Dragutin Dado Kovačević - CRO maZni
Emil Strniša Cipalov - Zvonko
Glorija Lukina - Šišmiš (fotohajga)
Ratko Maričić - Kreditini rejting
______________________
Darko Ivšinović - Privatizacija
Tko je krao,
u zatvoru je.
Tko je privatizirao,
na položaju je.
_____________________
Dražen Jergović - Proteini
Danas sam "pao" na doping testu. Pronašli su mi u krvi previše proteina (iz uskršnje šunke).
_______________________________
Ivan Grahovec - Čekajući srijedu (ili kako preživjeti blagdan na zraku i nadi)
U zemlji gdje se svetost mjeri kvadraturom mramora u predvorju banke,pločama na luksuznim stanovima iznad Centra Kaptola, pobožnost blizinom oltara na nedjeljnoj misi, dogodilo se čudo neviđeno. Naši dragi čuvari državnog pečata i bankovni mađioničari otkrili su novu metodu posta – tzv. „Digitalni Veliki tjedan“.
Sve je počelo onog trena kada je netko u Bruxellesu ili Frankfurtu (gdje se, očito, jaja farbaju isključivo u boji eura) odlučio da su nule i jedinice na bankovnim računima umorne. Sustavi su otišli na kolektivni godišnji odmor upravo u trenutku kada bi prosječan građanin u trećoj životnoj dobi možda poželio kupiti komad šunke koji nije na bazi kartona i s okusom piljevine.
„Gledajte to s vedrije strane“, poručuju nam nasmijana lica iz naših savjetodavnih tijela, dok popravljaju plave kravate pred ogledalom. „Gladovanje čisti duh, a čekanje do srijede jača karakter. Što je jedan tako velik blagdan nade bez malo neizvjesnosti? Ako ste preživjeli inflaciju, tri rata i uvođenje eura, što vam je onda nekoliko dana bez centa?“
Istovremeno, u našem balkanskom susjedstvu, gdje se logika očito još uvijek nije modernizirala do razine potpunog apsurda, novac je nekako „procurio“ kroz račune već prvog. Kod nas? Kod nas se poput pijanog plota, pardon, kao pijan plota drži i poštuje procedura. Ako „naša“ banka u Beču ili Milanu odluči da je petak dan za tišinu i molitvu, onda u Hrvatskoj ni bankomat ne smije ni podrignuti, a kamoli „ne daj bože“ ispljunuti zasluženu crkavicu.
Lokalni dušobrižnici, koji će se na Uskrs gurati u prve redove crkve do oltara toliko revno da bi im pozavidjeli i najbolji ragbi igrači, mudro šute. Valjda čekaju da se dogodi hrvatsko biblijsko čudo umnožavanja onog jednog preostalog jaja u praznom hladnjaku. Sindikati, po ustaljenom običaju su, naravno, oštro osudili takvu situaciju – ali tiho, tiše, najtiše, da ne probude nekoga u Vladi dok se dogovara sljedeći „konstruktivan dijalog povišenja njihovih primanja barem za 80%“,po ustaljenom običaju, uz kavijar.
Ponosni graditelji ove „naše, ili bolje, njihove“ države tako su postali dio eksperimenta „Život na (vagi) čekanju“. Dok im djeca iz inozemstva pokušavaju poslati koju kunu (pardon, euro) kroz digitalne bespuća koja su trenutno stavljena u stanje hibernacije, ostaje im samo da se dive “i čude“ onima na vrhu. Jer, budimo realni, potrebna je posebna vrsta talenta da se narodu neobjašnjivo objasni kako je tehnička nemogućnost zapravo samojoš jedan u nizu od testova strpljenja, a prazan novčanik još jedna jedinstvena prilika za duhovnu obnovu.
Sretna vam srijeda, narode. A do tada, grickajte nadu – kažu da je ove godine izuzetno hrskava, naravno ako je još imate.
______________
NALIČJE TJEDNA Dražena Jergovića
žensKARLO profućkao priGODEC
