Grad je poput skandinavke jedan naprama jedan. Stanovnici traže opise pojmova u ulicama, na uglovima, na pješačkim prijelazima… Ispunjavaju jumbo križaljku svojim postojanjem, koracima, pogledima; kretanjem po kolonama spajanja upisuju slova i riječi svog života, sa ili bez samopotvrđivanja, samopoštovanja, samopouzdanja, ili ispisuju predviđanja koja se obistinjuju.

Filozof povijesti Arnold Toynbee rekao je da je grad koji ne možete prehodati klopka. Kako se može prehodati grad, a da se ne nadgledaju fluktuacije, da se ne fokusira na uspoređivanja, da se ne detektiraju znakovi opasnosti… U tom smislu svaki grad je klopka, niz položaja uvezanih nitima osjećaja pripadnosti zajednici, koje ne kontroliramo i koji determiniraju našu brzinu i smjer. Grad je grozd. Istovremeno, grad može pretvoriti našu potencijalnu mehaničku energiju, skrivenu i onemogućenu usamljenošću, opsesijama, socijalnim fobijama, traumama, emocionalnom sputanošću, u električnu energiju neočekivanih rješenja, snažnih ekspresija, relaksacije, društvene interakcije, dobrog raspoloženja… Ali, i obratno, jer grad je i katalizator naših unaprijed pripremljenih reakcija na hijerarhiju, kritiku, odnos prema psima, suprotnom polu i hendikepiranima. Gradom se gibamo slobodno ili u strahu od tuđih reakcija, bez stida ili s nelagodom od pounutrenog straha od posljedica nepripadanja ničemu i nikome, od socijalne izolacije. Usamljenost je najveća u mnoštvu. Tada usamljeni ljudi vrište do neba, ali njihove bezglasne vriskove nitko ne čuje.

Slavonski Brod je tipični grad-križaljka s više zona u kojim se do rezultata na postavljena pitanja dolazi na najlakši način, u kojima se okupljaju rješavači u potrazi za erotskom energijom ispunjavanja kolona, povoljnim obratima, sretnim ishodima potrage za blagotvornim djelovanjem mase. Masa se talasa. Njeno mijenjanje držanja umiruje ili razdražuje.
Jedna od takvih zona je Horvatova ulica, u onom svom dijelu koji se bez posebnih demarkacija gotovo stapa s platoom gradske tržnice. Na prvi pogled, u dopodnevnoj vrevi nema razlika. No, iskusno kliničko oko primjetit će raspon u svjetlu i sjeni lica koja promiču ili sjede na terasama kafića, u hladovini suncobrana i sjenama preživjelog drveća okruženih betonom. Izloženi smo pogledima socijalno integriranih do socijalno dezintegriranih, pod lupom smo zanimanja od pitiespiovaca do faca koje se grleno smiju. I oni su pod našom, također. U Brodu glasan smijeh je velika rijetkost, no da li i vrijednost? Svi su nasmješeni. Pitiespiovci se smiju samo ustima, ali ne i očima. Oni znaju da je pristojno smiješiti se, da se očekuje smijeh, a ne plač. Rezultat je grč. Ratne neuroze u Hrvatskoj, i u Brodu, traju preko nevjerojatnih dvadeset godina. Psihogeno neurotsko reagiranje u Drugom svjetskom ratu kod partizana započelo je 1943. godine za vrijeme Treće neprijateljske ofanzive na Kozari, na način kolektivnih, masovnih psihogenih napada (kozarska bolest, bolest jurišnika, kozarska psihoza, partizanska bolest) koji su se putem autosugstije i heterosugestije širili epidemijski. Bolest je trajala do ljeta 1946. “Samo” tri godine. Danas bi se ta zastranjenja u ponašanju smjestila u disocijativno-konverzivne poremećaje.
Glasno i iskreno smiju se i žene i muškarci. Njihovo iskustvo, egzistencijalne prilike i genetske predispozicije, brana su ranjivosti, njihov ego ne priznaje bespomoćnost, njihov organizam nije načet bolestima, oni umiju reducirati i kontrolirati stres, spontano i usredotočeno. Iskreno se smiju osobe koje nisu obolile od depresije, koje nadziru bijes, koje nemaju osjećaj krivice. To su osobe koje grad i žamor stimuliraju na emanaciju najboljih osobina koje posjeduju.

Volim sresti u erogenim zonama grada uvijek nasmijane žene i muškarce i gledati reakcije na njihovim licima kad im sasvim ozbiljno tvrdim da je broj orgazama u životu  ograničen, da je suma seksualnih klimaksa sudbinski zapisana. Većina se istog trena sneveseli. One i oni bi se žestoko smijali i svršavali do posljednjeg svog daha. To zovem energijom vitalnosti, a ona je velika vrijednost, zato što je velika rijetkost dok se rješava križaljka od grada.

sbperiskop