(pokojni) Damir Novak - HR Titanic
Emil Strniša Cipalov - Zrak i voda iz Gospića
Ivan Grahovec - Banka
___________________
Dražen Jergović - Navike
Ženama teško padaju mjesečnice, a muškarcima godišnjice.
______________________
IvI Ivan Grahovec: PREMIJER KOJI NIJE NIŠTA VIDIO
Sve je počelo jednog mirnog jutra kada je premijer otvorio prozor i pogledao Hrvatsku.
Pogledao je lijevo, pogledao desno i zaključio:
"Ne vidim ništa neobično."
U tom trenutku ispod njegova prozora netko je povikao:
"Za dom..."
Premijer je brzo zatvorio prozor, ali je kroz škure ipak doputovala posljednja riječ:
"Spremni!"
Pravio se da je nije čuo. Možda čovjek traži dom. Možda je dom spreman za njega. A možda je problem u akustici.
Kad su ga novinari podsjetili o čemu je riječ, učinio je ono što političari rade kad ne žele dati jasan odgovor. Osnovao je vijeće.
Nakon dugih rasprava zaključeno je da je sporni pozdrav protuustavan.
Ali u politici uvijek postoji jedno veliko "ali".
Iza njega su se pojavile iznimke, posebne okolnosti i razni konteksti. Toliko njih da je prosječan građanin imao osjećaj da ne čita pravni dokument nego ugovor teleoperatera pisan slovima veličine bakterije.
Poruka je bila jednostavna: ako postoji dovoljno iznimaka, zabrana više ne djeluje kao zabrana.
Najprije se sporni pozdrav pojavio na transparentima. Potom na koncertima. Zatim na tribinama.
Premijer ga nije vidio. Na koncertima ga nije čuo. Na stadionima nije bio dovoljno blizu.
Uvijek se između njega i stvarnosti nalazilo nekoliko redova osiguranja, službeni automobil i pokoje priopćenje.
S vremenom su se počeli vraćati simboli i nostalgije za vremenima kojih se pristojna Europa sjeća sa stidom.
Premijer je objasnio da nije važno što se vidi i čuje.
Važan je kontekst.
I tako je kontekst počeo rasti.
Rastao je brže od gospodarstva, brže od plaća i brže od reformi.
Postao je najveća domaća industrija.
Na stadionima se više nije navijalo samo za pobjedu. Dio tribina navijao je i za povijesne sablasti prošlog stoljeća.
A onda su se pojavile teme koje normalan svijet drži zaključanima u muzejima kao upozorenje:
Hitler. Nacizam. Genocid. Auschwitz.
Premijer se tada iskreno začudio:
"Kako smo dospjeli ovako daleko?"
Narod se nije čudio.
Pamtio je sva ona vijeća, iznimke i kontekste kojima se godinama objašnjavalo zašto nešto očito zapravo nije toliko očito.
Na jednom stadionu osvanuo je sporni poklič.
Premijer je rekao:
"Moramo biti precizni."
Na drugom stadionu osvanuo je isti poklič.
Premijer je rekao:
"Treba analizirati okolnosti."
Na trećem stadionu najgori dijelovi europske povijesti već su šetali travnjakom.
Premijer je rekao:
"Ne bih prejudicirao."
A onda je jednoga dana otvorio novine.
Naslov je glasio:
"Fašistička simbolika ponovno na stadionu."
Podigao je obrve i upitao:
"Tko je to mogao očekivati?"
Država ga je pogledala kao čovjeka koji deset godina ignorira rupu na krovu, a zatim saziva konferenciju za novinare kada mu se dnevni boravak pretvori u bazen.
Na kraju je Hrvatska dobila neobičan fenomen.
Fenomen političke nevinosti.
Vidjeli su navijači. Vidjeli su novinari. Vidjeli su povjesničari. Vidjeli su strani mediji. Vidjeli su čak i golubovi iznad stadiona.
Samo premijer nije.
Jer kad god se pojavi novi transparent, novi poklič ili nova sramota izvučena iz ormara prošlog stoljeća, on zabrinuto upita:
"Kako to nismo mogli predvidjeti?"
A odgovor ga već čeka.
U ladici.
U tri primjerka.
S dva izdvojena mišljenja.
I pet fusnota.
O kontekstu.
___________________________
Ivica Kesić – AFORIZMI
Nama obećavaju brda i doline. Obalu čuvaju za sebe.
Ustao je na lijevu nogu pa se u znak protesta odmah vratio u krevet.
Zvijezde mu nisu naklonjene iako ih sve češće viđa.
Ono što je kupio ispod ruke sad krije ispod žita.
Da su se na brvnu umjesto jaraca susrele koze, sve bi se završilo uz čašicu loze.
Najprije se smrkne onima koji plivaju protiv struje.
Tko s vragom tikve sadi poljoprivredni je kooperant.
Od maslinove grančice lako se napravi strelica.
Onog koji trguje ljudima zovu kriminalcem, a onog koji trguje narodom, ocem domovine.
Možda smo pred zakonom svi jednaki, ali nismo svi isti.
______________________________
Jagoda Sablić - PATKE
Niti patke nisu
ono što su nekad bile,
među novinarima
su se skrile.
_______________________
NALIČJE TJEDNA Dražena Jergovića
MARKO oŽAlošćeni JAtak
