Početkom 2013. godine, u povodu podizanja brodskog news portala Brodportal, u najavnoj kolumni napisao sam: Crne prognoze govore da će tiskani mediji sve više biti u poziciji nepovratnih defanzivaca – do konačnog poraza. Neminovnost koja one sklone metaforama podsjeća na tijek i ishod Napoleonovog pohoda na Rusiju. Obeshrabrujuća budućnost „papira“ povijesni je fatum kojeg je izazvala i kojeg sve više potvrđuje moćna, sveprisutna prijetnja elektroničkih medija i majke svih Mreža. Svjedoci smo pada tiraža novina, smanjenja količine marketinških novaca za novinske prostore, otpuštanja novinara. Pred tiskovinama su crvena svjetla, a nesmetano i sve brže jure novi osvajači medijskog prostora. Njih se ne lista, po njima se surfa. A sve ima nazivnik koji ne poznaje ideologiju i političku orijentaciju- progres. No, optimistički sam nastavio: Novinarstvo će preživjeti gašenje novina. Na online novinama, na internetskim portalima. Portali su postali mjesta vrtloženja neuništive energije novinarskog bilježenja promjena, skupljanja informacija i utjecaja na društvenu stvarnost.
Iz današnje, još uvijek bliske perspektive, mogu priznati da sam bio preoptimističan, barem kada je riječ o slavonskobrodskom lokalnom novinarstvu. Bez snage i okretnosti, bez znanja, hrabrosti i vještine da plovila koja se nude u internetskim vodama, usmjere prema društvenim promjenama, u svoju medijsku korist i u korist okruženja, lokalni elektronički mediji ne tragaju za promjenama i ne reagiraju na njih. Osim toga, informiranje je posao i treba ga obavljati prema pravilima struke kako bi se lakše doprlo do konzumenata. Dakako, segmenti e-novina su: zanimljiv, provokativan sadržaj i sjajan vizualan habitus odnosno prijemčiva grafička ambalaža. Svega toga jednostavno nema. U stvari ima, ali sporadično, u fragmentima, ovdje ondje, nesustavno, pokatkad uz plaćenički poticaj. Ima pokušaja, dobrih namjera i izvedbi, ali oni su u maloj manjini.
Potpuno je bio u pravu Blaise Pascal kada je ustvrdio da je radoznalost samo taština; ponajčešće želimo saznati nešto samo zato da bismo o tome govorili. I zaista, moram priznati da je moja znatiželja tko se i što se valja iza brda medijskih obavijesti o pojavljivanju novih internetskih adresa bila zapravo potreba da razgovaram o specifičnoj težini već postojećih, te da ih za vlastite prijevozničke potrebe ponovo hijerarhijski razvrstam, a potom i kompariram s nadolazećima. Moja je radoznalost time je veća, jer potiče iz psihologije internetskog sužnja koji fenomene svijeta prečesto vidi kao objave na internetu.
Dakle, pored postojećih mjesnih news portala sa shematiziranim pristupom temama, s ponekim bljeskovima u načinu i sadržaju, uvijek očekujem dolazak prave Nijagare ideja, tekstova povezanih s grafičkim formama, uvrnutih stavova, polemika s neplodnim establišmentom u politici i kulturi, izraženog nezadovoljstva postojećim, kritike, vijesti i svih drugih novinarskih formi (intervjua, reportaža, kolumni, video zapisa), prodora mladih autora neopterećenih mitovima prošlosti i, napose, hrabrosti, očekujem dolazak moćne autorske rijeke od čije će potencijalne energije neka nova internetska centrala, osvjetljavati sve sumračniju stvarnost. To se ne događa. U brodskoj internetskoj dragi ljuljuškaju se sklepani portalski trash tabloidi. I najveći internetski ovisnici, svežderi koji mogu istovremeno jesti čokoladu i kiseli kupus, i najrevniji pristaše lokalnih specijaliteta, pa makar i splačine bile, uvidjeli su da se radi o podcjenjivanju primatelja.
Konfekcionirani prilozi s invencijom ni u tragovima, tabloidna kratkoća, ali bez senzacionalističkih začinjavaca- hrabrog isticanja sisa i guzica, trash u odabiru tema, primjena prepisivačke, škole, koncepcija bez koncepcije, nepostojanje osjećaja za naglašavanje reperkusija pojedinih događaja, nesuvisla selektivnost u izboru predmeta koji se obrađuju, bez sprejanja informativnih zidova portala duhovitošću, bez dunsta o topljenju vrijednosti na gusenim pločama zločinačke politike što društvo rastapa u smrdljivu masu koju je lako, prema vlastitim izrabljivačkim potrebama, preoblikovati, imitiranje imitiranja imitacija… sve su to rezultati nepostojanja tzv. uređivačke politike, nezainteresiranosti da se dokaže, da se pokaže, da se iskaže, da se prikaže, da se ukaže… Portali su proizvodne predstave od kojih sam se previjao od cera. Uvijek očekujem puno više, jer često su u suradničkim ekipama vješte, iskusne novinarske lisice koje iz svojih matičnih medijskih kuća suvereno nadziru okolne kokošinjce. A možda se baš zato ne ispunjavaju moja očekivanja. Starci su često iscijeđeni, suhonjavi, bez žustrine i uzavrele krvi koju goni žudnja za senzacijom, ali i istinom.
Dva su tu problema o kojima sam pisao u jednoj svojoj kolumni. Nepostojanje alternative i mrtvilo mladih u Slavonskom Brodu. Bez toga ni ubuduće neće biti ni dobrih portala. Zbog neaktiviranja alternativnih snaga i mladih, organiziranih, pametnih ljudi, sreće biti neće. Obilnije ću iz nje citirati i time zaključiti mišljenje o tome zašto su portali tromi, a trebali bi biti poput hiperaktivne djece – nezaustavljivi i nemirni.
O alternativi
Brodska nezavisna civilna scena kao nadsumativni projekt alternativnih pogleda na politiku i kulturu, odnosno idejna opozicija oficijelnoj, institucionalnoj, tradicionalnoj i, često prigodničarskoj, kulturi kao sluškinji dnevne, lokalno-režimske politike, nije inicirala ništa vrijedno spomena, nešto o čemu bi se diskutiralo i nešto što bi pokrenulo duhove, a potom i stvarne promjena. Radikalizam i žestoka strast alternative da otvori nove staze i ponudi drukčiji susutav vrijednosti, u Brodu nikad nisu pustili organizacijsko i političko korijenje. Treba se samo podsjetiti na protekla dva desetljeća zaoštrenih društvenih antagonizama, etičkih i etničkih netrpeljivosti, rata i nasilja, kako bi se zaključilo da niko nije (bio), osim Novog brodskog lista, web magazina kojeg upravo „držite u rukama“ i još ponekih sporadičnih pokušaja, dosljedni zastupnik jasnih, zvonkih „drugih glasova“, o „etičkim zahtjevima“, o nenasilju, toleranciji prema Drugom i Drukčijem (mišljenju i praksi), o ravnopravnosti, „svetosti ljudskih života“, o društvenoj pravdi i jednakosti, o sigurnoj budućnosti… Ovaj svijet ovdje, navlastito mladi svijet, shvaćao je nametnute odnose dominacije i moći kao neuništive petrificirane blokove s određenim lokalnim specifičnostima, a za promjenu date političke klime, nikada nije imao snage ni utjecaja ni ideja. Lebde na periferiji života, na ivicama stvarnosti. Kako za vrijeme uspostavljanja samostalnosti države, tako i danas, ali, da li na vijeke vjekova?
O mladima
Kulturna strategija odgovora na postojeće oblike ugnjetavanja, danas mora biti drukčija. Neće u borbi protiv dominantne, militarističke i estetizirane politike biti od pomoći različite forme, različita izražavanja, različita moda i ukus, kao nekad, jer danas je sve dopušteneo, sve egzistira istovremeno i istovažno, pa je, stoga, bezopasno. Pomoć treba potražiti u alternativnoj politici stalnih promjena, pa i stalnim promjenama definicija postojećeg, u politizaciji estetskog, u revitalizaciji utopijske misli, u aktualizaciji univerzalnih principa humanizma… Bez novca, bez snage, bez duhovne iskre, mladi Broda nisu u stanju na juriš osvojiti, kao kakav Zimski dvorac, ni svoj Centar, a potom upravljati njime prem vlastitim potrebama, a kamoli se suprotstaviti ideološkoj indoktrinaciji umirovljenika bez staža koji su historiju preoblikovali u histeriju.
U međuvremenu, većina pripadnika brodske mladeži organizira se kao podrška i imitacija političke stareži, sanja sebično samo o svom zapošljavanju, a ne o promjeni odnosa koja garantira zapošljavanje za sve. Bez sluha za nadolazeće, većinu pripadnika mladeži ne interesiraju drugi, alternativni glasovi. Pjevaju otrcane pjesme za koje su note i riječi napisali starci – o tome da na njoj ostaje svijet. Brine našu mladež budućnost, ali ništa ne radi kako bi bila po njihovoj mjeri, “onkraj besmisla svijeta u kojem živimo”. Umjesto strasti njima vlada strah. Žalosna je to posljedica neborbenosti i polagane predaje. Zbog toga su svima šanse za bolje sutra sve manje.
sbperiskop
