kazališta, muzike, književnosti, obrade skulptura, slika, fotografija i tuđih ilustracija, uz puno scena iz stripova, od Huga Pratta do Walta Disneyja, od junaka Marvelovih izdanja do onih znanih samo strastvenim stripomanima. Alemov raskošni registar kulturnih i pop-kulturnih ikona sudarao se s političkom stvarnošću tako što bi tema o razbijanju ćiriličnih tabli u Vukovaru bila ilustrirana maršem čekića iz "The Walla" Pink Floyda, a tema o zločinu nad Srbima u Gruborima napadom Custerove konjice na malog Indijanca koji jaše kravu. Izbijanje epidemije dočekao je Travoltinim plesom iz "Groznice subotnje večeri", Plenkovića i Beroša nacrtao je kao Zagora i Čiku, a Hasanbegovića kao dr. Strangelovea iz završne scene u kojoj viče "Mein Führer, I can walk!" Kolinda Grabar-Kitarović s frizurom Donalda Trumpa, Angela Merkel s bradom Karla Marxa, Zoran Milanović u pozi Napoleona, Milan Bandić u obliku fontane iz koje lijeva crnilo kroz nos i uši, Oliver Frljić kao Krist na kukastom križu, svašta će se naći listanjem tih ilustracija, uz mnoštvo Alemovih originalnih prevođenja ovdašnjih političkih motiva, kao što su oni vukovarski čekići, ušato "u" ili plinske boce iz Savske, u trajne elemente vlastitog likovnog jezika.
Crteže je potpisivao imenom i znakom "Think Ink", kako je nazvao svoj individualni umjetnički studio, a uz znak bi stavljao godinu izrade. Svaka je ilustracija imala svoj naziv, kratki politički komentar od par riječi, koji je u slučaju naslovnice Novosti igrao igru s glavnim naslovom. "Oralna higijena" napisao je, recimo, uz ilustraciju naslovnice kojoj smo dali naslov "Upala desnih". Njegovi "Čuvari jaja" nama su bili "Živi stid", a njegova "Pareza Vlade" bila nam je "Državno oduzeće". Kad je nacrtao Bandića s krunoliko nazubljenom glavom i dopisao "Kinger jaje", stavili smo naslov "Purger King". Uz obavezan naziv ilustracije, imao je i drugi, povremeni tekstualni sloj, koji je dolazio u tri tipa. Jedan tip bilo je odavanje počasti umjetnicima na čije se radove referirao. Umjesto "prema", napisao bi najčešće "après" na francuskom ili rjeđe "after" na engleskom. "Après T. Ungerer", "Après Boris Bućan", "Après Skrigin", "Après Morris", "After Saul Bass", zabilježio bi, ali znalo je stajati i nešto drugo: "À la merveilleuse Claire Bretécher" napisao je kada je francuska strip crtačica i ilustratorica umrla početkom ove godine. Ispraćaj kolega, znanaca i prijatelja bio je drugi tip tog tekstualnog sloja. Tada bi napisao ovako: "Franetu Balarinu", "Šjor Mladenu Bjažiću & Zlatanu Dumaniću", "Predragu", "Bojanu Claptonu", "Davoru Štambuku", "Daši", "Hrvoju Polanu", "Žarku Karabatiću", "Tonkotu Pujeti", kako su u Starom Gradu zvali Tonka Maroevića, kojeg je zadnjeg na taj način ispratio. Treći tip bile su posvete njemu bliskim ljudima i članovima obitelji. Neke je ilustracije posvetio bratu, za kojeg bi napisao "Gordanu" ili samo "Bratu", neke supruzi i kćeri, "Vjeri" i "Jerini".
Alem je prvu ilustraciju u Novostima objavio prije 11 godina, 4. prosinca 2009., a išla je uz tekst Igora Lasića "Veli Jože vojvođanski". Nacrtao je Istru kao gromadu koja plovi nebom iznad plaže na kojoj se igra picigin. Njegove su ilustracije perfektno sjedale uz tekstove, ali su polako, posebno nakon redizajna Novosti 2012. godine, postale standardno rješenje naslovnice. Izradio ih je za Novosti blizu 550, od čega su tri četvrtine objavljene na naslovnici. Teme je kopčao brzo jer je bio umjetnik i novinar u jednom, bavio se likovnim novinarstvom. Bio je uvjereni ljevičar i o svemu je imao jasan stav iz kojeg je polazila ilustracija, kritizirao je laž, neslobodu, nepravdu i nejednakost. Izražavao se duhovito, satirično, nekada vrlo oštro i provokativno, pa se nekoliko naslovnica s njegovim ilustracijama našlo na popisu onih koje desničari rado vade kao dokaz beščašća Novosti. Išli su mu na živce što ga falsificiraju, što vide sječivo tamo gdje je on nacrtao ženska bedra, a vampira tamo gdje je nacrtao ljubavnika.
Bio je izniman profesionalac i suradnik, posvećen poslu, ritualno odan zaprimanju narudžbe utorkom u podne i isporuci u srijedu poslijepodne, u zadanom roku. Ako u utorak u podne nije zaprimio poziv iz uredništva, sam bi nakon pola sata slao SMS požurnicu: "Alo?", "An?", "A ča je?", "Jazz ba?", "Ima li pilota u avionu?" Srijedom, kad bi skenirana ilustracija bila odaslana iz Splita grafičarima u Zagreb, on bi je svečano pratio porukom: "Gre", "Išla", "Partira", "Iđe", "Eto je", "Ide, pametno šnjon". Kad bi dobio poruku da mu je crtež odličan, imao je samo jedan, uvijek isti odgovor: "Ala da." To mu je otprilike značilo "primljeno na znanje". Nekad bi se i nama dogodilo da ne bismo znali pohvatati njegove asocijacije, pa smo ga morali tražiti objašnjenje. "A bogati, kako ne razumiš? To ti je opća kultura", započeo bi, pa bi slijedila kratka uputa npr. o Joseu de Riberi i njegovoj slici "La mujer barbuda", koju nam je isporučio u obliku Franje Tuđmana čiju desnu dojku siše gladno dojenče.
Prošlog utorka nije se javio na urednički poziv u 12 sati i 24 minute. Trebao je ilustrirati naslovnicu prema tekstu Marinka Čulića "Hrvatski trampizam", već napisanom, što je iznimno rijetko bio u prilici. Njegov labirint vizualnih ideja možda će se još proučavati i možda će drugi crtači ući s njime u razgovor onako kako je on razgovarao s kulturom i autorima kojima je pripadao. Možda će netko napraviti nešto "Après Alem", "After Ćurin", "Au merveilleux Alem Ćurin", ali novih Alemovih ilustracija u Novostima više neće biti. Mnogi se zbog toga već raspituju kako ćemo bez njega dalje. Nekako hoćemo, snaći ćemo se, u svakom slučaju. Ali pitanje je skroz na mjestu.
portalnovosti
Alem nije u Novostima ilustrirao gotove tekstove, osim dva-tri puta. U pravilu je radio na urednički zadanu temu, konzultirajući se s novinarom dok bi tekst još nastajao. Brzo bi skopčao priču, uslijedio bi njegov think-ink proces i sutradan bismo, uvijek u točan sat, dobili crtež. Njegove ilustracije bile su višeslojna igra asocijacija i simbola, zagonetne i onda kada su bile sasvim direktne. Direktan je bio njegov politički komentar, ali pod njim su se mogli otkrivati arheološki slojevi svega onoga što je smatrao svojom, a nazivao općom kulturom. Bilo je tu filma, kazališta, muzike, književnosti, obrade skulptura, slika, fotografija i tuđih ilustracija, uz puno scena iz stripova, od Huga Pratta do Walta Disneyja, od junaka Marvelovih izdanja do onih znanih samo strastvenim stripomanima. Alemov raskošni registar kulturnih i pop-kulturnih ikona sudarao se s političkom stvarnošću tako što bi tema o razbijanju ćiriličnih tabli u Vukovaru bila ilustrirana maršem čekića iz "The Walla" Pink Floyda, a tema o zločinu nad Srbima u Gruborima napadom Custerove konjice na malog Indijanca koji jaše kravu. Izbijanje epidemije dočekao je Travoltinim plesom iz "Groznice subotnje večeri", Plenkovića i Beroša nacrtao je kao Zagora i Čiku, a Hasanbegovića kao dr. Strangelovea iz završne scene u kojoj viče "Mein Führer, I can walk!" Kolinda Grabar-Kitarović s frizurom Donalda Trumpa, Angela Merkel s bradom Karla Marxa, Zoran Milanović u pozi Napoleona, Milan Bandić u obliku fontane iz koje lijeva crnilo kroz nos i uši, Oliver Frljić kao Krist na kukastom križu, svašta će se naći listanjem tih ilustracija, uz mnoštvo Alemovih originalnih prevođenja ovdašnjih političkih motiva, kao što su oni vukovarski čekići, ušato "u" ili plinske boce iz Savske, u trajne elemente vlastitog likovnog jezika.
Crteže je potpisivao imenom i znakom "Think Ink", kako je nazvao svoj individualni umjetnički studio, a uz znak bi stavljao godinu izrade. Svaka je ilustracija imala svoj naziv, kratki politički komentar od par riječi, koji je u slučaju naslovnice Novosti igrao igru s glavnim naslovom. "Oralna higijena" napisao je, recimo, uz ilustraciju naslovnice kojoj smo dali naslov "Upala desnih". Njegovi "Čuvari jaja" nama su bili "Živi stid", a njegova "Pareza Vlade" bila nam je "Državno oduzeće". Kad je nacrtao Bandića s krunoliko nazubljenom glavom i dopisao "Kinger jaje", stavili smo naslov "Purger King". Uz obavezan naziv ilustracije, imao je i drugi, povremeni tekstualni sloj, koji je dolazio u tri tipa. Jedan tip bilo je odavanje počasti umjetnicima na čije se radove referirao. Umjesto "prema", napisao bi najčešće "après" na francuskom ili rjeđe "after" na engleskom. "Après T. Ungerer", "Après Boris Bućan", "Après Skrigin", "Après Morris", "After Saul Bass", zabilježio bi, ali znalo je stajati i nešto drugo: "À la merveilleuse Claire Bretécher" napisao je kada je francuska strip crtačica i ilustratorica umrla početkom ove godine. Ispraćaj kolega, znanaca i prijatelja bio je drugi tip tog tekstualnog sloja. Tada bi napisao ovako: "Franetu Balarinu", "Šjor Mladenu Bjažiću & Zlatanu Dumaniću", "Predragu", "Bojanu Claptonu", "Davoru Štambuku", "Daši", "Hrvoju Polanu", "Žarku Karabatiću", "Tonkotu Pujeti", kako su u Starom Gradu zvali Tonka Maroevića, kojeg je zadnjeg na taj način ispratio. Treći tip bile su posvete njemu bliskim ljudima i članovima obitelji. Neke je ilustracije posvetio bratu, za kojeg bi napisao "Gordanu" ili samo "Bratu", neke supruzi i kćeri, "Vjeri" i "Jerini".
Njegove su ilustracije perfektno sjedale uz tekstove, ali su polako, posebno nakon redizajna Novosti 2012. godine, postale standardno rješenje naslovnice
Alem je prvu ilustraciju u Novostima objavio prije 11 godina, 4. prosinca 2009., a išla je uz tekst Igora Lasića "Veli Jože vojvođanski". Nacrtao je Istru kao gromadu koja plovi nebom iznad plaže na kojoj se igra picigin. Njegove su ilustracije perfektno sjedale uz tekstove, ali su polako, posebno nakon redizajna Novosti 2012. godine, postale standardno rješenje naslovnice. Izradio ih je za Novosti blizu 550, od čega su tri četvrtine objavljene na naslovnici. Teme je kopčao brzo jer je bio umjetnik i novinar u jednom, bavio se likovnim novinarstvom. Bio je uvjereni ljevičar i o svemu je imao jasan stav iz kojeg je polazila ilustracija, kritizirao je laž, neslobodu, nepravdu i nejednakost. Izražavao se duhovito, satirično, nekada vrlo oštro i provokativno, pa se nekoliko naslovnica s njegovim ilustracijama našlo na popisu onih koje desničari rado vade kao dokaz beščašća Novosti. Išli su mu na živce što ga falsificiraju, što vide sječivo tamo gdje je on nacrtao ženska bedra, a vampira tamo gdje je nacrtao ljubavnika.
Bio je izniman profesionalac i suradnik, posvećen poslu, ritualno odan zaprimanju narudžbe utorkom u podne i isporuci u srijedu poslijepodne, u zadanom roku. Ako u utorak u podne nije zaprimio poziv iz uredništva, sam bi nakon pola sata slao SMS požurnicu: "Alo?", "An?", "A ča je?", "Jazz ba?", "Ima li pilota u avionu?" Srijedom, kad bi skenirana ilustracija bila odaslana iz Splita grafičarima u Zagreb, on bi je svečano pratio porukom: "Gre", "Išla", "Partira", "Iđe", "Eto je", "Ide, pametno šnjon". Kad bi dobio poruku da mu je crtež odličan, imao je samo jedan, uvijek isti odgovor: "Ala da." To mu je otprilike značilo "primljeno na znanje". Nekad bi se i nama dogodilo da ne bismo znali pohvatati njegove asocijacije, pa smo ga morali tražiti objašnjenje. "A bogati, kako ne razumiš? To ti je opća kultura", započeo bi, pa bi slijedila kratka uputa npr. o Joseu de Riberi i njegovoj slici "La mujer barbuda", koju nam je isporučio u obliku Franje Tuđmana čiju desnu dojku siše gladno dojenče.
Prošlog utorka nije se javio na urednički poziv u 12 sati i 24 minute. Trebao je ilustrirati naslovnicu prema tekstu Marinka Čulića "Hrvatski trampizam", već napisanom, što je iznimno rijetko bio u prilici. Njegov labirint vizualnih ideja možda će se još proučavati i možda će drugi crtači ući s njime u razgovor onako kako je on razgovarao s kulturom i autorima kojima je pripadao. Možda će netko napraviti nešto "Après Alem", "After Ćurin", "Au merveilleux Alem Ćurin", ali novih Alemovih ilustracija u Novostima više neće biti. Mnogi se zbog toga već raspituju kako ćemo bez njega dalje. Nekako hoćemo, snaći ćemo se, u svakom slučaju. Ali pitanje je skroz na mjestu.
portalnovosti
