JA .., ljevičarka, sestra, majka, kćerka, supruga, baka, svekrva, punica, prijateljica, feministica, susjeda, kuma, žena s invaliditetom, nudistica, radna kolegica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica, planinarka, vozačica, klizačica, kuharica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka, samohrana majka, sakupljačica, pacijentica, blagajnica, spremačica, restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica ..
„Volontiranje, kao dobrovoljna aktivnost, je prije svega sloboda izbora, a sloboda je osnovna težnja ljudske civilizacije i temeljno obilježje demokracije. Osim toga, volonterstvo u sebi sadrži potencijal izgradnje suosjećanja i solidarnosti s drugima i drugačijima.“
Jeste li u dosadašnjem životu svoje slobodno vrijeme odlučili pokloniti članovima/cama neke udruge, političke stranke ili crkve?! Možda ste aktivno sudjelovali u događaju koji je euforično ali ipak organizirano okupio ljude dobre volje u zajedničkom naporu u obrani od poplave, požara ili ste bili u prilici pomoći izbjeglicama?! Nije važno da li smo punili vreće pijeskom, pekli kiflice i nosili kavu i čaj onima koji dežuraju, kupili higijenske potrepštine za peteročlanu obitelj i kroz prozor vlaka ili autobusa dobacili u nečije ruke, iz svoga ormara uzeli deke i odvezli u sabirni centar ili Crveni križ .. Kada prođe krizna situacija, ostaje nam doživljeno iskustvo i dobar osjećaj sreće i ispunjenosti. Budemo ponosni radi sudjelovanja a djeci i okolini smo dali dobar primjer. Dramatični događaji koje sam spomenula veliku većinu stanovnika pokrene na dobra djela jer je energija pomaganja i zajedništva urođena ljudska potreba. Bezbroj je primjera gdje stavljamo svoj život i zdravlje na kocku da spasimo drugo živo biće. Danas ipak ulazim u cipele volonterke koja dva puta tjedno od 16-19 h odlazi u Udrugu i poklanja svoje vrijeme sudjelujući u planiranim aktivnostima. U tom naumu je ne može spriječiti niti jedna osoba ili događaj osim prijeloma noge, viroze ili visoke temperature jer zna koliko bi razočarenje izazvao njezin izostanak. Vrlo je neodgovorno zbližiti se sa osobama unutar neke grupe pa bez nekog značajnog razloga prestati dolaziti. To sliči situaciji kada mala djeca žele kućnog ljubimca pa im nakon nekoliko dana više nije zabavno šetati se sa njim. Namjerno koristim ovakvu grubu usporedbu da vas šokiram i ukažem na specifičnosti svakodnevnog načina života oboljelih osoba koje se okupljaju unutar neke Udruge. Ako se radi o osobama s teškoćama u kretanju naravno da im dnevne planove uvjetuju i diktiraju ovisnost o pomoći druge osobe i prijevozu. Jednostavno nije fer ostati drijemati kod svoje kuće ako ste obećali doći volontirati. Većina korisnika žive zaštićeno unutar obitelji ili ustanove pa dolazak u prostorije Udruge na druženje s ostalim korisnicima i volonterima čini značajan sadržaj kojim podižu kvalitetu života.
Uobičajena je aktivnost svih naših Udruga predstaviti se na Katarinskom sajmu i Danu udruga gdje na štandovima izlažu svoje rukotvorine čijom prodajom osiguravaju nastavak aktivnosti. Volonterke i volonteri značajno doprinose toj raskoši i samom događaju pa često budu predloženi za prestižno priznanje „Naj volonter“ koje dodjeljuje Grad. Česta je pojava uključivanja osoba starije životne dobi u rad neke udruge pa radi društva volontiraju nekoliko sati tjedno gdje svojim kreativnim radom nesebično prenose stečene vještine, zabave se i nauče nešto novo. Poznajem osnovnoškolce koji su sudjelujući na takmičenjima u pružanju Prve pomoći došli u kontakt sa Crvenim križem i ostali aktivno volontirati i kroz srednju školu. Česta je pojava da dijete osobe s invaliditetom zajedno sa roditeljem dolazi na razne sportske i ine aktivnosti pa spontano počne pomagati i drugima; neki mladići i djevojke studiraju i radi učenja o budućoj struci imaju potrebu doći i upoznati se s praktičnim dijelom školovanja. Netko navrati s prijateljem/com volonterom/kom i ostane. Dogodilo se često da ubrzo nakon početka volontiranja mlado&vrijedno stvorenje dobije posao u struci što dokazuje moju teoriju da svemir funkcionira po principu „koliko daješ – toliko primaš“. Sve je više pozitivnih primjera, tako politika tvrtke nalaže zaposlenicima DM-a nekoliko dana godišnje volontirati u svojoj zajednici. Radujem se kada pročitam objave gdje uposlenici vrlo uglednih svjetskih tvrtki sakupljaju otpad po Sljemenu i sl. Da počnete volontirati trebate imati dobru volju, strpljenja, ljubavi i vremena. Ne morate biti profesor književnosti, glazbenik, slikar (osim ako morate) da bi ste svoje znanje nekome poklonili! Možda igrate šah ili ste fizički dovoljno spremni pa možete slagati kegle ispod viseće kuglane, dokučivati boće i strelice za pikado, oprati suđe od kave ili soka... Važno je imati radosnu narav i energiju, važno je smijati se! Život je radost, samo smo ga zaboravili živjeti na onaj jednostavan, topao i srdačan način, sa puno smijeha zaogrnuti jednostavnom odjećom i obućom! Ne mislite li da je neprihvatljivo doći volontirati u udrugu koja okuplja npr osobe s teškoćama u kretanju i kukati da vas bole noge ili leđa jer ste cijepali drva!? Što bi osoba u invalidskim kolicima dala da je dovoljno zdrava za cijepanje drva ili lopatanje na miješalici za beton?! Neprihvatljivo je provoditi vrijeme u društvu ljudi umanjenih intelektualnih i fizičkih sposobnosti a propustiti uzvratiti zagrljaj, ljubav ili biti beskrajno strpljiv. Dođete staroj i nemoćnoj susjedi kako biste za nju obavili nabavku pa se žalite da je gorivo skupo ili niste dugo pojeli kolač i bili u kafiću .. Najveće vrijednosti koje sam zaradila volontiranjem su divna prijateljstva, nekoliko rastanaka, ispraćaja i jedan neprežaljen i nikada prihvaćen odlazak voljenog prijatelja, povjerenje, neponovljiva putovanja, izleti, besplatni tečajevi i edukacije, zabave, kazališne predstave, sajmovi, aktivizmi, posjete i gostovanja, smijeh, šale, zafrkancija, veselje, proslave rođendana, diploma, vjenčanja i svadbi, preseljenja, kupovine, slavljenje sportskih uspjeha i medalja, dočeka Novih godina, maškara, umjetničkih izložbi, odlazaka u kino, zoološki vrt, promocije knjiga .. Mene je volontiranje jako promijenilo! Kada mi se učini da je neki posao pretežak, da sam umorna i da mi je dosta - istog trenutka se postidim i zahvalim Tvorcu što ga samostalno i bez ičije pomoći mogu obaviti. Kada se netko žali što mora koristiti štaku, pokušam ga podsjetiti koliko je važno posjedovati „stav zahvalnosti“ jer mu štaka omogućava puno samostalnije kretanje nego da mora koristiti invalidska kolica ili da je „prikovan za krevet“. Kamo god uđem nesvjesno registriram koliko je, i da li je uopće omogućen pristup nekome u invalidskim kolicima ili osobama koje se teže kreću, koriste se štapom i neophodan im je rukohvat. Alergična sam na postupke zdravih ljudi koji bezobzirno parkiraju na mjestima označenima za invalide pa im na brisač ostavim letak kojim ih upozoravam na veličinu prekršaja. Poklanjajući dio svoga vremena i energije nekome kome koristi naše prisustvo, postižemo neopisiv osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva kojega sam pokušala prenijeti pišuću u cipelama volonterke. Kao što se primitivizam i ograničenost najlakše liječe putovanjima, tako je i volontiranje od jednake koristi i samoj osobi koja volontira!
