Borislav Josipović Joso - On vozi!
Emil Strniša Cipalov - Jesenska shema HRT-a
Tin Horvat - Hamlet na pustom otoku
________________________________
AFORIZMI iz zbornika hrvatskih i bugarskih aforista „Svijetle staze mudrosti“ (2026.)
Ni srce ni mozak ne misle istovremeno. (Đurđica Ramqaj)
Politika: reciklažno dvorište istrošenih obećanja. (Milan Rupčić)
Čovjek se rađa da živi, a umire životareći. (Jagoda Sablić)
S nama nema pogađanja. Mi smo čisti promašaj. (Josip Sirovec)
Miris ljubičica je znak proljeća, miris asfalta – izbora. (Emil Strniša)
Ni jedan hrvatski lopov nije zatražio prekvalifikaciju. (pok. Tomislav Supek)
HDZ-ovci su kao "Babuške" upadaju jedni u druge. (Nikola Šimić Tonin)
Lakše je mijenjati narod nego politički program. (Gorkić Taradi)
Na njegov pogreb slila se rodbina iz svih krajeva njegove oporuke. (Zlatko Tomić)
Kad vam je najteže depresija će biti uz vas. (Denis Vidović)
Nekad se pjevače slušalo. Danas ih se gleda. (Miroslav Vukmanić)
Tko nema sreće s kartama, ima sreće u ljubavi. Ukoliko partner ne blefira! (Frano Vukoja)
U starosti je kvocijent između broja godina i broja prijatelja beskonačan! (Aljoša Vuković)
Istrošeni političar se reciklira u novoosnovanoj stranci. (Mladen Vuković)
Jedni su narodi doista mali, druge takvima čine njihovi veliki vođe. (Nedo Zuban)
I državni aparati mogu biti s tvorničkom greškom. (Darko Žigrović)
_____________________________
Danko Ivšinović - Svijet filozofije
Immanuel Kant je bio i ostao prozor u svijet filozofije, jer je kad je otišao ostavio za sobom prozor otvoren „na kant“.
_____________________________
Emil Strniša Cipalov - EPIGRAM
Nitko nije htio
To talijansko smeće
Al' onda pristane
Smeće još veće.
_________________________
Humoreska pokajnika Grahovca
Dragi moji recenzenti, cijenjeni tumači mojih tumačenja, stručnjaci za objašnjavanje objašnjenog — evo me, dolazim pred vas kao skrušeni autor, s figom u džepu, ali figa je mala, gotovo nevidljiva, više simbolična, kao da je nacrtana kemijskom na papiru.
Priznajem: pretjerao sam. Ne samo malo — nego onako grahovčevski, široko, razvučeno, kako je već primijetio Longa, „kao pas koji razvlači crijeva”. Moram priznati da me ta slika toliko nasmijala da sam nakratko zaboravio biti uvrijeđen. A to je, složit ćemo se, veliki napredak.
Jep je pak točno dijagnosticirao: da, ispalo je kao satira o taštom autoru koji kritiku pretvara u dokaz vlastite genijalnosti. I tu sam se malo stresao — jer kad te netko tako precizno pogodi, osjetiš se kao da si na rendgenu, a doktor ti kaže: „Gospodine, vidimo ovdje… ego veličine bundeve.” Ali dobro, priznajem i to. Bundeva je sezonska, možda splasne.
Frodo je pak zaključio da sam napisao meta‑humoresku. To mi je bilo najdraže, jer kad god netko upotrijebi riječ „meta”, osjećam se pametnije nego što jesam. Ali priznajem: nisam ja to namjerno. To je kao kad mačka slučajno upali perilicu rublja — svi misle da je genijalna, a ona samo skočila na krivu tipku.
Longa me upozorio na sujetu. I tu sam se, priznajem, malo nakašljao. Ne zato što sam bolestan, nego zato što je pogodio. Sujeta je kao ona skrivena ladica u kuhinji — misliš da je prazna, a unutra tri stare baterije, gumica za kosu i jedan ključ nepoznatog podrijetla. Tako i kod mene: mislio sam da sam skroman, a unutra — hop! — ključ od sujetne škrinje.
A onaj komentar o tome da „objašnjavam objašnjenje”… E, taj me slomio. Jer sam shvatio da sam ušao u onu fazu autorstva kad više ne pišem tekst, nego pišem fusnote vlastitih fusnota. Ako nastavim ovako, uskoro ću objašnjavati i zašto objašnjavam da objašnjavam objašnjenje. To je spirala iz koje se čovjek izvuče samo ako ga netko dobro potapša po ramenu. Zato hvala.
I zato, dragi moji recenzenti, evo me — pokajnik, ali i dalje Grahovec. Ne mogu obećati da neću ponavljati misli. Ne mogu obećati da neću objašnjavati ono što je već objašnjeno. Ne mogu obećati ni da neću opet napisati nešto što će vas natjerati da se uhvatite za glavu.
Ali mogu obećati jedno: Kad me sljedeći put kritizirate, neću se obrecnuti. Samo ću se nasmijati, zapisati primjedbu, i možda — ako me ponese inspiracija — napisati još jednu humoresku o tome kako sam se opet pokušao praviti pametan, a vi me opet uhvatili na krivoj nozi.
Jer, na kraju krajeva, tko bi bez vas znao da je Grahovec Grahovec? A sad znam i ja.
_________________________
LICE TJEDNA Dražena Jergovića
usKRISi nas, TramvajINA JOZINOVIĆ
