Nije Jerku Zovaku bilo dovoljno što je Slavicu Lemaić, kandidatkinju za gradonačelnicu Slavonskog Broda, i njezinu nezavisnu izbornu listu za Gradsko vijeće, u svojim tekstovima, za vrijeme trajanja kampanje, poput meta, označio kao eksponente i plaćenike krupnog, tajkunskog, ratnoprofiterskog kapitala, kao nešto suprotno i štetno interesima grada Broda, nego je u kolumni naslova U politici su goli obrazi puno vrjedniji od golih sisa, predatorski nastavio sa zlonamjernim dovođenjem Lemaićke u nedostojan položaj, beskrupulozno i lascivno umanjujući uvredama njezine ljudske i političke vrijednosti. Javnost i takozvano brodsko novinarstvo ne pamti ovakav podmukli nasrtaj na nečiji moralni integritet, osim iz vremena devedesetih kada je opasno osporavanje ljudskih i manjinskih prava, bilo standard.
Ne zanimaju me ovaj put razlozi političkog obračunavanje Zovaka s neistomišljenicima, i obratno. Jer, i Lemaićka je njega prozvala da je plaćenik Mirka Duspare, koji za nemali novac, dobiven od grada Broda (čitaj: gradonačelnika lično), i javnih poduzeća, brani i promovira samo jednog kandidata, a napada sve ostale. Interesira me kategorija dosljednosti, nepopustljivo pridržavanje vlastitih odluka, neodstupanje od stavova, stila itd, intelektualna postojanost i moralna ustrajnost.
Socijalno aktivan, sa stečenim ogromnim iskustvom u poslovnom sektoru kao vlasnik kapitala, kao poslodavac, kao menadžer, sedamdesetogodišnji Jerko Zovak, urednik vodećeg slavonskobrodskog news portala sbplus i vrlo pismeni, potentni portalski pisac, u svojim kolumnama, demonstrira nedosljednost, koju uzdiže do društvenog imperativa. i mjere ispravnog postupanja. U kolumni ‘U uspjehu se ne uzvisi’ Zovak drži lekciju novom starom gradonačelniku Duspari i Pejiću, šefu njegovog izbornog stožera, zbog trijumfalizma, zbog prelaženja granice socijalne pristojnosti kad je riječ o načinu iskazivanja slavlja i pobjede nad Dadom Jelićem i HDZ-om. Evo što on o tome kaže:
Postoji crnogorska riječ ‘čojstvo’, koja je sinonim za čovječnost, muževnost, karakternost… Za razliku od hrabrosti kojom čovjek brani sebe od drugih, čojstvom se brani druge od sebe. Čovjek s čojstvom pobijeđenog ne ponižava, ne vrijeđa, ne tuče, ne pljačka niti ubija. Čuva ga od vlastite srdžbe i/ili osvete.
Ono pak što je napravio Mario Pejić, zajedno sa svojim šefom Mirkom Dusparom, obukavši majice kojima se ne šali, nego omalovažava, ponižava, sramoti i vrijeđa netom pobijeđeni HDZ, nije ništa drugo nego demonstracija nezrelosti ljudi koji bi u Slavonskom Bordu trebali biti simbol čovječnosti, muževnosti, karakternosti … Dakle, ljudi s čojstvom.
U kolumni koju sam na početku spomenuo, i koju je napisao nekoliko dana kasnije, Zovak, suprotno čojstvu i čojstvenosti, poput neodgojenog papka, kao onaj pas koji ne može odoljeti mirisu viršle, pa ju zgrabi sa stola, povlačeći i stolnjak i tanjure – izravno eksploatira jednu interenetsku forvardušu kako bi naškodio Slavici Lemaić. Uz pomoć vica on se nerazborito i plitkoumno htio narugati njoj, ali je to učinio samom sebi, postavši groteskni egzemplar za nedosljednost. Navodim samo dio njegove rugalice.
I dok su takve tri svrake, krajem svibnja 2021., sjedile na grani procvale jabuke u jednoj od slavonskih „kasaba” i bistrile uzroke izostanka cvjetnih pupova (zbog čega dolazi do ‘abortiranja sjemenki’, a plodovi nestaju tijekom tzv. ‘lipanjskog opadanja’) te analizirale izborne rezultate netom završenih lokalnih izbora na kojima su Brođanke i Brođani demonstrirali prijezir prema prljavoj kampanji jedne od licemjernijih komunalnih političarki, kroz prozor područne škole promatrala ih je relativno mlada i lijepa te vrlo ambiciozna seoska učiteljica, poznata po navadi da na svakom mjestu i u svakoj prigodi osobnu seksepilnost agresivno ističe kao dodanu vrijednost na tržištu provincijalnih društvenih vrijednosti.
Nakon što je pristojno ustao i skrušeno pogledao u pod, Ivica tiho odgovori: – Oprostite učiteljice, ali ja sam mislio kako vi cijenite takav način postupanja jer sam vidio koliko je zastupljen u Vašim omiljenim medijima. U odnosu na tamošnju političku i karakternu pornografiju, moglo bi se kazati da sam ja Vama skinuo tek hidžab, kako bih u prvi plan istakao Vaš obraz. Takav kakav jest.
Tko je zapravo Jerko Zovak? Onaj koji spočitava Duspari i Pejiću kako omalažavaju pobijeđene, zato jer su kao pobjednici nezreli i beskarakterni, ili onaj koji sam omalovažava, ponižava i sramoti Slavicu Lemaić? Od kojeg stava (ne) odstupa Zovak?
Mjesni mediji, pogotovo oni s profesionalnim posadama, nisu reagirali na Zovakov pokušaj nedopustivog, seksističkog ismijavanja i unižavanja Slavice Lemaić. Nije reagiralo ni lokalno novinarsko udruženje, a ni pojedini članovi. Svi oni nepodnošljivo smrde na ravnodušnost i strah. Smrad novinarske ravnodušnosti i straha dolazi od trulih lešina odgovornosti, znanja, morala. Mediji spadaju među najveće sramote Slavonskog Broda. Oni upravo ili savršeno šute zabijene glave u pijesak, ili, poput Zovakovog, shizofreno brbljaju, provodeći svoj interes bez obzira na štetu ili teškoće koje stvara drugima, koji su debele kože, bezobzirni i drski. Je li to tako zbog nedostatka znanja ili nedostatka skrupula? Zbog nedosljednosti svakako! A možda Zovak stvarno vjeruje da je neodoljivi arbitar političke elegancije koji svima kaže što ga ide? U redu, prestajem, jer sam uplovio u humoristične vode.
