Ispravnije bi bilo reći - bilo je samo pitanje gdje će sukobi započeti. Već danima izvještavamo o oporbenom nezadovoljstvu koje se iz Skopja proširilo i na brojne makedonske gradove. Povod je bila istraga smrti Marka Neškovskog, koji je prije nekoliko godina ubijen ispred stožera vladajućeg VMRO-DPMNE, no tenzije u makedonskom društvu traju već neko vrijeme. Još početkom veljače šef oporbe Zoran Zaev optužio je premijera Gruevskog za prisluškivanje novinara, svećenstva i oporbenih vođa čime je produbio skandal koji je prije nekoliko tjedana zahvatio zemlju. Vođa oporbenih socijaldemokrata rekao je da su Gruevski i šef kontraobavještajne službe Sašo Mijalkov bili 'mozgovi' operacije prisluškivanja koja je obuhvatila više od 20.000 ljudi u "najmanje četiri godine".
S tim u vezi sjećamo se i nedavne epizode s "terorističkim" upadom u Gošince, gdje su navodni albanski teroristi s Kosova napali tamošnju policijsku stanicu. Samo nekoliko dana kasnije iz više je izvora potvrđeno da se radilo o insceniranom napadu kojim je trebala biti skrenuta pažnja sa spomenute špijunske afere u čijem je središtu premijer Gruevski.
Neki analitičari tvrde da je i ovaj kumanovski incident Gruevskom došao "kao naručen“" zato što se dogodio upravo u trenutku kada je oporba najavljivala da će se njihovim prosvjedima pridružiti i albanske stranke.
Da je u pitanju dobro režirana predstava sumnja i umirovljeni makedonski general Ilija Nikolovski, koji je za vrijeme rata 2001. godine zapovijedao Drugim armijskim korpusom. Iako nikoga nije direktno optužio, Nikolovski smatra da nema dvojbe da je incident organiziran. No, smrt osam policajaca ukazuje, po njegovom mišljenju, i na to da su događaji organizatoru ipak izmakli kontroli. U prilog tome govore i izvještaji novinara koji navode da su građani Kumanova očekivali da se dogodi nekakav incident, odnosno da su kupovali zalihe i počeli odlaziti kod rođaka u druga mjesta.
Ruske službe i dio tamošnjih analitičara već tjednima upozoravaju na to da se sprema "makedonsko proljeće". Ovi izvori tvrde da pravi cilj nije smjena Gruevskog, već onemogućavanje projekta Turski tok, koji bi trebao ići preko Rusije, Turske, Grčke, Makedonije, Srbije i Mađarske. Rusi već odavno u Makedoniji pripremaju teren za izgradnju plinovoda. Riječ je o projektu kompanije Strojtransgas ruskog biznismena Genadija Timčenka, koja počinje graditi krak magistralnog plinovoda Klečovce – Negotino u Makedoniji i čija je vrijednost oko 75 milijuna dolara. Od toga će Makedonija platiti samo 15 milijuna dolara, a ostali radovi će biti obavljeni na osnovu duga bivšeg SSSR-a prema Jugoslaviji, na koji je dio prava dobilo i Skopje. Ista kompanija trebala je graditi dio bugarskog Južnog toka, ali zbog pritiska na Bugarsku od strane EU poznato je da se od ovog odustalo.
Sasvim je jasno da američkoj administraciji ne odgovara scenarij u kojem će Makedonija biti neka vrsta "ulaza" za ruski plin na Balkan. Oni koji upiru prstom u Amerikance kažu da je pokušaj izazivanja "makedonskog Majdana" koincidirao s dolaskom američkog veleposlanika Jessa Bailyja, koji je dugi niz godina radio u Turskoj, a ima izvrsne veze na Balkanu. Ovdje se, dakako, ne radi samo o plinovodu Turski tok, nego je Zapadni Balkan postao mjesto na kojem se suprotstavljaju interesi Washingtona i Moskve. Ima tu svog udjela i Crna Gora, a dakako i Srbija i Hrvatska, kao najvažnije države za stabilnost regije.
Imaju li Albanci razloga za pobunu u Makedoniji? Odgovor je – ne, ali samo kad se radi o makedonskim Albancima, koji imaju Ohridskim sporazumom zajamčena sva prava. Bili su i još uvijek su aktivni sudionici vlasti, imali su svog ministra obrane, a neko vrijeme je i šef obavještajne službe bio Albanac. Albanski DUI i danas je dio makedonske vladajuće koalicije. No, valja imati na umu mogućnost "uvoza" sukoba u Makedoniju sa susjednog Kosova, posebno u kontekstu višekratno ponovljenih izjava o "velikoj Albaniji". Za takvo što su sada ipak male mogućnosti, jer kosovski Albanci imaju dovoljno vlastitih problema, a s druge strane, takva akcija (barem u ovom trenutku) sigurno ne bi naišla na potporu njihovog najvažnijeg saveznika, SAD-a.
Niz afera posljednjih je mjeseci značajno oslabio poziciju premijera Gruevskog. To je već dobro poznata priča iz bliže prošlosti gotovo svih država u okruženju. Kad je "vladar" korumpiran, on je i ucijenjen i kao takav uvijek laka meta Zapada kad odluči iz nekog razloga potkopati njegovu vladu ili njega osobno. Malo nezadovoljstva građana, malo etničkih tenzija koje se svjesno potpiruju, a u pozadini konkretni ekonomski interesi dviju najvažnijih svjetskih sila i – dobili smo Makedoniju kao monetu za potkusurivanje.
Sigurno je samo jedno - najveće će žrtve cijele ove priče biti makedonski građani - i Makedonci i Albanci.
seebiz
