(Ne)sporazumi na relaciji urednik i većina suradnika u organizacijski rašnjiranim portalima kao što je SBPeriskop, uglavnom su u tinjajućem stadiju. Ni da planu, ni da se ugase. Prikrivena zategnutost recipročnih odnosa koja održava suradnički žar (žeravicu) najčešće u smislu oduševljenja, ushićenja, zanosa, uzavrelosti, žestine, proizlazi iz relativne potrebe da se portali (zajednički projekti) iskoriste kao poligoni za samorealizaciju autora, ali nastaju i zbog nedovršenosti trgovačkih odnosa tj. nejasne, labave međusobne razmjene dobara. Suradnja se uspostavlja umalo po starinski: pljuvanjem u dlanove, čvrstim rukovanjem... na časnu riječ.
Ovih dana dogodilo se još jedno hotimično izgaranje do kraja odnosno potpuni nestanak plamena i dima, zato što kao urednik, na izravan suradnički poziv, nisam htio reagirati, a kamoli polemizirati sa stavovima komentatora koji je, uostalom, već bio dovoljno etiketiran atributima nasilništva spram žena. Događali su se odlasci i događat će se, ali i dolasci. Za potrebe ove priče treba tek spomenuti da za nikakvo, a pogotovo prekomjerno granatiranje vjernog komentatora nije bilo potrebe, jer anonimni tumač jednog teksta zapravo nije zaslužio komentar na „sumnjivi“ komentar, a kamoli čitav tekst. Onaj tko je bio povrijeđen i nezadovoljan mogao je to sam učiniti. Naime, SBPeriskop, upotrijebit ću Feralovo određenje, vlasništvo je onih koji ga čitaju i pišu. Urednici nisu vlasnici zaštitarskih tvrtki za zaštitu sujete i ego tripova suradnika, oni su ponekad prvi među jednako jakima kada stimuliraju stvaralaštvo autora, a ponekad su poput dirigenta u Fellinijevom filmu Proba orkestra (Prova d'orchestra). Kada mu muzičari otkazuju poslušnost i ulaze u konflikt s njim, orkestar ne funkcionira. Treba zato žrtvovati dio svoje individulanosti pod dirigentskom palicom da bi se dobio nadsumativni efekt-jedinstvena glazba. Naravno, u filmu je riječ o višeslojnoj alegoriji.
Zbog neupućenih čitatelja, osvrnut ću se nešto opširnije na sintagmu „benigni copy-paste prilog“, upotrebljenu u brzinskoj Facebook korespodenciji s ugašenom suradničkom žeravicom. Naime, „inkriminirani“ komentator komentirao je ispod teksta preuzetog/prenešenog s nekog drugog portala. Smatram da je uporaba riječi „benigno“ iskazivanje izvjesnog podcijenjivačkog stava spram nosivih koncepcijskih stubova portala, mnijem da je korištenje riječi „dobroćudno“ produkt potpunog nerazumijevanja razloga zbog kojih postoji SBPeriskop. U nastupnom programskom tekstu naslovljenom Svrha SBPeriskopa – povećati trenje, smanjiti kreteniziranje, između ostalog, istaknuto je i ovo: Osim toga, SBPeriskop će prenošenjem tekstova s prijateljskih portala, a poput uzora za ovaj portal, promicati demokratske vrijednosti, borbu protiv kršenja ljudskih prava, protiv etničke i religijske netrpeljivosti, regionalnih konflikta, kontrole medija te drugosti kao takve. Prema tome, na SBPeriskopu nije bilo, nema, niti će biti benignih tekstova. SBPeriskop je sve i svašta, ali je najmanje dobroćudan. Svi tekstovi, autorski i oni preuzeti s prijateljskih web stranica, imaju ambiciju biti u funkciji subverzije - rušenja važećih vrijednosti ili postojećeg stanja u društvu iznutra, kritike postojećeg, obračuna s predrasudama, sterotipijama i malograđanštinom. SBPeriskop je tendenciozni portal koji bira tendenciozne priloge na tendenciozan način. Ta sklonost mu je u krvi. I zadovoljstvo da podriva „vječne istine“ o carevom i božjem. Protiv je interesnog petrificiranja poretka u kome se izrabljuju radnici, u kojem je nametnuta društvena hijerahije na čijem je vrhu arogantna, vulgarna i nedodirljiva elita formirana u vrijeme opskurnih devedesetih, protiv je poretka u kojem vlast prijeti građanima smanjujući njihova ljudska, politička i radna prava. Svaki tekst se pomno bira i čini jedan od brojnika u medijsko-novinarskom razlomku čiji nazivnik glasi: „Hoćemo kruha i rada“. SBPeriskop se zalaže za radikaliziranje promjena sadašnjosti, ali ne i za bilo kakve promjene prošlosti za račun novih elita koje se održavaju manipulacijama o nacionalnim svetinjama.
Periskop je nezavisan medij, koji, naročito na lokalnoj političkoj sceni, nikoga ne podupire samo zato da bi se njega samog, poput gotovo svih ostalih, financijski podupiralo iliti isplaćivalo za news nadnice. SBPeriskop je subjektivan, ali ne zbog partikularnih interesa, nego zbog procjene o općoj, suštinskoj ugroženosti pravde, jednakosti, slobode. Čitatelje se brižljivim odabirom preuzetih tekstova poziva na promišljanje, pokušava se utjecati na njihovu kritičnost, usmjeriti da ispod nagomilanog sjaja političkih laži pronađu istinske motive za borbu protiv porobljavanja, jer oni (čitatelji) nedokučivo su bolji od uloga koje su im namijenjene. Čitatelje se angažirano fokusira i stimulira na preispitivanje vrijednsti u kulturi, društvu, politici, potiče ih se na raskrinkavanje reakcionarnih snaga društva. Nastojimo izabrati izazovne, hrabre, stimulativne i dobro napisane tekstove kao produžetke naše brige kao zova savijesti. Mediji poput SBPeriskopa ne mogu spriječiti oblake kišu i oluju političkih indoktrinacija i izravnih pritisaka na slobodu pojedinaca i čitavih grupa, ali mogu upozoriti građane da ponesu zaštitne idejne kabanice i kišobrane protiv ovih opasnih uzročnika koji namaču volju za otporom.
Zvuči li sve ovo naivno i pretenciozno? Jesmo li makar djelomično uspjeli u nakanama? Možda. Ali, po Descartesu htjeti htjeti definicija je plemenitosti.
__________________
