Sinovi i kćeri. Otac izvan kadra.

Pod ujedinjenim utjecajem ozbiljne psihološke literarture i popularnih self help priručnika (Olivera Kuhna, na primjer), te službene stranice Grada Slavonskog Broda i humorističnog Glasnika Slavonskog Broda, izvrgnula se mala intelektualna igra o primjeni mehanizama obrane kojima se ega gradskovijećničkih sinova i kćeri služe za obranu od nagona (tj. opasnih nagonskih pulzija) i nepodnošljivih tenzija afekata kad se ljute na oca, autoritarnog gradonačelnika. Konstrukciju sam stavio na papir i kao laganu najavu dugog toplog ljeta, kao ozbiljnu zabavu ili kao zabavnu ozbiljnost, ovisi od prevage utjecaja- psihologije ili politike.


Dakle, sinovi i kćeri su jedno tijelo (Gradsko vijeće SB) s dvadestpet kontroliranih glava od strane svojih majki- političkih stranaka, i predstavljaju nezadovoljne građane, a otac (gradonačelnik) zastupa Grad i nosi izvršnu vlast. Sinovi i kćeri imaju snažan kompleks oca, a otac tome pridonosi, jer ih otvoreno i na svakom koraku podcjenjuje. Pođimo od presumpcije da se sinovi i kćeri ljute na oca. Uznemireni su i moraju što prije uspostaviti psihološku ravnotežu nakon konflikta, napetosti i stresa. Kako se mogu svrstati njihovi obrambeni mehanizmi? Po vrsti reakcije sinovi i kćeri lako će se prepoznati. Sastavljeno je samo s pozicija sinova, u muškom rodu.

Potiskivanje
Stvarno ne znam o čemu govoriš?

Regresija (nazadovanje na raniju fazu funkcioniranja libida odnosno psihoseksualnog razvoja)
Brl, brl, brl.. mir, mir nitko nije kriv, la la la, tika taka savaraka bija baja buf…

Projekcija (prebacivanje krivnje na drugu osobu)
Nisam ja kriv, kriv je Lujić/Valenta/Mišić/ predsjednik Gruber/Majetićka…/krivo je more.

Opovrgavanje
Svi ste vi ludi/udbaši/komunjare, hadezenjare. Ja se na Mirka ne ljutim.

Inverzija
Ja ljut na našeg gradonačelnika? Ja ga obožavam. Nosio bih mu torbu do auta.

Obrnuto tumačenje
Ja da sma ljut na šefa? On je ljut na mene.

Prebacivanje
Ljut na prvog čovjeka grada? Ljut sam na njegovu glasnogovrnicu. Tako je zločesta.

Izolacija (odvajanje od emocija)
Ljut na Dusparu? Najradije bih ga lišio života. Ej, ajmo u Savus na nešto ljuto.

Racionalizacija (intelektualizacija)
Moguće je da sam ljut na starog, ali to je zato što samo za sebe hoću njegove službenice.

Sublimacija (okretanje nečem drugom)
Ljut na oca gradonačelnika? Žao mi je, ali moram se vratiti u stranački ured nastaviti opasnim HSS-ovcima i HNS-ovcima mrsiti planove.

Identifikacija
Ljut na dragog nam, vječnog i jedinog gradonačelnika? Nemoguće, on i ja smo poput sijamskih blizanaca.

Introjekcija
Ja ljut na Mirka Dusparu? Kako to može biti kad smo obojica neosvetoljubivi, pošteni, nesebični političari.

Jedino me zabrinjava hoće li blagoprerušeni prezir i podsmijeh spram odnošaja moći na vrhu gradske kule, autoriteti – psihijatar Jugoslav Gojković i naša suradnica, psihologinja Silvija Jakovljević – vidjeti kao zlouporabu egzaktne znanosti i egzaktne medicinske discipline koje proučavaju duševni život  i njegove bolesti- u dnevnonovinarske svrhe. A što se tiče mehanizma obrane pisca ovog teksta zbog sukoba s urednikom portala, možda se radi o acting out-u, ha, ha…

sbperiskop