Ova sklepotina od tekstova i fototografija, bez uredničkog voznog reda, ovaj uvenuli pregled s ambicijom nekakve inventure minulih događaja koji su se odigrali u razdoblju „od prošlog broja“, napravljen je bez novin(ar)skog šarma, i sastavljen s tendencioznom selekcijom prinesaka.



Sredinom prosinca, građani su u poštanskim sandučićima, zajedno s katalozima supermarketa, mogli pronaći Glasnik Slavonskog Broda, službeno glasilo Grada, broj 22.

Za razliku od spomenutih kataloga  koji su bili prepuni namamljujućih najava s pokrićem o sniženjima cijena i povoljnostima pri kupovini, krcati svježim obavijestima o akcijama, čak i s receptima za kuhare amatere – atraktivnim dodacima za profesionalno komponiranje ilustriranog prodajno-propagandnog sredstva aktualne ponude roba i usluga, Glasnik je nudio ustajale obavijesti, neinventivne pačvork tekstove već napisane za elektroničke novine odnosno službene stranice Grada, stilski nezanimljive i ponegdje s nedopustivim zanatskim podbačajima.

Ova sklepotina od tekstova i fototografija, bez uredničkog voznog reda, ovaj uvenuli pregled s ambicijom nekakve inventure minulih događaja koji su se odigrali u razdoblju „od prošlog broja“, napravljen je bez novin(ar)skog šarma, i sastavljen s tendencioznom selekcijom prinesaka. Riječ je o fascinantnom bacanju novca kroz prozore jedne spore upravne kompozicije čiji pojedini vagoni dara nemaju ni na tom području, koja nema vještine napraviti čvrsti, cjeloviti, ali sažeti prikaz činjenica, događaja, pojava i sl. povezanih nekom općom idejom onoga što se događalo za vrijeme njene vožnje kroz politička zbivanja.

Što je svrha ovakvih slikovnica za odrasle? Informiranje? Nije! Šuštavolistajući pokušaj da se građani uvjere u kvalificiranost aktualne gradske vlasti? Nije! Magazinsko zabavljanje građana? Nije! Što je, dakle, Glasnik? Glasnik – povremeni svezak različitih tekstova u  u kome  se od ukupnog broja fotografija gradonačelnik Duspara nalazi na trećini, zastarjela je  forma samohvale i samopromocije. U tom smislu, izaziva smo prezir i podsmijeh.

Glasnik Slavonskog Broda tiskan je u nakladi od 17 000 primjeraka. Nema impressuma. Nema, dakle, imena odgovornih osoba. Nema nijednog jedinog potpisanog teksta, nema nijednog jedinog članka kojeg je napisao neko od zamjenika gradonačelnika, načelnika ili referenata, a da o tekstovima ravnatelja kulturnih institucija i ne govorimo. Tiskana je od strane Intergrafike ttž d.o.o. iz Zagreba. Pa zar u Brodu nema ni jedne jedine grafičko-tiskarske firme koja bi mogla posao obaviti na podjednako korektan način, za isti novac?  Kakvo nepovjerenje prema mjesnim grafičarima. Ili se radi o nečem drugom?

U doba sveprisutnih osobnih i prijenosnih računala, nova gradsko poglavarstvo koje će doći nakon lokalnih izbora treba razmisliti da se Glasnik objavljuje kvartalno, i na DVD-u.  U tom smislu glasilo bi trebalo rekonceptuaizirati u svakom pogledu: imenovati uredništvo iz redova upravnih profesionalaca i članova gradskog vijeća koje bi na temeljima struke i interesa građana vodilo uredničku politiku; nakrcati DVD s mnoštvom servisnih informacija; ubaciti programe koji bi omogućili snalaženje u gradu koji ima snažnu volju i adute postati turističkim mjestom itd, itd. Do tada treba štedjeti novac, prionuti na posao i izdati publikaciju koja će se zbog vrijednih priloga čuvati.

 

sbperiskop